Zimski prijelazni rok u ‘ligama petice‘ završava u ponedjeljak u ponoć, a time je jasnije da će Toni Fruk, najskuplji riječki eksponat i aktualni hrvatski reprezentativac, svoju vizu za Mundijal potvrđivati na terenima SHNL-a.
Upita je, kako neslužbeno doznajemo, bilo jako puno. Telefoni su zvonili, interes nije izostajao, ali ponuda koja bi zadovoljila sve tri strane – klub, igrača i kupca – očito nije stigla u formi koja bi bila dovoljno ozbiljna. Rijeka je jasno postavila cijenu, Fruk nije igrač kojeg se pušta “na popustu”, a u fazi je karijere u kojoj mu je kontinuitet možda važniji od avanture bez garancije.
Naravno, uvijek postoji ona teorijska mogućnost da Fruk ode u ligu u kojoj prijelazni rok još traje, poput Turske, Austrije ili Grčke, ali teško je vjerovati da bi se takav posao mogao realizirati preko noći. I zato je sve izglednije da će Rijeka i dalje graditi svoju sezonu oko njega, oko njegove energije, lopte koja traži prostor i poteza koji u ovoj ligi rade razliku.
No, dok je priča o Fruku zasad zatvorena, ona o Niki Jankoviću ostaje otvorena i sve više poprima konture rastanka. I to definitivno ne rastanka kakav je jedan od nositelja i najboljih igrača šampionske Rijeke zaslužio. Ako to nekome do sada nije bilo jasno, Janković je očito pao u tešku nemilost trenera Victora Sancheza čije su priče oko te tematike – za malu djecu. Nije više samo u prvom, nego ni u drugom planu, a minutaža je postala misaoni pojam. U tijeku je procedura razdruživanja, pregovori traju i razloga za stres nema jer prijelazni rokovi u nekim ligama, poput ruske i slovačke, traju dulje nego u ligama petice.
U igri su ozbiljne opcije. Rubin Kazanj pokazuje konkretniji financijski interes i spreman je ponuditi izdašniju odštetu, dok Slovan Bratislava pokušava ostati u utrci i “mečirati” rusku ponudu. Govori se o ciframa oko dva milijuna eura, možda i više, a Rijeka i Janković u sljedećim danima trebali bi zajednički presjeći što je najbolje i za klub i za igrača. Hoće li Janković put Tatarstana ili u bližu nam Slovačku, znat ćemo vrlo brzo. Sigurno Rijeka ulazi u završni dio zime s još jednim odlaskom igrača koji je donedavno bio važan kotačić u rotaciji.
Luka Menalo i Rijeka sve su dogovorili sa Sarajevom. Treba još pričekati da se riješi neophodna BiH birokracija, ali u kratkom roku sve bi trebalo biti zaključeno, Menalo vjerojatno neće dočekati zasluženi pljesak ispunjene riječke Rujevice. Strijelac nekih od najemotivnijih pogodaka u novijoj riječkoj povijesti – Varaždinu na Rujevici, Hajduku i kod kuće i u Splitu – napušta Rijeku i seli u glavni grad BiH, gdje će postati novi igrač momčadi koju vodi Mario Cvitanović. Menalo je ime koje na Kvarneru ne izaziva ravnodušnost. Njegov odlazak nije samo sportska vijest, nego i podsjetnik na trenutke kada je Rijeka znala biti nemilosrdna, brza, okomita i emotivna, momčad koja protivnika pritisne i ne pušta.
No, dok se na tržištu još slažu zadnji komadi slagalice, teren je u Osijeku pokazao jednu neugodnu istinu: Rijeka još uvijek nije momčad koja može živjeti samo od strukture i dobrog niza.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....