U crkvi Obraćenja svetog Pavla, u talijanskoj Bresciji održan je sprovod Evarista Beccalossija, bivšeg talijanskog veznjaka i legende Intera. Beccalossi je preminuo u 69. godini prošlog utorka, nakon što ga je u siječnju 2025. iznenada pogodilo moždano krvarenje. Tijelo preminule legende nalazilo se u lijesu prekrivenom dresovima Intera s brojem 10 i Brescije te sa šalovima njegova dva omiljena kluba, koji su prekrivali svaki kut gdje se nalazila zastava Intera, zastava koordinacije klubova Nerazzurri u pokrajini Brescia i zastava AC Milana.
Pokraj supruge Danile i kćeri Nagaje, tiskovne tajnice prve momčadi ‘Nerazzurra‘, bio je Enrico Ruggeri, cjeloživotni Beccallosijev prijatelj, koji je stigao dati posljednji zagrljaj u bolnici trenutačak prije kraja. U crkvi su, uz brojne navijače, Inter službeno predstavljali sportski direktor Piero Ausilio, potpredsjednik Javier Zanetti, šef stručnog stožera Massimiliano Catanese, trener U23 momčadi Stefano Vecchi i trenutačni igrač Intera Pio Esposito.
Bliski Beccallosijev prijatelj don Marco Mori također se oprostio od talijanske legende:
– Hvala ti kako si igrao i kako si se igrao, bio si dar svima, bilo bi lijepo da ti Inter sada posveti upravo osvojeni scudetto (naslov prvaka Italije). Nazovimo ga... scudetto Beccalossi – rekao je Mori.
Na ispraćaj su u crkvu stigli navijači, zatim dužnosnici i stari suigrači, mnogi u suzama. Bila je i gradonačelnica Brescije Laura Castelletti te stari suigrači, koji su na kraju okružili lijes, kao što bi to nekada učinili na terenu oko svoje ‘desetke‘: Lele Oriali, Carlo Muraro, Ivano Bordon, Beppe Baresi, Giancarlo Pasinato, Alessandro Scanziani i Beppe Bergomi, koji je te 1979./80. bio tek momak u učenju s tek pokojim nastupom u Kupu Italije. Među klupama su se nalazili Max Pezzali sa suprugom Deborah, bivši izbornik reprezentacije Cesare Prandelli, trener U19 Azzurrina Alberto Bollini, bivši suigrači Aldo Serena, Francesco Toldo, Fabio Galante. Također, posljednjem ispraćaju prisustvovali su i predstavnici Union Brescia. Klub su predstavljali klupski menadžer Edo Piovani, trener Eugenio Corini, direktor Marco Leali i kapetan Davide Balestrero. Sin Alessandra Altobellija, bivšeg Beccalossijeva suigrača koji se nije stigao vratiti iz Kuvajta, zaključio je sprovod riječima: "Bili smo dvije strane iste medalje, a ti si bio sposoban driblati sve, čak i život."
Beccalossi je cijelu nogometnu karijeru proveo u Italiji, gdje je igrao za Bresciu, Inter, Sampdoriju, Monzu, Barlettu, Pordenone i Breno. Najviše je igrao u Interu, skupivši 216 nastupa i 30 golova. Poznat po svojim driblinzima, posjedovao je prilično čvrstu građu i snažne noge, što mu je pomagalo u kratkim naletima ubrzanja, te je bio posebno cijenjen zbog svoje kreativnosti, oka za posljednje dodavanje, vještine driblinga, talenta i izvrsnih tehničkih sposobnosti, u vrijeme kada je obrambeni nogomet dominirao Italijom. Unatoč svom talentu, Beccalossi nikada nije bio pozvan u seniorsku talijansku reprezentaciju tijekom karijere, zbog nedosljednosti i lošeg radnog tempa, te ga je trener Enzo Bearzot neslavno isključio iz momčadi koja je osvojila Svjetsko prvenstvo 1982. godine. Za Italiju je odigrao sedam utakmica u mlađim kategorijama, postigavši 1 gol.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....