Slaven Bilić uveo je u reprezentaciju Ognjena Vukojevića, a Zlatko Dalić angažirao ga je za skauta, pa je on idealan sugovornik u danima u kojima je jedan otišao, a drugi dolazi.
- Poslao sam poruku Daliću, napisao sam mu da bude ponosan, da je napravio čudo. Isto tako da se sjećam kao da je bilo jučer tog 7. listopada 2017. godine kad je stigao na aerodrom prije puta u moj Kijev, gdje smo se sreli. On tada neke reprezentativce nije ni poznavao, ni Luku Modrića, osim s terena, a kamoli Ukrajince. Uskočio je i Darijo Srna. Pokušali smo mu pomoći maksimalno. Htio je poslušati, ali njegova je bila zadnja. Rekli smo mu da treba zaustaviti Jarmolenka i Konopljanku koji su bili udarne igle. Složio se, stavio je Vidu i Vrsaljka na bekove, a Mitrovića na stopera. Kramarić je dao dva gola, uspjeli smo, a dalje je sve povijest. Napravio je čuda. Daj Bože da se varam, ali mislim da će to biti nemoguće ponoviti. Uz svu našu perspektivu. Mislim da je došlo kod njega do određenog zasićenja, da je osjetio da je napravio maksimum. Žao mi je što je otišao, ali njegovu odluku treba poštovati. Kapa do poda – kazao nam je Ognjen Vukojević.
Pitali smo ga i kako je vidio nastup na Svjetskom prvenstvu koji je završen ispadanjem od Portugala.
- Očekivao sam da ćemo proći skupinu, to je bilo realno. Normalno. S Portugalom su bile dvije različite medalje. Prvo poluvrijeme slabo, drugo fenomenalno, ne sjećam se dugo da smo nekoga tako nadigrali. Šteta, bilo je malo i peha. Ali imali smo nekad i sreće. Ne odgovara nam Portugal. Nisam pobornik nove tehnologije, pogotovo kad su počeli gledati i kornere i čip u lopti. Tako je, kako je, pravila su za sve ista. Ono kad sam ja igrao i sad, pa to su dva sporta. Recimo, zaleđa Sučića i Ronalda nekad bi bili golovi.
Slaven Bilić prvi je put postao izbornik A vrste prije 20 godina. Uveo vas je u reprezentaciju. Kakav je bio izbornik?
- Modriću, Ćorluki, Eduardu, meni... bio je izbornik u mladoj reprezentaciji, a potom u A. Rekao bih da je sada na istom putu kao i onda kad je stvarao novu selekciju. Uveo je nas iz Dinama, dodat ću i Mandžukića, a sada ga čeka sličan put. Imamo puno dobrih mladih igrača, mora napraviti smjenu koju je i tada predvodio, nakon SP-a u Njemačkoj. Znatno je iskusniji, mnogo je toga prošao u karijeri, zna što ga čeka. Mislim da će se fokusirati na Euro 2028., da će se kroz Ligu nacija pripremati za kvalifikacije. Ona je, po meni, idealna za smjenu generacija. Vjerujem da će iskoristiti te jake utakmice koje rezultatski nisu posebno bitne, da se oformi nova ekipa za Euro. Nastojat će dobiti jasnu sliku s kim ide dalje, da bude čistih i otvorenih karata, da posloži formaciju u kojoj želi igrati. Imamo neke igrače koji su u godinama i trebamo gledati hoće li dočekati Euro 2028. Jako je inteligentan, znat što radi.
Opisivalo ga se kao izbornika koji je prijatelj s igračima. Kako biste ocrtali njegov trenerski stil i je li se štogod promijenilo?
- Složio bih se da je uvijek imao prijateljski odnos s igračima, ali pazio je na balans, znali su se red i disciplina pa, kad se pretjeralo, on bi to prelomio. Bilo je par situacija u kojima je donosio jake odluke. No, igrače je štitio i maksimalno im izlazio u susret. Imao je odličan stožer. Rekao bih da se kasnijoj generaciji vratila ona sreća koja je nama nedostajala za nešto više. Sjetimo se te Turske i nesretnog Beča 2008. godine, pa Eura 2012. i utakmice sa Španjolskom. Još sad vidim Rakitićevu šansu, kako mu je Casillas obranio šut glavom. Da je zabio, prošli bismo Španjolce koji su kasnije osvojili Euro. Odigrali smo fenomenalno drugo poluvrijeme s Talijanima. Kad sam gledao Portugal, sinula mi je ta Italija iz Poznanja 2012. Irce smo razbili... Nedostajao je taj mali kotačić sreće.
Što iz njegovog rada specijalno pamtite?
- Bio je studiozan, volio je obilaziti igrače. Sjećam se koliko su puta dolazili u Ukrajinu i on, i Aljoša Asanović, i Nikola Jurčević. Daje pažnju igračima, koji mu to vraćaju. Ne sumnjam da će napraviti zajedništvo i atmosferu, da se to neće mijenjati, da će ostati kao i kod Dalića. Hrvatska drži taj kult reprezentacije, neće biti problema ni iskakanja, kakvih ima u drugim reprezentacijama u našem okruženju. Uvest će nove snage, posvetit će još veću pozornost igračima iz SHNL-a, vidim da i kod Ivice Olića u U-21 vrsti ima puno potencijala. Dinamovi igrači, kao Stojković i Beljo, mislim da će dobiti šansu. Kostur nam ostaje, pogotovo obrana, gdje imamo golem kapital, dugo još mogu igrati zajedno, a imaju veliko iskustvo. Mislim da će osnažiti krilne pozicije i napadački segment. Vjerujem da će to biti dobro.
Koje je vaše posebno sjećanje na suradnju s Bilićem?
- Reći ću nešto što je pokazatelj koliko su ga igrači poštivali. U kvalifikacijama za Južnu Afriku ostali smo bez šanse za plasman utakmicu prije kraja, budući da je Ukrajina pobijedila Englesku, a morali smo na dalek put u Kazahstan. Slaven je rekao da će u toj utakmici vidjeti koliko su igrači uz njega i da će odstupiti ako ne dobijemo. Otišli smo tamo, bila su četiri sata vremenske razlike, Astana Arena je tek otvorena, igralo se na umjetnoj travi, ali pokazali smo zube i pobijedili 2:1. Ja sam zabio glavom, a Niko Kranjčar u 90. minuti za pobjedu. Tu je vidio da nismo došli na izlet, da nam nije svejedno, da smo svi stali uz njega, prelomio te ostao i dalje do Eura 2012. Kad ne bismo dobili taj susret, on bi sigurno otišao. Kažem to zato jer znam da je moralan čovjek i emotivac. Siguran sam da će i sada imati veliko poštovanje igrača.
Krećemo s Ligom nacija, kažete da se ne treba opterećivati s rezultatom, a skupina je vrlo teška – Španjolska, Engleska, Češka.
- Ne bih se opterećivao s brojem bodova, a mislim da neće ni Slaven. Naravno da je uvijek lijepo pobijediti, ali bitnije je da imamo jasnu sliku do kvalifikacija za Euro.
Što mislite, s kakvim ambicijama preuzima nacionalnu vrstu?
- Jako će teško biti ponoviti Dalićeve rezultate, ali Slaven je mene uvijek više vukao na izbornika nego na trenera u klupskom nogometu. S obzirom na iskustvo koje ima, htjet će napraviti maksimum. Svjestan je i kakav kapital posjeduje u našim igračima i kakav teret ga čeka. Svi očekuju da Hrvatska napravi nešto veliko, ako ne medalju, onda da uđemo u četvrtfinale. Ukoliko nismo to napravili, svi smo razočarani. Letvica je podignuta maksimalno. Slaven je toga svjestan. Zna što uzima, da će mu biti teško, da će navijači u svakoj utakmici, i s Englezima i Španjolcima, očekivati da pobijedimo, što nije uvijek realno. Nije tragedija izgubiti od takvih protivnika u Ligi nacija, koja je u biti predviđena umjesto prijateljskih utakmica.
Po čemu su Dalić i Bilić slični, a po čemu različiti?
- Prije svega, čast mi je što sam imao priliku biti suradnik Daliću i da mi Bilić bude izbornik. To je veliko bogatstvo. Daliću želim sve najbolje, sad je u najboljim trenerskim godinama, a Slavenu da nastavi na njegovom tragu. Barem približno. Najveća sličnost je po pitanju atmosfere, prijateljskog odnosa prema igračima i stožeru, a zna se red. Što se ostaloga tiče, svatko ima svoju viziju. Obojica vole maksimalno sudjelovati u vođenju treninga. Privatno je Slaven društveniji tip, dok je Dalić mirniji. Slaven je brzo dobio šansu nakon igračke karijere, a Dalić imao puno teži put da dođe do svega što je postigao.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....