Nigdar ni tak bilo da ni nekak‘ bilo. Perica Kerempuh. Nikada nije bilo da nije nekako bilo, pa ni sada neće biti da nam nekako neće biti...
Kad je krajem 1990-ih postalo jasno da je počelo osipanje brončane generacije, još opijeni uspjehom na debitantskom svjetskom prvenstvu u Francuskoj, gdje je svijet upoznao novu vrijednost na globalnoj karti nogometa, većina pripadajuće javnosti u Hrvatskoj bila je očajna. Nakon eliminacija u kvalifikacijama za EURO 2000, pa debakla na SP-u u Japanu/J. Koreji dvije godine kasnije, svi su postali svjesni kako je teško stvarati novu pobjedničku generaciju. Činilo se da se ona, nova generacija, nikad neće smjestiti na razine koje su im kao kriterij ostavili "izvorni Vatreni", oni koji su 1990-ih, u stvaranju i odrastanju domovine, stekli kultni status u narodu...
Nova generacija je nastajala, sazrijevala od 2006. nadalje, i onda ne samo da se vratila u gornje domove svjetskog nogometa kao oni prvi brončani. Oni su ih nadmašili te su prije osam godina ostvarili korak više, finale i srebro. Još su više iskoračili i drugom uzastopnom medaljom, broncom u Kataru, što je već pokazatelj da je hrvatski nogometni talent ipak neka posebnija razina, pogotovo u kontekstu bitno manje baze od drugih.
Eto, ta "nova generacija", inspirirana 1990-ima, odradila je svoje na fantastičan način i postavila neke nove kriterije svojim nasljednicima. Čekali smo prvu "novu generaciju" više od deset godina i doživjeli njezin zenit 20-ak godina poslije stare garde. Što nas čeka od jeseni, kada kreće nova era, ona u kojoj tražimo drugu novu generaciju za velika djela?
Nova era
Točka okretišta je Luka Modrić. Veličanstvena poveznica svih tih godina i generacija, koji je predvodio Vatrene do neslućenih visina, a sebe smjestio u panteon najvećih igrača modernog doba. Modrić je zaključio, nakon 202 nastupa, život u reprezentaciji. Idućih će dana to priopćiti nakon što osvježi snage poslije dramatične eliminacije od Portugala te se suoči s njemu osobito teškom odlukom. Odlazak Modrića sigurno će se osjetiti u svakoj pori reprezentativnog tkiva. Previše je značio kao igrač, predvodnik, VIP persona i štit Vatrenih. No, svakoj priči dođe kraj i ključno je da se čovjek suočava s novim dobom i svom težinom i komplikacijama novih početaka...
Vrlo vjerojatno će se uskoro saznati i sudbina izbornika Zlatka Dalića. Njegova je odluka hoće li otići nakon osam i pol nezaboravnih godina Vatrene povijesti ili ostati. HNS mu je ponudio ugovor već odavno, njegovo odgađanje bio je jasan znak da je spoznao kako je vrijeme za promjene. I za njega osobno, željnog nekog novog izazova, sigurno s manje pritiska i kompliciranih svakodnevica u odnosu na život izbornika u zemlji 4 milijuna izbornika. Je li Slaven Bilić tvorac generacije 2006., koja je začela sve ono lijepo što se dogodilo u Rusiji i Kataru? Sve upućuje na njegov povratak 14 godina od zaključenja prve mu izborničke ere u Poljskoj/Ukrajini. Bilić je odbio više klubova i reprezentacija, jer nijedna ta ponuda nije bila ni približno usporediva po važnosti i emociji kao što je ona reprezentacije...
Ovaj put, ako Bilić doista bude izbornik, krenut će s nekih drugih pozicija iskustva, prekaljenosti, ali i kriterija Vatrenih očekivanja. Neće imati Luku Modrića i to je, objektivno, problem. Samo do onda kada se shvati da takvog nitko nema i ne može ga izmisliti te da sve nasljednike treba tretirati kao "svoje", a ne ih opterećivati teretom slavnog maestra.
No, Vatreni imaju i druge senatore, zaslužne, slavne i respektirane. Jedan koji kao da ponavlja putove žilavosti kao Modrić jest Ivan Perišić. Koji u 38. godini igra kao "lud". Perišić je već obznanio "tu sam dokle me god reprezentacija treba". Pogotovo sada će trebati, da se stres promjena i pogotovo praznine Modrićeva odlaska nekako kompenzira.
Andrej Kramarić jedan je od najvećih zaslužnika Dalićeve ere. Splet okolnosti pridonio je da na ovom turniru nije puno igrao. Između ostalog i zato što je previše u proljeće igrao za klub, a malo trenirao da bi štedio ozlijeđenu nogu. Kramarić će se oporaviti i što to znači u kontekstu reprezentativne perspektive? Mislimo da je u tom kontekstu vrlo znakovita misao Luke Modrića, izgovorena u užem krugu, a koja ukazuje "mala smo zemlja i možemo biti jaki samo ako se svi skupa držimo zajedno"...
U prijevodu na zbilju reprezentativne Hrvatske, ne možemo mi stalno proizvoditi igrače tipa Modrić, pa ni Rakitić, Brozović, Lovren, Vida, Mandžukić i drugi zaslužnici za velika djela. Možda je preciznije reći, Hrvatska će uvijek stvarati talente za velike iskorake, ali je uvijek dvojba koliko je moguće da se poklopi njihova koncentracija za jednu zajedničku fazu oplođivanja njihovih vrijednosti.
Nova pravila
Upravo zato, tko god dalje bude vodio Hrvatsku, ideja Vatrenih trebala bi ostati na istom tragu. Nikoga se ne treba odreći, svi su potrebni, i Perišić, i Kramarić, i Budimir i svaki drugi koji će se u idućem ciklusu suočiti i udaljiti od 30. godine. Te godine više nisu kao nekad, prijelomnica pred igračku mirovinu. Tada se ulazi u zenit karijere...
Izbornik koji bude pisao scenarij novog Vatrenog doba pritom bi trebao imati u vidu jednu važnu činjenicu. Teret godina sigurno uzima danak. Stoga, naši senatori dobrodošli su, naravno ako to i dalje žele odnosno iskazuju motivaciju, kao raspoloživa vrijednost Hrvatskoj. No, izbornik s takvim igračima mora imati vrlo jasne razgovore i postavke statusa. Koliko god netko bio zaslužan za neku prijašnju fazu, ne može imati isti status kao kada je bio u punoj snazi. Tko može prihvatiti takvu zbilju, u kojoj je i status alternacije, ali i povremeno startno korištenje, ovisno o potrebi reprezentacije, taj treba i dalje biti dio Vatrenog tabora. Onaj kojem je teško prihvatiti da više nije kao prije, može postati teret i sebi i reprezentaciji...
Hrvatska, u zaključku, uvijek će imati 20-25 igrača koji će njezinu reprezentativnu priču držati dovoljno visoko za kriterije tradicije Vatrenih. I uvijek je nekako to bilo tako, i onda kada je izgledalo da tonemo (2000-ih), pa se uzletjelo do najviših kota. Strpljivo, s puno tolerancije, držeći se skupa bez fige u džepu, faze poklapanja nužnih faktora većih iskoraka nisu samo sanak pusti. To su, kad je Hrvatska u pitanju, uvijek moguće realnosti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....