Hrvatska se "vratila doma", ali je istovremeno i produžila boravak u američkoj bazi. Kako? Pragmatizam i drame su, ipak, prirodno stanište "vatrenih" i njihova zona komfora, pa se povratak na tvorničke postavke u taktici protiv Gane i Paname kristalizirao u dobitnu recepturu za bijeg iz skupine i let prema nokaut-fazi Svjetskog prvenstva nakon turbulentne predstave protiv Engleske na otvaranju svjetske smotre. Ruska i katarska bajka zazidane su na pragmatičnim temeljima na travnjaku, u kojima nije bilo umiranja u ljepoti i predstava za istančana nogometna nepca, ali je u strategijama bilo dovoljno iskustva i racionalnosti da se ne ide "grlom u jagode", ali niti da se istovremeno "parkira autobus" ispred vratara, što je popločilo put prema medaljama.
Oprezniji pristup na otvaranju završnog obračuna skupine na ovome Mundijalu, pa čak i protiv Paname - nakon "run and gun" jurnjave protiv furioznih Engleza - ponovno je isporučio rezultat i Hrvatsku sa šest osvojenih bodova pogurao prema ostvarenju (prvog) cilja i plasmanu u šesnaestinu finala. Dok je Carlos Queiroz s rukama na bokovima i na rubu svojega prostora ispred klupe motrio gotovo čitav dvoboj, Zlatko Dalić je, pak, prilično mirnije, nerijetko iz svoje stolice pored Ivice Olića, vodio utakmicu i treći put će reprezentaciju voditi u nokaut-fazi na najvećoj nogometnoj pozornici. Jednaki stav je isijavao i u izjavi nakon utakmice, kada je smireno, na zemlji sažimao dojmove i u širokom luku izbjegavao euforiju, što je, ujedno, i simbol uspona Hrvatske u prethodnih osam godina jer se sada hladnije i racionalnije rezimiraju ovakvi uspjesi.
Vrline za pisanje povijesti
Odabiri Petra Sučića i Nikole Vlašića u udarnoj postavi transformirali su se u najbolje izbornikove odluke za konačnu bitku jer je izbornik u igračima koji nisu igrali od prve minute protiv Paname, zapravo, pronašao pobjednike i heroje večeri. Nakon trijumfa protiv Ganaca jasno je, ujedno, da se izbornička saga Zlatka Dalića neće svesti na radni naslov "Od Kijeva do Philadelphije" jer, iako je njegova sudbina na klupi zasad nepoznata, Hrvatsku sada čeka prijelaz iz skupine na svojevrsni "kup-sustav" i jedna, eliminacijska utakmica, gdje su pragmatičnost, oprez i strpljivost vrline koje vode prema ispisivanju povijesti, što smo naučili na zadnja dva Svjetska prvenstva.
Iako se reprezentacija, odnosno izbornik i stožer, nisu popravili u pripremi obrambenih prekida jer je jedan ponovno bio koban za hrvatsku mrežu, pomak u napadačkoj fazi prekida ilustrirao je Vlašićev trzaj glavom nakon ubačaja iz kuta. Iskorak su, ipak, napravili u pripremi faza utakmice i doziranju snaga jer se pametno procijenila epizoda karika s klupe i igrača u udarnoj postavi. Ante Budimir je u 66 minuta imao svega devet dodira, zbog čega je bio logičan izbor za prvu promjenu, dok su osvježavanje veznoga reda s Mariom Pašalićem, kao i ulasci Joška Gvardiola i Marca Pašalića prije sudačke nadoknade, bili pravovremeni odabiri za unošenje živosti i prelamanje utakmice.
Hrvatsku skrojenu prema ovakvim principima, s karikama koje znaju igrati na rezultat i potkovani su za kontrolu utakmice, svakako će htjeti izbjeći sve elitne reprezentacije i najveći konkurenti za titulu. Hrvatska je ponovno i "doma" u nokaut-fazi Svjetskog prvenstva. Tu je, pak, najopasnija, ali i najdramatičnija. Pripremite se.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....