Moram u uvodu nešto napisati o Didieru Deschampsu i Thomasu Tuchelu. To su dvojica velikih trenera i možda je bogohulno pisati o tome što su u tim polufinalnim utakmicama napravili pogrešno, ali riječ je samo o analizi jedne njihove utakmice, a ne o njihovim sjajnim karijerama.

Deschamps je davno rekao da će nakon SP-a napustiti klupu Francuske. I sam sam još proljetos znao da odlazim iz Pyramidsa, rekao sam to predsjedniku kluba, ali sam tražio da to ne ide van. Ne vidim nikakvu korist od toga da takve stvari unaprijed iznosiš u javnost, vidim samo moguće probleme, prije svega u svlačionici, jer igrači često znaju biti drugačiji kad shvate da trener odlazi. Posebno to vrijedi za nogometne sredine koje nisu do kraja "zrele" za takve stvari, a Egipat to sigurno nije.

Konzervativni i moderniji trenerski pristup

Doduše, francuski reprezentativci do polufinala su odigrali sjajan turnir, to su redom vrhunski profesionalci na najvišoj mogućoj razini i recimo da oni daju sve od sebe bez obzira na to što će biti s izbornikom. Međutim, kad su se suočili s problemom zvanim Španjolska, možda im je činjenica da Deschamps odlazi ipak odigrala određenu ulogu u njihovim glavama. Bez obzira na sve taktičke odluke njihova izbornika, jasno je da su i sami igrači na terenu ozbiljno podbacili.

Utakmica mu je klizila niz ruku, najveći Deschampsov krimen je što u tim trenucima nije pokušao ništa promijeniti

Postoje treneri koji isplaniraju kompletnu utakmicu prije nego što ona i počne. Takvi izaberu taktiku za svih 90 minuta, pa čak i za izmjene igrača, neovisno o onome što se događa na terenu. Njihovo objašnjenje je da čvrsto vjeruju u uspjeh načina na koji su pripremili utakmicu. Takav je pristup konzervativniji i obično ga prakticiraju stariji treneri. Moderniji treneri gledaju utakmicu i brzo reagiraju ovisno o onome što se događa na terenu.

Didier Deschamps i Thomas Tuchel, velikani koji su na SP-u ipak morali bolje

PATRICIA DE MELO MOREIRA Afp

Deschampsu i Francuskoj dogodilo se da im protiv Španjolske po zlu pođe sve što je moglo. U prvih 20 minuta utakmica je bila ravnopravna, a onda je Španjolska dobila penal koji se dogodio doslovno iz ničega, što je očito poremetilo Francuze, jer su se prvi put na turniru susreli s tim da oni moraju biti ti koji trebaju ganjati rezultat. Potom im se ozlijedio Saliba, što je bio još jedan ozbiljan udarac.

Sve je to, čini se, zateklo igrače, posebno Deschampsa, koji je najkasnije u poluvremenu morao vidjeti da mu utakmica klizi iz ruku, a on nije pokušao promijeniti tijek utakmice. I to je krimen s kojim će Deschamps morati živjeti do kraja života.

Napravio je – doduše – izmjenu u poluvremenu, uvevši Konéa umjesto Rabiota. Što je već samo po sebi bilo upitno, jer Rabiot je donekle kreativan igrač, a Koné je klasični vezni defanzivac. Francuska je imala veliki problem uspostaviti igru u sredini terena, a s uvođenjem Konéa dodatno si je otežala posao.

Ne moraš biti stručnjak da prepoznaš Messija

Donekle razumijem Deschampsa, jer mu je njegova trenerska filozofija donijela svjetski naslov i još jedan finale. Međutim, na ovaj je turnir došao s nekoliko sjajnih novih mladih igrača i morao je nešto promijeniti, odmah uvesti kreativnijeg igrača te dobiti igrača više u organizaciji igre, a odustati od jednog napadača. Sad dociram i pametujem, što mi se ne sviđa, ali u takvim utakmicama i okolnostima moraš biti spreman otići i korak dalje, uvesti igrača koji će probati „na divlje” nešto napraviti, kako bi razbio ritam utakmice i donio promjenu. Deschamps nije napravio ništa od toga, čvrsto se držao ideje koju je zacrtao prije utakmice, koja ga je i dovela do polufinala, ali se u njemu pokazala krivom.

S druge strane, De la Fuente je savršeno pripremio momčad za tu utakmicu, njegova je taktika bila besprijekorna svih 90 minuta. I on se, doduše i očekivano, opredijelio za prepoznatljivu igru Furije, ali je momčad pripremio tako dobro da je bila jednako savršena s loptom u posjedu kao i bez nje.

Didier Deschamps ostao je čvrst u provedbi taktike koja mu je donijela svjetsku titulu i još jedno finale

FRANCK FIFE Afp

Tuchel je drugačija priča od Deschampsa. Iznenadilo me koliko je bio negativan nakon što je Engleska pobijedila Norvešku. To je bio signal da ipak nije napravio istinsku konekciju sa svlačionicom, jer inače ne bi tako istupio. Tuchel pripada novijoj generaciji avangardnih trenera, prepoznatljivih po tvrdoglavosti i idejama na kojima "jaše" do iznemoglosti. Ima onu njemačku krutost koja ga je na kraju koštala finala.

Ne moraš biti poseban stručnjak da zaključiš kako je Leo Messi s 39 na leđima daleko najopasniji kada je blizu gola i da je tada još uvijek najbolji igrač na svijetu. Usprkos tome što je Messi do engleskog gola postignutog u 55. minuti bio skoro pa nevidljiv, jer nije imao lopti u opasnoj zoni, Tuchel se odlučio za povlačenje u maksimalno niski blok, prepustivši Messiju prostor u opasnoj zoni. Tuchelova ga je taktika doslovno dovela pred engleski gol i, naravno, uslijedilo je teško "raketiranje". I Tuchela će odluka o "bunkeru" pratiti još godinama.

Stari su me treneri naučili da je u velikim utakmicama, kao što je nadolazeći finale, ključno kontrolirati emocije i napraviti što manje velikih grešaka. To će otvoriti put do pobjede

Poslije se spominjalo da Tuchel nije od igrača tražio da stanu toliko nisko, ali izmjene koje je radio sugerirale su baš suprotno. Tuchel je Argentini izravno otvorio vrata finala. Doduše, da je ostalo 1:0 za Engleze, Tuchel bi bio heroj. I to je nogomet... Baš kao što je i reakcija engleskih stopera kod drugog gola Argentine bila na razini slabijih juniora. Braniš se sa svih 11 igrača, a Lautaro Martínez sam kao duh na petercu. Neshvatljivo!

Momčadska igra protiv ratničke misije

Nemam favorita u finalu, obje momčadi će ga dočekati u odličnoj formi i prepune samopouzdanja. Mislio sam da nitko ne može zaustaviti Francuze, a Španjolci su im očitali veliku lekciju. Vidi se iz aviona da Španjolska ima sjajnu momčadsku igru i jasnu viziju. De la Fuente je k tome trener koji se bez problema prilagođava onome što donosi utakmica, nije da slijepo inzistira na posjedu. Prilagodit će se Španjolci i Argentincima, koji su potpuno drugačija momčad od Francuske. Jasno je da će prvi cilj biti Messija udaljiti od opasne zone.

Argentina je kompletan turnir izgledala kao momčad koja je u nekakvoj ratničkoj misiji u kojoj se nije inzistiralo da nogomet bude taj koji će donositi pobjede. A nakon što je primila gol protiv Engleske, vidjeli smo da ta Argentina itekako zna i može igrati, oduševila je onim što je pokazala u zadnjih pola sata. I Scaloni bi se mogao pitati zašto inzistira na "fajtu", treba igrače pustiti da igraju nogomet.

Argentinska ratnička misija ima samo jedan cilj - gurnuti Messija na tron

SHAUN BOTTERILL Getty Images Via Afp

Stari su me treneri davno naučili da je u tako velikim utakmicama ključno kontrolirati emocije i napraviti što je moguće manji broj velikih grešaka. I da će to otvoriti put do pobjede.

Imamo i utakmicu za treće mjesto. Čitao sam da Tuchel viče da se ta utakmica ne bi trebala ni igrati, njemu je muka, najradije bi se već negdje sakrio. Međutim, velika je razlika i za velike reprezentacije hoće li se kući vratiti kao veliki gubitnici ili ipak kao momčad koja je dobila zadnju utakmicu. Zato mi je potpuno normalno da obje reprezentacije u utakmicu uđu s najjačim snagama i maksimalnom motivacijom.