Philadelphia je gorjela, Hrvati su napravili ludnicu, a padne li i Portugal sprema se nešto spektakularno

Na kraju smo skupinu odigrali na razini Francuske 1998. godine, gdje su Vatreni osvojili šest bodova, rezultatski uspješnije nego u Kataru, gdje nam je na konto stiglo njih pet, a slabije samo od Rusije, u kojoj smo osvojili devet. Priželjkivali smo prvo mjesto, ali već poraz od Engleske kazao je da od toga neće biti ništa, pa je završni učinak vrlo dobar.

Philadelphia je gorjela večer nakon utakmice; subota i tisuće Hrvata u gradu značili su da niste mogli naći stol u restoranu ili baru. Atmosfera sjajna, naše pjesme, kako dolikuje Danu pobjede na Svjetskom prvenstvu i prolasku skupine. Ne događa se tako često, ma koliko je nama već postalo normalno. Neka se 27. lipnja 2026. pamti. Zlatko Dalić i momčad trpjeli su ozbiljne kritike, i realne i pretjerane, ali napravili su posao zbog kojeg Mundijal dobiva prolaznu ocjenu. Druga je stvar što se ne zadovoljavamo dvojkom.

Reprezentacija se odmah autobusom zaputila u Alexandriju kako bi stigla oko ponoći. Dok su se vozili, došla je potvrda – Portugal. Rekao bi Željko Sopić – pa tko koga!

U tri utakmice Vatrenih imali su sjajnu navijačku podršku, novinari iz raznih zemalja dive se i pitaju igrače – koliko vam to znači? U SAD-u svi imaju brojnu dijasporu, ali naš kolorit i akcije po gradovima dominiraju. I fasciniraju. Pritom je posebno bitno što je sve afirmativno i korektno. Na slavu naciji i državi.

- Ako pobijedimo Portugal i vratimo se u Dallas, opet ćemo pripremiti nešto spektakularno - najavio je Željko Bulić, prvi čovjek udruge Mi Hrvati.

Navijači bi mogli biti uzor drugima, a igrači? Oni to već odavno jesu. Napišemo li da na brojnim prodajnim mjestima prvi nestanu hrvatski dresovi, netko bi mogao pomisliti da pretjerujemo, a živa je istina. Ne kupuju ih samo Hrvati. Ne, u našim "kockicama" ovdje su ljudi za koje biste naoko pomislili da ih ništa ne može spojiti. Od Azije, Afrike do Amerike. Povezuje ih Hrvatska. Nogometna.

MEGAN BRIGGS Getty Images Via Afp

Prvenstvo se tek zahuktava, u skupini igraju svi, a nokaut-fazu samo uspješni. Za tribine ocjena je visoka, za teren ne toliko, jer s Engleskom i Panamom moglo se bolje, ali to je bitno samo kao nauk u čemu se ne smije griješiti.

Pet postignutih golova dovoljno je, pet primljenih malo je previše. Pet strijelaca pokazatelj je da, kao i u Kataru, nemamo prvog golgetera. Andreja Kramarića vidjeli smo vrlo malo jer mu trbušni zid stvara problem, a izbornik ga sada gleda kao džokera, za kojeg s Ganom nije našao minutažu. No, svi koji imaju što reći na terenu od Toronta dolaze na pravo mjesto. Svaka je utakmica finale. Pa koliko ih bude. Skupinu smo završili puno sretniji nego što smo je živjeli. To je izvrsno, samo da potraje. U Torontu s trideset tisuća Hrvata na tribinama, ako ne i više, idemo po veliki skalp.