Čudesna veza bliži se kraju, ali nema straha za Vatrene! Ulazak u novu eru imat će dostojanstven okvir...

Čovjek sa “strane”, iz neke druge državne i ine zbilje, a koji je imalo upućen u svjetske nogometne tijekove, morao je biti zatečen odjecima oko dva globalno popularna igrača u njihovoj domovini. Ono, pitao bi se čovjek, logično, pa kakve to nove moćne snage ima mala zemlja velike reprezentacije, ako se tako olako promiče otpis playmakera koji su bili protagonisti Reala, Chelseaja, odnosno danas Milana, Manchester Cityja. I, srećom, još uvijek i hrvatske reprezentacije...

Barometar rezultata je u našem okruženju zbilja ključni alat da bi se vrednovali naši nogometni akteri i njihovi dosezi. Kad su pobjednički epilozi, nema im ravnih na svijetu, kad su negativni dojmovi, a kamoli rezultati, tada slijedi razbacivanje otpisima i tezama “guraj mlade”. Netko bi mudar kazao, točno, ali sve u svoje vrijeme...

Luka Modrić je i prije SP-a 2006., gdje je otišao praktično kao debitant, bio tehničko-taktički spreman za naslovne vatrene role. No, morao je čekati svoje vrijeme. Dogodilo se brzo, već u kolovozu, kada je uz novog izbornika Slavena Bilića započela briljantna Modrićeva era.

Jedan od najboljih veznih igrača u povijesti nogometa dirigira svoje posljednje vatrene partiture

Sedam godina kasnije mlađem Mateu Kovačiću, Bilićevu partneru u obrani brončanih ’98., Igor Štimac otvorio je vrata reprezentacije, i to u vrućem dvoboju sa Srbijom. Od te 2013. Modrić i Kovačić su, od odnosa da je prvi bio idol drugome, brzo postali partneri u veznoj liniji, najjačem sektoru generacija Vatrenih. U trinaest godina, bez obzira na devet godina razlike, oni su najbolji prijatelji iz okvira svijeta nogometa.

MICHAEL REAVES Getty Images Via Afp

Partnerstvo Modrića i Kovačića, koje je imalo i poveznicu iskoraka u Dinamu i zajedničku fazu u Real Madridu, ide svome nogometnom finalu. Jedan od najboljih veznih igrača u povijesti nogometa (svježa ocjena Thierryja Henryja) dirigira svoje posljednje vatrene partiture. Koliko će trajati Hrvatska na ovom SP-u, toliko je preostalo protagonizma Luke Modrića u nacionalnom dresu. Najmanje 202. dionica, nadajmo se i više...

Mateo Kovačić, otkako se pojavio na našem nogometnom horizontu 2010., tretiran je predodređenim za velika djela. Uskoro je prešao u europske velikane i njegova je karijera uistinu bogata velikim djelima. Ne kao jedinstvena Modrićeva, ali tu do njegove. Unatoč tome, u domaćem okruženju Kovačić je prerastao u doživljaje “nedorečenog igrača”. Ključan razlog tomu bio je nametnuti kriterij Modrićevih dometa. Kovačić nije igrač istog potencijala, pa ni pozicioniranosti. Vremenom se očekivalo da će taj dril uspoređivanja ishlapjeti. I Modriću je godinama prišivana etiketa sporednog igrača pred asistencijama, dok nije postao globalno slavni kolekcionar trofeja. Ironija sudbine za Kovačića jest što je dugotrajna Modrićeva karijera nametnula mu dugotrajni nastavak doživljaja igrača koji kao nije ispunio očekivanja...

Modrić će dati sve od sebe da mu kraj u Vatrenima bude na razini koju je zaslužio njegov 20-godišnji impresivni pohod

Sve te faze, događanja i doživljaji sublimirani su u ovoj fazi. Sa jednom razlikom. Nije više samo Kovačić sporan, poglavito zato što je imao teško razdoblje uz dvije operacije petne kosti i posljedične pauze. Prije SP-a jako je osporavan i Luka Modrić, jer eto, sa 40 godina nije normalno da oduzima mjesto mladima. Prevladavajući javni stavovi bili su da Modrić igra 50-ak minuta, a da ga onda mijenja Kovačić, nikako da nastupaju zajedno jer je to krah za Vatrene.

Zlatko Dalić se naposljetku nije promijenio u tretmanu prema Modriću. No, Kovačić je počeo kao rezerva (Engleska), čime je potvrđeno da njegov status iznova ostaje na ljuljački javnih doživljaja. Zanimljivo je to, prije osam godina u Rusiji, iako je Kovačić već bio s naslovnim rolama u Chelseaju (nakon tri godine Reala), niti u primislima nije se tretirala njegova kandidatura pored Brozovića-Modrića-Rakitića, u stilu vrijeme je za mlade. Dočekao je naslovnu rolu u Kataru i osvojio broncu kao protagonist. Tri i pol godine kasnije nije takvim doživljen...

BORIS KOVACEV Cropix

Iako su Modrić i Kovačić dali značajan doprinos sa suigračima da se svlada Panama i osigura bolja polazišna točka odlučnog dvoboja s Ganom, nije se bitno promijenio javni doživljaj njihove igre. Pogotovo što je Dalić nelogično ostavio Petra Sučića na klupi, iako je on igrač koji je mladenačkom energijom i fondom trke optimalan treći as veznog reda. Protiv Gane Dalić je bio vrlo logičan i odlučan. Izveo je postavu s 4 vezista (Modrić, Kovačić, P. Sučić, Baturina) i Vlašićem koji se može tretirati petim vezistom. U takvom okruženju, optimalnom spoju iskustva i poletne mladosti, Hrvatska je izgledala nakon dugo vremena ona Hrvatska. Uvjerljiva!

Pobjeda je oplemenila dobru igru, ali što je važno u slučaju Modrića i Kovačića, rasvijetlila je koliko njih dvoje mogu. Modrić je bio iznova Modrić iz odlične mu sezone u Madridu, Kovačić je bio njegov optimalan asistent, s doprinosom kombinatorici, kontroli lopte i ritmova, izvrsne suradnje s mlađim lavovima. Odjeci su u javnosti, dakako, prikladni tipičnim pobjedničkim radostima. No, što može biti u zoru petka?

Realno rečeno, sve što govorimo o potencijalu veznog reda, kako o iskusnim tipovima tako i o nadirućim vedetama mlađe garde, epilog s Portugalom ne može promijeniti. Možda će (u slučaju poraza) se iznova promijeniti tretman senatora na postavke prije Gane. Možda će se mlađe veziste gledati drugim lećama jer ipak nisu prošli. Možda će (u slučaju pobjede) euforija pojačati sve pozitivne odjeke nakon Gane i odvesti dojmove u zonu krajnosti.

Modrić je dugo inspiracija mladima, putokaz, i, kako se pokazuje i kroz Kovačićeve pristupe, ali i s mlađom gardom, uspješan je i učitelj, mentor

Realnosti nameću kako će Modrić dati sve od sebe da mu kraj u Vatrenima bude na razini koju je zaslužio njegov 20-godišnji impresivni pohod. Kovačić će ostati dio reprezentativne perspektive, jer sa 32 godine i kontinuitetom igre u klubu može itekako biti nositelj još para ciklusa. I, dakako, ostat će “sporan”. Baturina i Petar Sučić su naglašenih pozitivnih odjeka u javnosti, ali jednom kad krene novi jesenski ciklus, mijenjat će se očekivanja i od njih očekivati da nastave Modrićevim utabanim stazama koje vode uspješnosti Vatrenih. Ovisno o uspjesima, tako će se u nas smatrati koliko su dobri ili nisu. Nogometni ciklusi su slijed ponavljanja istih dinamika prošlog vremena...

ZELJKO HAJDINJAK Cropix

Protiv Portugala Modrić i Kovačić pokušat će usmjeriti igru Hrvatske u smjeru pariranja možda i najjačem veznom redu na ovom prvenstvu. Pokušat će inicirati kombinatoriku, sa kojom će svi igrači, a posebno mlađa garda, moći pružiti najbolje od sebe. Mlađa garda i vječni Perišić, koji će nastojati pomoći Modriću i Kovačiću da ispune tu misiju kvalitetnog posjeda i kontrole ritmova igre. Ako to bude posljednja dionica Hrvatske na ovom SP-u, bit će posljednja vatrena runda Luke Modrića i početak doista nove i drugačije ere reprezentacije. Ovaj turnir je u nečemu već vrlo pozitivan, kako u kontekstu Hrvatske tako i u doprinosu Modrića i Kovačića. Naime, moglo se spoznati da imamo spremne aktere koji će nastaviti tradiciju superiornosti talenta i kreativnosti hrvatskog veznog reda. Modrić je dugo inspiracija mladima, putokaz, i, kako se pokazuje i kroz Kovačićeve pristupe, ali i s mlađom gardom, uspješan je i učitelj, mentor. Taj uvjerljivi dojam da za Vatrene neće biti “drame” nakon ovog SP-a, kako god završio rezultatski, najznačajnija je priča. Neka ona potraje još koji tjedan, ali u svakom slučaju, ulazak u novu eru imat će dostojanstven okvir...