Navigation toggle

Marino Jurić i predsjednik FIFA-e Gianni Infantino družili su se u Miamju

 PRIVATNA ZBIRKA
NARKOKARTELI I MUNDIJAL

‘Crveni kod‘ u Meksiku brzo će biti deaktiviran, 80 milijardi dolara prihoda nije ugroženo

Nije bilo druge nego sam mu morao reći: “Stari, nisu ovo konobari kojima daješ napojnice, ovo je pljačka.”
Piše: Robert ŠolaObjavljeno: 01. ožujak 2026. 10:57

U nekoliko meksičkih gradova već je neko vrijeme jako “eksplozivna” situacija. Na ulicama se odvija pravi rat između pripadnika narkokartela te policije i vojske. Sve se to počelo događati nakon što je ubijen Nemesio Oseguera Cervantes, poznatiji kao El Mencho, najtraženiji čovjek u Meksiku i vođa jednog od najjačih tamošnjih narkokartela.

Naravno da stanje u Meksiku pomno prati i nogometni svijet, poglavito FIFA, jer dio utakmica predstojećeg Svjetskog prvenstva igrat će se i u Meksiku. O tome što se doista događa na terenu te je li odigravanje SP-a u Meksiku na bilo koji način ugroženo, govori nam Marino Jurić, hrvatski gospodarski predstavnik za Meksiko u LatAm poslovnoj zajednici, trgovac i poduzetnik s dugogodišnjim poslovnim iskustvom na američkom i meksičkom tržištu.

Marino Jurić godinama živi na relaciji Miami – Meksiko, ima impresivnu karijeru u dvjema tamošnjim najvećim investicijskim bankama – J.P. Morgan i Bank of America Merrill Lynch – a danas je međunarodni poduzetnik koji poslovno djeluje između Meksika, SAD-a i Europe. Jurić je hrvatskoj javnosti poznat kao investitor u nogomet (bio je i vlasnik HNK Šibenik), ali je i strastveni navijač Vatrenih, čovjek koji puno zna o nogometu.

Gospodine Juriću, u Meksiku su izbili doista veliki neredi, na ulicama nekih gradova vlada pravi kaos, pa se nogometni navijači pitaju može li sve to ugroziti održavanje SP-a u Meksiku?

- Naslovi na portalima zvuče dramatično, ali takve situacije su u pravilu geografski ograničene i kratka daha. U pojedinim dijelovima se aktivirao i “código rojo” – crveni sigurnosni protokol – pa ljudi nekoliko dana ne izlaze na ulice ako baš ne moraju, dok se situacija ne smiri. To nije prvi put, slični sigurnosni obrasci viđeni su i ranije u razdobljima većih operativnih akcija. Meksiko je zemlja snažne trgovinske i uslužne ekonomije. Ljudi rade svaki dan, opskrbni lanci i posao moraju funkcionirati i zemlja si ne može priuštiti dugotrajno “zatvaranje kod kuće” kao model. Zato se stvari relativno brzo normaliziraju, pogotovo u velikim gradovima.

Do početka SP-a ima još dosta vremena, ali postoji li neki realni strah da bi za vrijeme turnira moglo biti problema?

- Teoretski rizik uvijek postoji, ali nema straha za SP, jer će kompletna organizacija turnira, uključujući i pitanje sigurnosti, biti na iznimno visokoj razini. Turističke zone, mjesta okupljanja navijača i sami stadioni bit će zbog svega toga pod dodatnim nadzorom. Za SP vrijede druga pravila igre i njih će se svi u Meksiku držati.

image

Marino Jurić godinama je u biznisu na relaciji Miami - Meksiko, a i dobar je poznavatelj nogometna

NIKSA STIPANICEV Cropix

Stadioni i hoteli su sjajni, problem je promet

Kako Meksikanci inače vide SP? Znamo da jako vole nogomet, koliko se vesele SP-u?

- Nogomet je Meksikancima dio identiteta. Mundijal doživljavaju kao nacionalni ponos i priliku da pokažu najbolju verziju zemlje. Očekujem ogromnu euforiju, pune stadione, velike fan zone i snažnu potrošnju. I sve će to biti popraćeno onim tipičnim meksičkim gostoprimstvom, što znači da se slavlja neće događati samo na tribinama stadiona i u navijačkim zonama, nego po cijelom gradu.

U kakvom su im stanju stadioni?

- Tri ključne lokacije su Ciudad de México, Guadalajara i Monterrey. Azteca prolazi ozbiljnu modernizaciju da zadovolji FIFA standarde. Meksička ulaganja nisu mala – spominju se stotine milijuna dolara za renovacije stadiona, uz dodatna ulaganja u urbanizam i prometnu povezanost. Stadioni u Monterreyju i Guadalajari već su danas vrlo dobri, imaju jako moderan standard. Infrastrukturno, Meksiko sigurno neće izgledati “druga liga” u odnosu na SAD i Kanadu.

U kakvom su im stanju ceste, hoteli, javni prijevoz?

- Veliki gradovi imaju odličnu infrastrukturu, hotelski kapaciteti su veliki, no cijene već rastu – na nekim lokacijama i dvostruko. Dugoročno pretjerano podizanje cijena može biti pogrešna strategija, jer ostavlja negativan dojam na turiste. Promet je često najveći stvarni izazov, posebno u Ciudad de Méxicu. Tamo na ulicama doista svašta možete doživjeti. I ja sam svašta prolazio, situacije koje su doista bile nevjerojatne.

Možete li nam ispričati barem jednu takvu situaciju?

- Evo jedne. Jednom smo prilikom zapeli u koloni. U automobilu su bili moj otac Rino, sestra Marina i stric Silvio, baš smo išli na upoznavanje roditelja moje tadašnje zaručnice, a danas supruge. Dok smo stajali u gužvi, četvorica naoružanih muškaraca opkolila su automobil, a nakon što sam spustio prozor, rekli su da im predamo satove, mobitele i novčanike. Možete misliti u kakvom smo šoku bili – govori nam Jurić, te nastavlja:

- Međutim, moj otac mi govori da im prevedem da je on bio u ratu te da ih se ne boji, ne shvaćajući da s njima nema razgovora ni pregovora. Sestra Marina im nije željela dati ništa – mahnula je prstom i okrenula glavu ravno naprijed, dok joj je pljačkaš kucao pištoljem po staklu. Jedan je uperio pištolj u mene te zatražio moj i očev novčanik. Otac se tada napokon malo primirio, otvorio novčanik te iz njega izdvojio dvije najmanje novčanice, koje im je mislio dati. Nije bilo druge nego sam mu morao reći: “Stari, nisu ovo konobari kojima daješ napojnice, ovo je pljačka.” Uzeo sam sav njegov novac te im ga predao. Strica Silvija su u tom “lud, zbunjen, normalan” razgovoru na koncu i zaboravili išta tražiti.

Šokantno, ali na koncu je sve dobro prošlo?

- Srećom nije bilo komplikacija. Znate, otac i stric su već ranije dogovorili “mariachi” da dođu svirati kao iznenađenje domaćinima, a nakon šoka s pljačkašima potpuno smo zaboravili da smo ih naručili. Kad smo napokon došli na odredište, “mariachi” su odmah krenuli iz sveg glasa s pjesmom Guantanamera. Mi smo bili potpuno smeteni, ali punac Enrique je izvadio tequilu i uskoro smo se smijali svemu što se dogodilo.

image

Fotografija s moska kod Puerto Vallarta, koji je inače poznat kao "turistički raj", a trenutačno više nalikuje ratnoj zoni

ALFREDO ESTRELLA Afp

Na ulicama hodajte bez skupih satova i nakita

Jesu li takve stvari česte na ulicama?

- Tekave situacije nisu nepoznate u Meksiku. Stoga uvijek kažem turistima da između gradova radije idu avionom nego automobilom, pogotovo navečer. Svakako na ulicama hodajte bez skupih satova i nakita. I ono najvažnije: ostati miran i ne raditi heroja u situaciji koja to ne traži. Meksikanci su doista srdačan narod, tamo ćete se kao turist ili navijač osjećati sjajno i vrlo ugodno, samo morate izbjegavati neprovjerene četvrti, kao i vožnju između gradova. Inače, meksički navijači su uglavnom vrlo otvoreni, gostoljubivi, opušteni ljudi – vole druženje, slavlje i brzo se sprijatelje. Doživite ih pozitivno i dobit ćete najbolji dio Meksika. Ako dođete s poštovanjem, dobit ćete ga natrag.

Kakav je meksički društveni standard, kakve su im cijene u trgovinama, restoranima, kafićima?

- Standard je neujednačen; razlike među kvartovima i slojevima društva veće su nego u Europi. Cjenovno, današnji Meksiko više nije “jeftina priča” iz starih vremena. Cijene su često usporedive s Hrvatskom, a u zadnje vrijeme osjetio se val inflacije, posebno u restoranima i hotelima – zato se za SP ne treba zavaravati da će Meksiko biti “bagatela”. S druge strane, usluga je vrhunska, Meksiko je izrazito uslužna zemlja. Normalno je da vam tijekom ručka netko priđe ponuditi cvijeće, suvenir ili uslugu čišćenja cipela. Inače, u Meksiku svakako konobarima dajte 15 posto napojnice, to je njihov standard.

Liga im je iznimno jaka, prepuna gledatelja i klubovi imaju velike budžete. Otkud im toliki novac?

- Liga MX je snažno privatno kapitalizirana. Klubovi su u vlasništvu velikih korporacija – telekomunikacijskih, medijskih i industrijskih grupacija. TV prava i sponzori generiraju ozbiljan kapital. Nogomet je tamo ozbiljan biznis. Nogomet u Meksiku tretira se kao imovina koja generira povrat uloženog novca, a ne kao trošak. Zato su budžeti klubova veliki, liga je odlično posjećena, utakmice jako kvalitetne, pružaju užitak navijačima.

Kakva je meksička reprezentacija, može li nešto napraviti na SP-u?

- Meksiko je tradicionalno neugodan protivnik i gotovo redovito prolazi skupinu. Igrači su im brzi, ritam im je agresivan, a domaća publika nosi momčad. Kad igraju pred punom Aztecom u Ciudad de Méxicu – stadion prima preko 83 tisuće gledatelja do čak 90 tisuća, ovisno o završnoj konfiguraciji – atmosfera je izuzetno intenzivna, žestoka kao na Poljudu, samo s 90 tisuća navijača. Azteca je građen 60-ih s ciljem da svakom navijaču pruži užitak dobrog gledanja utakmice i ima strmije tribine nego većina modernih stadiona. U srednjim i gornjim sektorima doslovno imate osjećaj da “visite” iznad terena. Malo je reprezentacija koje bi željele igrati važnu utakmicu u takvom okruženju, jer ona je velika snaga Meksika. Nije Meksiko favorit za naslov, ali uz domaću publiku može biti vrlo konkurentan.

image

Pogled na izgorjelu trgovinu u Puerto Vallarti, koja je stradala u sukobima narkokartela i vojske

ALFREDO ESTRELLA Afp

Meksikanci se dive našem mentalitetu

Čiji nogomet Meksikanci preferiraju? Kako gledaju na Vatrene?

- Prate europski nogomet i uživaju u tehnički kvalitetnoj igri – zato im je Hrvatska jako zanimljiva. Vole našu mirnoću na lopti, ideju igre, kontrolu ritma. Zanimljiv je njihov mentalitet. Meksikanci često u važne utakmice ulaze s osjećajem da igraju protiv “velikih” i taj respekt se osjeti na terenu. Također, svakoj utakmici pristupaju s maksimalnom ozbiljnošću, bez obzira na kontekst. Mi Hrvati imamo taj paradoks da često igramo bolje kad smo pod pritiskom i kad je ulog najveći. Meksikanci imaju svoju uzrečicu: “Igramo kao nikad, gubimo kao uvijek.” Mi smo potpuno drugačiji, najbolji smo kad je najteže i zato nas jako cijene. Teško im je shvatiti kako smo mi u stanju bez respekta odigrati protiv “velikih”.

Kako je u Miamiju po pitanju SP-a? Očekuje li se tamo ludnica?

- Miami je već navikao na mega-evente i SP će biti kombinacija sporta i showa. Uz to, zbog geografije i demografije, očekuje se ogroman priljev latinoameričkih navijača – i atmosfera će biti festivalska, igrala se taj dan utakmica ili ne.

Je li Leo Messi i u Miamiju neprikosnovena zvijezda?

- Messi je u Miamiju više od sporta – on je kulturni fenomen. Teško mi je opisati koliko je popularan i koliko je podigao interes za nogomet, i to u kompletnom SAD-u. David Beckham je otvorio vrata, Messi je napravio nevjerojatnu eksploziju. Na ulicama Miamija svako malo ćete vidjeti njegov ružičasti dres.

Svjetsko prvenstvo će biti kao svadba koja traje mjesec dana

Vi ste ekonomski stručnjak, kakav će biti ekonomski učinak Svjetskog prvenstva?

- Narodski rečeno, SP je kao svadba koja traje mjesec dana: gosti troše u hotelima, restoranima, na stadionima i na ulicama, organizator plaća produkciju, grad pokriva logistiku. Taj novac ne nestaje – on postaje prihod gospodarstvu. Prema Socioeconomic Impact Analysis, ukupna ulaganja vezana uz turnir iznosit će 14 milijardi USD. S druge strane očekuje se 80 milijardi dolara ukupne potrošnje, 40 milijardi BDP-učinka, 823.000 novootvorenih radnih mjesta, 9,4 milijarde javnih prihoda. To su fantastične ekonomske brojke.

Znamo da su neka ranija svjetska prvenstva (Brazil 2014. i Rusija 2018.) ostavljala velike minuse iza sebe?

- Najveća greška domaćina je kada Svjetsko prvenstvo postane izgovor za prekomjernu gradnju – tada “profit” često pojedu troškovi i dugoročno održavanje infrastrukture. Na SP-u 2026. kapitalna ulaganja čine samo 1 milijardu dolara, od ukupnih 14 uloženih milijardi. To znači puno manje betona, a puno više turizma i usluga. Velika većina stadiona već je postojala, relativno je malo u njih bilo potrebno uložiti. Stoga ključno pitanje nije “koliko je velik događaj”, nego koliko pametno upravljaš sigurnošću, prometom, smještajem, cijenama i poreznom naplatom. U zaključku mogu reći: kratkoročno se vidi “cash” kroz turizam i potrošnju, ali pravi učinak mjeri se godinama nakon turnira – kroz brend, povrat turista i jačanje sportskog tržišta.

21. travanj 2026 12:33