Norveški Bodo/Glimt posljednjih je nekoliko godina postao dobro poznato ime u europskom nogometu. Klub iz gradića Bodo, koji ima nešto manje od 43 tisuće stanovnika, postao je stalni član grupnih faza europskih natjecanja posljednjih nekoliko godina, a ove su drugu sezonu zaredom ušli u Ligu prvaka. Međutim, taj Bodo više nije iznenađenje, izgradili su održivi poslovni plan i financijski su jednostavno postali nedodirljiva sila u norveškom nogometu, ili se barem tako mislilo. Neka izvješća s početka godine govore o proračunu od 50 milijuna eura, cifri koja je nedostižna ostalim norveškim klubovima.
Ipak, Bodo/Glimt nije jedini predstavnik iz Norveške u Ligi prvaka. Prvi put nakon 27 godina imaju dva kluba u grupnoj fazi Lige prvaka nakon što je Viking izbacio zagrebački Dinamo (5:3, ukupni rezultat). Isti broj klubova u Ligi prvaka imat će Portugal, Nizozemska i Turska, koje bi na papiru trebale imati jače lige i klubove. Fantastičan je to dokaz koliko je norveški nogomet astronomski napredovao u posljednjih godinu dana, ponajprije ako uključimo činjenicu da se reprezentacija plasirala u četvrtfinale Svjetskog prvenstva.
Službene podatke o godišnjem proračunu Vikinga nismo mogli pronaći, ali neke procjene kažu da je riječ o od 15 do 20 milijuna eura. Iznos je otprilike tri puta manji od onoga koji smo spomenuli za Bodo, a fascinantna je činjenica da je upravo Viking aktualni prvak Norveške bez obzira na puno manji proračun. Bodo je osvojio četiri titule u posljednjih pet godina prije Vikingova naslova.
Mnogima se postavlja pitanje kako? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan – akademija. Mnogi u norveškom nogometu vjerojatno su mislili da je gotovo nemoguće konkurirati sa svim novcem koji Bodo/Glimt ima. U Stavangeru su odlučili da nema smisla igrati protiv Boda prema njihovim pravilima pa su krenuli svojim putem i razvijati vlastite igrače. Viking može poslužiti brojnim klubovima kao fantastičan primjer, ne samo u Norveškoj nego i u Hrvatskoj. Posebno Hajduku.
Protiv Dinama je u dresu Vikinga nastupilo devet igrača koji dolaze iz Stavangera i okolice, a njih čak pet prošlo je akademiju kluba. Edvin Austbø (21), Tobias Moi (20) i Henrik Heggheim (25) krenuli su od prve minute i produkti su akademije, a isto vrijedi i za Hermana Haugena (26) i Simena Kvia-Egeskoga (23), koji su obojica ušli s klupe. Školu Vikinga prošli su i 21-godišnjaci Ola Visted te Vetle Aucklend, koji nisu ulazili u igru. Uz to: vratar Arild Østbø (35), lijevi bek Kristoffer Haugen (32), Sondre Bjørshol (32), koji je ušao u posljednjih pola sata, i Viljar Vevatne (31), koji je dobio nekoliko minuta, te Jakob Segadal-Hansen (21), koji nije zaigrao – svi su rođeni u Stavangeru. Toj družini treba dodati i Niklasa Fuglestada (20), koji nije bio u momčadi, ali je ove godine odigrao 14 ligaških utakmica i još je jedan produkt Vikingove akademije.
Upravo su strijelac u drugoj utakmici protiv Dinama Austbø te dvostruki asistent na Maksimiru i strijelac u Stavangeru Moi “vruća” roba za koju će se Viking morati opasno potruditi ako ih želi zadržati u svojim redovima. Mladi norveški reprezentativci pokazali su se u najboljem svjetlu protiv Dinama u najveće dvije utakmice Vikingove sezone i kada je pritisak najveći. Uskoro bi mogli početi padati i klupski rekordi u prodajama, koji sada iznosi 4,8 milijuna eura (Sondre Langås u Derby prije dvije godine).
Rashodi Hajduka za prošlu kalendarsku godinu iznosili su 38,5 milijuna eura, dok Dinamo, s druge strane, svoje financije drži u većoj tajnosti, ali neke procjene kažu da klub na godišnjoj razini za funkcioniranje potroši oko 73 milijuna eura. Razlika je nešto manja nego ona ranije spomenutih norveških klubova, ali i dalje je vrlo značajna jer Modri mogu potrošiti gotovo dvostruko više.
Zašto je to bitno? Kao što smo spomenuli, Hajduk bi se mogao ugledati na Viking – kako klub s manjim proračunom može biti uspješan i pobijediti u ligaškoj sezoni svog bogatijeg rivala. Nešto o čemu u Splitu sanjaju još od, sada već davne, sezone 2004./05. i posljednjeg naslova prvaka Hrvatske. Treba biti pošten i priznati da je trenutni trener Gonzalo Garcia tijekom svog mandata stvarno velikom broju mladih igrača dao priliku u prvoj momčadi, ali zasad to Hajduku nije puno donijelo. Rijetko se tko od njih afirmirao u prvoj postavi, a Hajduk svoja pojačanja i dalje traži u nešto iskusnijim igračima koji se mogu dovesti jeftino ili besplatno diljem Europe.
– Mlade igrače ne stavljam zato što su mladi, nego zato što su to zaslužili svojim radom – rekao je jednom prilikom trener Bijelih.
Šimun Hrgović, Branimir Mlačić, Roko Brajković i Toni Silić primjer su četvorice igrača koji svoj službeni debi nisu upisali pod Garcijom, ali su se pod njegovim vodstvom afirmirali, a Mlačić je tijekom protekle zime prodan u Udinese za 4,5 milijuna eura. Popisu mladića iz Hajdukove akademije koji su dobili priliku pod Garcijom, ali nisu zacementirali svoje mjesto u početnoj postavi, pridružuju se: Marino Skelin, Luka Hodak, Roko Gabrić i Noa Skoko. Treba napomenuti kako je bilo i nekih ozljeda koje su spomenutim igračima bile prepreka u razvoju, tako da zasigurno nije isključeno da će netko od ovih mladića jednog dana biti ključne karike Bijelih.
Međutim, poanta cijele priče je ova. Hajduk ima sjajnu akademiju, daleko je najpopularniji klub u cijeloj Dalmaciji te dolazi iz drugog najvećeg hrvatskog grada, koji ima oko 160 tisuća stanovnika. Stavanger, za usporedbu, ima nešto više od 152 tisuće. Prije samo tri godine Hajdukovi juniori igrali su finale Lige prvaka u svom uzrastu, teško je osporiti da kvaliteta u akademiji postoji. Od te “zlatne generacije” iole ozbiljan seniorski nogomet u Hajduku igrali su Hrgović, Skoko, Brajković, Luka Vušković i Rokas Pukštas (koji nije pravi produkt akademije Bijelih). Negdje sustav “šteka”, a Viking je pokazao da se upravo na taj način može srušiti dominacija bogatijeg rivala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....