Carlo Ancelotti na klupi Brazila, koju je preuzeo u lipnju 2025., na Mundijal dolazi s jasnim očekivanjima navijača i tamošnje javnosti da vrati naslov svjetskog prvaka nakon 24 godine čekanja. Iako je romantično vrijeme lepršave brazilske nogometne sambe prošlo, a s njim i teza da su Brazilci svaki put prvi papirnati favoriti Mundijala, još uvijek je to zemlja koja proizvodi gomilu vrhunskih igrača za najkvalitetnije europske i svjetske klubove.
No, poslije 2002. i petog naslova prvaka na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji, nastala je suša na sljedećih pet završnih turnira, a prošle južnoameričke kvalifikacije završene su na nikad slabijem petom mjestu s osvojenih 28 bodova iz 18 utakmica. Da se Mundijal nije proširio na 48 reprezentacija, tih nešto više od 50 posto osvojenih bodova ne bi bilo dovoljno niti za izravni plasman, već samo za dodatne kvalifikacije.
Slabija reputacija
Tko se još boji Brazila? To je teza koja se već godinama širi svjetskim nogometnim prostorom, a da bi pokušao zaustaviti negativni rezultatski trend, Nogometni savez Brazila (CBF) odlučio se za u moderno vrijeme neviđeni potez imenovanja stranca za izbornika. U neka davna vremena još neki su imali kratke epizode na brazilskoj klupi, ali 67-godišnji Ancelotti prvi je strani izbornik Brazila s trajnim ugovorom i rekordnom plaćom od 9,2 milijuna eura godišnje.
Čovjek koji je bio prvak u svih pet najjačih europskih liga (Real, Bayern, Milan, Chelsea, PSG) ima golemo trofejno iskustvo u klubovima, ali ovo mu je prvi izbornički posao. Prvi i najteži, jer sve osim naslova prvaka svijeta u Brazilu se tretira neuspjehom, ma o kakvoj se generaciji kvalitetnih ili manje kvalitetnih igrača govorilo. Težak je život pod pritiskom stare slave, ali tko sjedne na brazilsku klupu može zaboraviti na riječ - alibi. Pogotovo ako si najplaćeniji nogometni izbornik svijeta s bonusom od pet milijuna eura za najvredniji trofej.
- Ovo je najbolja reprezentacija na svijetu, a ne kažem to ja, nego pet zvjezdica na dresu Brazila. Nijedna druga reprezentacija ne može se usporediti s njezinim statusom i preda mnom je zadatak osvajanja šestog naslova svjetskog prvaka - prihvatio je Ancelotti rukavicu izazova.
Dosad je s Brazilom odradio 12 utakmica (7 pobjeda, 2 remija, 3 poraza). Jedan od ključnih razloga zašto je nakon više od dvije godine pregovaranja i nagovaranja doveden na klupu Brazila njegov je trenerski i ljudski autoritet, kojim je sposoban zauzdati svaki pojedinačni ego i staviti ga u službu kolektiva. Kako je prepun znanja i iskustva u najvećim utakmicama, on je i vrhunski psiholog, koji sve što igračima treba reći, sugerirati i objasniti radi bez buke, nervoze i ružnih riječi. Autoritetom znanja i bez buke osigurava poslušnost i koheziju svlačionice, što je presudno da bi svi gledali u istom smjeru. U kolektivnim sportovima to je treneru i najteže postići.
Problemi s Neymarom
- Igrači i njihov stav na terenu često su bitniji od taktike. U strategiji igre traže se prave odluke u pravom trenutku - pojasnio je Ancelotti, koji prije svega želi da Brazil ne ovisi o jednom igraču, ma koliko kvalitetan bio.
Najbolji je primjer Neymar, za kojeg je bilo upitno hoće li se uopće naći na popisu za SP. Ipak jest, ali Neymar je sada u utrci s vremenom kako bi se oporavio od ozljede lista.
- Obrana je bila ključna u posljednja dva naslova svjetskih prvaka iz 1994. i 2002., iako su obje brazilske šampionske generacije imale fantastične individualce. Bebeto i Romario prvi put i Ronaldo drugi put. No, isto tako, sjećam se i obrambenih veznih igrača, koji su njima vrlo čvrsto čuvali leđa. Čvrsta obrana pomaže kvalitetnim igračima da naprave razliku i tomu i sada moramo težiti - naglašava Talijan, koji igra s četiri igrača u zadnjoj liniji, dok u vezi i napadu isprobava različite varijante.
Ovo Svjetsko prvenstvo bit će najteže dosad, jer za titulu pobjednika treba proći čak pet nokaut-utakmica. Natjecanje u skupini (suparnici Maroko, Haiti i Škotska) bit će lakše, a onda slijede dvoboji poslije kojih nema popravnog i tu će prolaziti samo oni koji će igrom rasti kako turnir odmiče. Ancelotti bi baš u takvoj situaciji trebao biti ključan adut Brazila kao čovjek koji je u klupskoj karijeri prošao gomilu takvih iskušenja.
Plus i minus
Ostali plusovi Brazilaca su individualna kvaliteta u napadu, širok izbor igrača sposobnih odlučiti utakmicu potezom ili golom, velika tradicija nastupa na završnim turnirima, kao i mogućnost stalnog napretka pod strategom Talijanove klase. Ako bi se gledali potencijalni problemi i stvari koje treba eliminirati, analitičari ove generacije Selecaa izdvajaju nedovoljno dobru realizaciju unatoč sjajnim napadačima poput Viniciusa, Raphinhe i ostalih, nestabilnost u tempu igre, povremeni pad intenziteta trke bez lopte, kao i nedovoljnu kontrolu u zahtjevnijim fazama utakmice ili kada im suparnik zatvori sve koridore prema vratima.
Ancelotti je pragmatičan trener, koji nije toliki ljubitelj posjeda, on voli direktniju igru i nije mu strano inzistirati na kontrama i tranziciji. Dozvoljena je pritom potpuna sloboda u završnoj trećini, gdje se individualna kvaliteta najkonkretnije iskazuje stvaranjem šansi i postizanjem pogodaka, ali postoje i jasna pravila za povratak u obrambeni blok i zaštitu od suparničke tranzicijske igre.
- Želim Brazil kao onaj moj najbolji Real - njegov je glavni moto, ali ima li on igrače poput Cristiana Ronalda, Luke Modrića, Tonija Kroosa i ostalih madridskih velikana, glavno je pitanje.
Ancelotti je trener koji zbir velikih imena može pretvoriti u funkcionalnu momčad koja ruši sve pred sobom, ali ostaje vidjeti imaju li brazilski igrači kapacitet za biti šampioni, pogotovo u izuzetno jakoj konkurenciji Argentine i najjačih europskih reprezentacija, kao što su Francuska, Španjolska, Engleska, Portugal...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....