Pogledajte što je zaustavljalo Hrvatsku na posljednja tri Mundijala: a) Kylian Mbappe 2018. godine, b) Lionel Messi 2022. godine, c) čip ugrađen u nogometnu loptu 2026. godine, dok slaže katalog različitih oproštaja od Svjetskog prvenstva ESPN predstavlja ‘vatrene‘ kao žrtvu urote najvećih zvijezda modenog doba i Fifine ubojite tehnologije.
Za razliku od Portugala koji se još jednom utopio u egu Cristiana Ronalda i na koncu izblamirao (ocjena F) te Brazila koji se pokazao zrelim za strateški zaokret i kadrovsku renovaciju (ocjena D-), Luka Modrić i suigrači u ESPN-ovoj recenziji kući su ispraćeni visokom završnom ocjenom (B-). "Postoji nešto u karakteru hrvatskih igrača da uvijeik izvuku iz sebe ono najbolje kada su pritisnuti leđima uza zid", u opisnoj ocjeni autor svrstava momčad Zlatka Dalića u krug legitimnih polufinalista zajedno s Meksikom i Belgijom.
Za razliku od Rusije 2018 i Katara 2022, kada su partibrejkeri poput Hrvatske, Maroka i Belgije, mogli ušuljati na završni tulum, ovdje je polufinale uz nesebičnu podršku Giannija Infantina osmišljeno kao sastanak na vrhu već okrunjenih glava. Argentina je trostruki svjetski prvak (1978, 1986, 2022), Francuska to u Americi namjerava postati (osvajač 1998. i 2018.), dok Španjolci (2010) i Englezi (1966) trče za svojom drugom zvjezdicom. U kakvoj formi i atmosferi dočekuju završne mečeve?
Francuska
"Naslov svjetskog prvaka osvojit će Francuska Znam, kazat ćete da to govorim jer sam Francuz, ali kada analizirate turnir, stvar postaje očita. Vlak danas juri određenom brzinom, Francuska je ulovila zalet, i veliko je pitanje tko može uskočiti na taj vlak", Arsene Wenger u ulozi Fifina direktora globalnog nogometnog razvoja nema dvojbi o raspletu natjecanja.
Sa svih šest pobjeda u šest nastupa, začinjenih impresivnom gol-razlikom (16:2), Franvuska trenutačno zaista podsjeća na brzi vlak, TGV kojim upravlja nezadrživi Mbappe. Francuska, naravno, nije iznenađenje jer je godinama u vrhu svjetskog nogometa, pod vodstvom Didiera Deschampsa ‘Les Blues‘ su od 2016. do danas nastupili u tri finala završnih turnira Eura i SP-a osvojivši titulu svjetskog prvaka u Rusiji, ali nikada nisu tako očito odskakali od konkurencije kao ovog ljeta u SAD-u. Obrambeni čelik izbornik je u međuvremenu oplemenio šarmom s pariške razglednice, tako da neutralni gledatelji uživaju u ideji i vicu Michaela Olisea, driblingu Desirea Douea i eksplozivnosti Ousmanea Dembelea.
Vrijednost francuskih dionica odletjela je u nebo onog trenutka kada se Deschamps po povratku s majčina pogreba našao u obruču svojih nogometaša. Postigavši gol Švedskoj najbolji igrač momčadi pojurio je u zagrljaj ožalošćenom izborniku, a Mbappeov primjer zatim je slijedilo i ostalih 25 članova ekspedicije. Francuska je na Mundijal ispraćena opomenom u vidu Netflixova dokumentarca o raspadu jedne izvrsne momčadi tijekom Svjetskog prvenstva 2010 u Južnoj Africi. Tadašnji izbornik Raymond Domenech preuredio je svlačionicu u bojno polje, a toksična atmosfera je zatrovala cijeli pogon i rezultirala epskim raspadom. Osim što je bolje naoružana talentom, današnja je generacija francuskih nogometaša i bitno zrelija. Premda su se oko njegova ponašanja u prošlosti često lomila koplja, Mbappe je u najzrelijim igračkim godinama preuzeo lidersku ulogu na terenu i izvan njega, a momčad ga slijedi na najbolji mogući način. Svijet polufinale dočekuje pod dojmom da su Francuzi jednu ruku položili na krunu budućeg svjetskog prvaka.
Španjolska
"Ako postoji upitnik na Deschampsovu putu, taj upitnik mora biti Španjolska. Samo Španjolska može spriječiti Francusku da ode do kraja, jer njezini su igrači na višoj tehničkoj razini i njeguju kulturu kolektivne igre kao niti jedna druga momčad na svijetu", vraćamo se Wengeru i njegovoj prognozi mundijalskog raspleta u razgovoru za podcast Tonija Kroosa.
Isprativši iz Saveza jednog Luisa, onog griješnog predsjednika Rubialesa, Španjolska je sreću pronašla s njegovim imenjakom De La Fuenteom. Pod vodstvom izbornika, koji je prošao sve mlade reprezentacije prije nego što je krajem 2022. godine prezeo ‘La Roju‘, Španjolska je osvojila Euro 2024 i Uefinu Ligu nacija ljeto ranije, dok je u sljedećoj kampanji ovog istog natjecanja poražena u finalu protiv Portugala. S razlogom je, dakle, De La Fuente na svoj prvi Mundijal doputovao u ulozi favorita, ali samo kako bi odmah na startu natrčao na zid izazvavši u domovini blagu paniku. Španjolska je turnir otvorila mučenjem protiv Zelenortskih Otoka (0-0).
U sljedećih pet utakmica momčad je upisala pet pobjeda: nekad je to išlo glatko kao protiv Saudijske Arabije, a drugi put čupanjem u završnm kadrovima kao protiv Portugala ili Belgije, ali svim je nastupima zajedničko da je Španjolska povlačila konce igre i diktirala uvjete. De La Fuente je uspješno miksao momčad, tako da je pored glavnih uzdanica razigrao i neke skrivene afute poput Mikela Merina, strijelca pobjedničkog gola protiv Belgije, ili Alexa Baene koji je prethodno pogotkom riješio Urugvaj za 1-0 pobjedu. Izbornik, međutim, još uvijek čeka ekspoziju Laminea Yamala, koji je u najavama obilježen kao potencijalna Zlatna lopta SP-a. Barcelonin superstar je u Ameriku došao tek zaliječen nakon operacije i dojam je da je zbog toga igrao pod ručnom kočnicom. I u takvom suzdržanom izdanju stigao je sebi izboriti mjesto u mundijalskim antologijama: kada je pogotkom otvorio Saudijce, postao je drugi najmlađi strijelac u povijesti SP-a nakon Pelea 1958. godine. Ako je ono najbolje sačuvao za kraj, Španjolska će dobiti priliku da nastavi glancati besprijekoran De La Fuenteov niz na završnim turnirima. Njegova je momčad u posljednjih 14 nastupa na velikim turnirima neporažena, a u šest utakmica ovog SP-a inkasirala je samo jedan gol (De Ketelaere u četvrtfinalu).
Engleska
Priprema Thomasa Tuchela za polufinalni sudar s Argentinom u Atlanti mogle bi se svesti na čuvanje Harryja Kanea i Judea Bellinghama od prejakog sunca ili neoprezno podešenog klima uređaja. Konzerviranje ove dvojice jedini je način da Engleska nakon šezdeset godina čekanja na kraju zaista trofej ‘vrati kući‘, jer od prvog dana turnira ‘tri lava‘ voze isključivo na njihov pogon. Od trinaest postignutih golova čak 12 nosi potpis Kanea ili Bellinghama, dok je onaj jedini preostali vlasništvo Marcusa Rashforda, koji je u međuvremenu izgubio status i preselio na klupu.
Engleska je pod Garethom Southgateom počela opravdavati status stalnog rezidenta VIP kluba, kako na Euru gdje je dvaput uzastopce stizala do finala, tako i na Svjetskim prvenstvima gdje je na posljednja dva turnira dobacivala do polufinala (Rusija ‘18, poraz protiv Hrvatske) i četvrtfinala (Katar ‘22, poraz protiv Francuske). Tuchel kao nasljednik na klupi nastavlja niz, ali ne uspijeva riješiti kronične boljke momčadi. Ova današnja, konkretno, funkcionira kao duopol dva briljantna nogometaša, koji oko sebe gledaju trofejne suigrače iz Arsenala, Barcelone ili Manchester Cityja, koji ne uspijevaju držati njihov ritam. Da su veslački osmerac umjesto nogometna momčad odavno bi pukli, jer ne mogu ili ne znaju uhvatiti zajedničku frekvenciju. Rezultat je takav da Engleska pobjeđuje (dobila je pet od šest utakmica na SP-u), ponekad to čini pokazujući herojski karakter (trijumf protiv Meksika na Azteca stadionu), ali vrlo često djeluje ranjivo. Uz nešto više Dalićeve taktičke discipline teško da bi pobijedila Hrvatsku na otvaranju. Nakon toga je samo remizirala s Ganom, grčevito se branila protiv Meksika i visila na konopcima u nekim trenucima četvrtfinalnog dvoboja s Norveškom. Dok su na terenu Kane i Bellingham, napad će svoje isporučiti, ali na drugoj strani obrana, predvođena neuvjerljivim vratarom Jordanom Pickfordom (brojem nastupa prestigao velikog Petera Shiltona) voli počastiti suparnike. Dosad su Englezi na turniru primili šest golova. Puno previše za lovca na svjetsku titulu.
Argentina
Može li labuđi pjev Lea Messija završiti obranom naslova svjetskog prvaka, prvim takvim pothvatom još od 1962. godine kada je Brazil u Čileu obranio titulu osvojenu u Švedskoj? Nogometni romantičari žele vjerovati u takav rasplet, jer bi značio i službenu apoteozu nogometaša koji je obilježio 20. stoljeće. Imalo bi smisla jer Messi igra spektakularan turnir. Sa osam golova na ulazu u četvrtfinale puhao je za vrat Justu Fontaineu, koji je na jednom Mundijalu (1958) postigao rekordnih i do daljnjeg nenadmašnih 13 golova. Da je putem realizirao ona dva zapucana jedanaesterca, taj bi rekord bio ugrožen, ali Messija više intrigira onaj drugi rekord kojim bi stao uz bok kralju Peleu u čijem se vlasništvu nalaze tri tutule.
Poput Engleske, Argentina je na ovom Mundijalu progutala šest golova i dojam o propusnoj obrani u startu narušava njezine izglede da ode do kraja. Stopersko partnerstvo Cristiana Romera i Lisandra Martineza se tijekom dvoboja s Egitpom u osmini finala naočigled raspadalo, tako da su uz malo više koncentracije u završnici Mo Salah i društvo mogli bez problema poslati Argentince kući. Kada to nisu učinili na vrijeme, zagrmjela je teška artiljerija izbornika Lionela Scalonija i za petnaestak minuta okrenula meč naglavce.
Sa 17 golova Argentina je najefikasnija momčad u krugu preostale četvorice. Arsenal koji uključuje Lautara Martineza, Juliana Alvareza, ali i vezne igrače ppout Alexisa MacAllistera praktično je nemoguće zadržati pod ključem cijelu utakmicu. Dokaz? U svakom od posljednja tri nastupa Argentina je zabila po tri gola. U ovom najsvježijem slučaju, međutim, utakmica je morala potrajati 120 minuta, uz prethodni crveni karton Švicarskoj, pa da dočekamo krešendo ‘albicelestea‘. Ako je Egipat okrenuo Messi dodirom genija, ovu je utakmicu senzacionalnom dalekomatenom praćkom pobijedio Alvarez. Bookmakeri nisu uvjereni da momčad ima snage za još jedan filmski preokret ili maratonsku borbu, zbog toga Engleze proglašavaju blagim favoritima, ali Argentinci crpe snage iz patnje i ‘die hard‘ mentaliteta. Ako će europski polufinale biti obilježen taktičkim nadmudrivanjem, ovaj drugi interkontinentalni meč obilovat će akcijom i golovima...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....