"Njihove su osmice dosta ofenzivne, žele ulaziti u šesnaesterac i zabijati, pa onda ostaje veliki prostor koji treba braniti nakon druge lopte. Ako se Vikingu zatvore prostori koje želi koristiti, posebno half-spaceovi, tu Dinamo može napraviti problem..."
Sjetili smo se tijekom srijede navečer ovih rečenica Marija Jovića, hrvatskog trenera koji više od 10 godina radi u sustavu norveškog nogometa. Analizirajući Viking, podcrtao je upravo taj segment, uz onaj o prekidima. A upravo je treći gol, koji je prelomio utakmicu, stigao nakon dugog auta, gdje je Dinamo umjesto dupliranja, što je apsolutni standard modernog nogometa, "target" igrača Vikinga branio "jedan na jedan". Rezultat obiju istaknutih situacija ogledao se na semaforu...
Kada, međutim, analiziramo prvu problematičnu stavku, situacija se ogoli do kraja: Vikingov problem, dakle, postao je - Dinamov. Luka Stojković pod injekcijama, visoki bokovi i Josip Mišić na brisanom prostoru od 50 metara. Plus mentalitet, tvrdoglavo inzistiranje na 4-3-3, a u svemu tome i - Miha Zajc.
Da se razumijemo, Slovenac nije preko noći zaboravio igrati nogomet i zapravo je svojim partijama sam sebi podigao letvicu. Nije mu na norveškoj umjetnoj travi pritom nestala tehnika, niti se raspala sigurnost u dodavanju, niti brojke sugeriraju da je odjednom postao igrač koji više ne može odgovoriti europskom intenzitetu. No, dvije utakmice protiv Vikinga razgolitile su nešto drugo, za Dinamo trenutačno znatno neugodnije: jedan od najboljih igrača prošle sezone izgubio je ono nešto. Defenzivno je i ranije znao ostati dužan, ali sve je to, a jest, znao zamaskirati prema naprijed. Sada je i taj segment ispario. Zajc prošle sezone nije bio samo čovjek s osam pogodaka i šest asistencija u SHNL-u, već igrač preko kojeg se gradila igra između linija, veznjak koji je ulazio u završnicu, tražio loptu i donosio odluke u posljednjoj trećini terena. Kreirao je 57 prilika, više od tri po 90 minuta, a deset puta suigrače je dovodio u tzv. velike prilike. Europska slika, doduše, nije bila toliko raskošna u završnom učinku: u deset utakmica Europske lige nije zabio, imao je tek jednu asistenciju, ali to ne znači da je nestajao; protiv Fenerbahçea bio je jedan od glavnih kreatora i redovito pronalazio prostor između linija, a u uzvratu protiv Genka, utakmici visokog intenziteta i eliminacijskog karaktera, ostao je na terenu 104 minute, imao dva udarca, jedan u okvir i dva ključna dodavanja. Prevedeno, Europa mu ni tada nije dopuštala komociju HNL-a, ali Zajc je i dalje bio važan. U tekuću je sezonu, pak, krenuo slično, imao je svoj potpis i protiv Thuna, ali i tada smo već čuli jednu opservaciju iz Dinamova kuta...
- Učinak je super, ali realno danas Luka Stojković čišće igra "osmicu" od njega.
Viking je tu rečenicu, nažalost, potvrdio. U dvije utakmice skupio je 115 od mogućih 180 minuta. U Zagrebu je igrao sat vremena, u Stavangeru tek 55. Razlozi zamjena očituju se i u brojkama, koje vrlo precizno opisuju problem: u obje utakmice imao je ukupno 73 dodira s loptom, četiri udarca, sva četiri u Maksimiru, nijedan u okvir, bez pogotka i asistencije. Ako krenemo dublje, još je zanimljiviji broj dodira - protiv Vikinga imao je u prosjeku oko 57 dodira na 90 minuta, a za ilustraciju, prošle sezone u HNL-u bio je na približno 69. Pad nije dramatičan na papiru, ali u kontekstu njegove uloge jest značajan, pogotovo kada se usporedi sa Stojkovićem, koji je u iste dvije utakmice imao osjetno više kontakata s loptom i češće ulazio u zone iz kojih Dinamo može napraviti višak. Problem, dakle, nije bio u tome da je Zajc panično griješio. Baš suprotno - u prvoj utakmici protiv Vikinga imao je gotovo 90 posto točnih dodavanja, no sigurnost je postala jalova. Lopta mu, u prijevodu, nije bježala, ali s njom nije radio dovoljno štete. Taj detalj je možda upravo ključ ovosezonskog "dosjea Zajc". Veznjak kojeg smo s razlogom hvalili prošle je sezone bio igrač koji je tražio utakmicu, a kontra Vikinga djelovao je kao igrač koji čeka da utakmica pronađe njega.
Bilo bi, međutim, pogrešno iz svega izvući presudu da je njegov pad trajan. Sezonu je otvorio vrlo dobro. Protiv Thuna imao je, prema određenim analitičkim portalima, ocjene 8,1 i 8,3, zabio je pogodak, u uzvratu odradio svih 120 minuta i izgledao fizički i nogometno kao lanjski Zajc, a gol je zabio i inferiornom Žalgirisu. Nakon toga, krivulja je krenula prema dolje, potvrđujući pad forme. I, očito, klupskih impresija. Jasno je, pritom, da nekoliko slabijih utakmica ne znači da je Slovenac preko noći postao slabiji igrač, niti je ova dosadašnja europska kampanja ogolila njegov limit. No, u sustavu koji se u Dinamu zagovara, njegova je pozicija silno važna. A pad koji se dogodio, o čemu možda nešto više može reći i Mario Kovačević, važna je stavka cijele kompozicije. Posebno zato što Viking nije izgledao kao momčad koja ga je uništila presingom u klasičnom smislu. Njegova je preciznost dodavanja ostala solidna, nije imao seriju tehničkih pogrešaka, niti se raspadao pod pritiskom. Ali, ili skautingom Norvežana, ili njihovim presingom, kako god, oduzeti su mu vrijeme i prostor, čime je postao bezopasan. Dinamo je bez dvojbe u Stavangeru imao dovoljno posjeda i napadačkih ambicija, ali preko Zajca nije dolazilo ono što ga inače krasi. Kako će nam reći jedan veliki plavi entuzijast, "nije Zajc izgubio nogu, izgubio je - autoritet". A taj detalj će u Europskoj ligi biti esencijalan...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....