Oproštaj Sáncheza od Rijeke nije bio glasan niti spektakularan. Nije bilo velikih izjava, dramatike ni predstave za javnost. Bio je tih, dostojanstven i ljudski - baš onakav kakav je bio i njegov mandat na Rujevici. A možda upravo zato i emotivniji nego što bi mnogi očekivali.

Iako je španjolski trener u Rijeci proveo relativno kratko vrijeme, iza sebe je ostavio puno više od rezultata i utakmica. Uspio je stvoriti odnos s igračima, ali i s ljudima unutar kluba, kakav se danas rijetko viđa u profesionalnom nogometu gdje je sve podređeno pritisku, rezultatu i tempu u kojem se treneri često ni ne stignu zadržati dovoljno dugo da ih ljudi stvarno upoznaju. Kod Sáncheza je bilo drugačije.

Victor Sanchez

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Igrači su kroz cijelo proljeće često isticali koliko im odgovara njegov način rada. Govorili su o detaljnosti na treninzima, energiji koju je donosio, ali prije svega o odnosu koji je gradio sa svakim pojedincem. Nije imao "rezervne" igrače kada je komunikacija u pitanju. Svakome je davao pažnju, razgovarao individualno, pokušavao razumjeti igrača i kao nogometaša i kao čovjeka. Upravo zbog toga svlačionica ga je vrlo brzo prihvatila. Naravno da i tu postoje neke iznimke, poput Nike Jankovića, čiji je pobjednički, ratnički karakter na terenu i mirnoća u komunikaciji općepoznata...

Mnogi unutar kluba pričali su kako je svakodnevno živio Rijeku. Nije bio trener koji dolazi samo na trening i utakmicu pa nestaje iza zatvorenih vrata svog ureda. Pozdravljao je ljude po hodnicima, zastajao u razgovoru s djelatnicima, zanimao se za sitnice i ponašao se prirodno, bez distance koju treneri često svjesno grade oko sebe.

Intenzivna priča

Zanimljivo, još uoči pretposljednje utakmice sezone Sánchez je pred novinarima praktički održao svojevrsni oproštajni govor. Tada je mirno i emotivno govorio o sezoni, ljudima u klubu, igračima i svemu što je proživio tijekom svog riječkog razdoblja. Mnogi su već tada osjetili da se bliži kraj jedne kratke, ali intenzivne priče na Rujevici. Nakon utakmice protiv Gorice taj je osjećaj samo potvrđen.

Victor Sanchez

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Dok su reflektori bili usmjereni prema travnjaku i završetku sezone, Sánchez je redom prilazio svojim igračima. Svakome je stisnuo ruku, zagrlio ga i kratko nešto rekao. Nije to bio oproštaj odrađen reda radi, nego trenutak u kojem se jasno vidjelo koliko je u kratkom vremenu stvorena povezanost između trenera i momčadi, a gotovo jednako pristupio je i prema navijačima koje je nerijetko isticao.

Prema našim informacijama, prije samog odlaska osobno se oprostio i sa svakim djelatnikom kluba. Redom je pružao ruku, zahvaljivao na suradnji i odvajao nekoliko trenutaka za razgovor. Nije želio samo otići. Htio je zahvaliti ljudima s kojima je dijelio svakodnevicu na Rujevici. Upravo zato među igračima i ljudima u klubu nije prevladavala ravnodušnost. Naprotiv. Moglo se osjetiti iskreno poštovanje, ali i žal što je priča završila već nakon nekoliko mjeseci.

Nogomet često ne ostavlja puno prostora za emocije i dugotrajne odnose. Treneri dolaze i odlaze brzo, a klubovi nastavljaju dalje gotovo bez predaha. Ipak, postoje ljudi koji u kratkom vremenu uspiju ostaviti trag. Prema svemu što se moglo vidjeti posljednjih dana, Sánchez je bio jedan od njih. Sada se čeka bijeli dim s Rujevice...