Spontano je sletio u misli u završnici finala između Španjolske i Argentine. Kada je Enzo Fernández "lansirao" Paua Cubarsíja, nakon čega se čak usudio prigovoriti sucu i osporiti odluku, novinari su u redakciji ekspresno zavrtjeli imena i finala: je li Zizou, doista, bio posljednji? Nije. John Heitinga je zaradio drugi žuti karton u 109. minuti finala Svjetskog prvenstva 2010. i on je Enzov "isključeni prethodnik" u finalima, ali je crveni karton za Zinédinea Zidanea - četiri godine ranije u finalu Mundijala u Njemačkoj - trenutak koji se najdublje urezao u pamćenje nogometnih fanatika.
Iako je u finalu "panenkom" s bijele točke, uz pomoć grede, prevario Gigija Buffona, bitku za titulu protiv Talijana obilježila je Zidaneova glava na prsima Marca Materazzija, nakon što mu je talijanski branič, navodno, provokativno spominjao majku i sestru. Udarac, koji se u trenutku pretvorio u povijesnu nogometnu scenu, označio je i možda najtužniji kraj karijere jednoga od članova nogometnog Olimpa. Osvajač Zlatne lopte, Svjetskog i Europskog prvenstva, Lige prvaka, Serie A i La Lige zbog te je reakcije zaradio suspenziju od tri utakmice, ali s obzirom na to da mu je to, ujedno, bila i posljednja partija u veličanstvenoj karijeri, FIFA mu je kaznu pretvorila u tri dana rada za opće dobro.
Točno dva desetljeća kasnije, povijest će se nastaviti:
- Naravno da to želim. Bit ću izbornik, nadam se, jednoga dana. Želim zatvoriti krug s reprezentacijom. Bio sam u njoj kao igrač i to je najljepša stvar koja mi se dogodila. Apsolutni vrhunac - izjavio je u rođendanskom razgovoru za L‘Equipe 2022., kada je proslavio pola stoljeća i najavio radno mjesto koje sanja.
Zinédine Zidane već je pet godina na marginama. U sjeni. Izbjegava medije, javne istupe i komentare. Pet je godina prošlo od njegove zadnje nogometne avanture, od utakmice Real Madrida i Villarreala, koju je obilježio Luka Modrić jer je u drugoj minuti sudačke nadoknade pogodio za pobjedu (2:1) i Francuzu režirao slađi oproštaj od "kraljevske" klupe. Iako je ta odjavna epizoda ipak bila obilato začinjena gorčinom. Bila je to jedina Zidaneova sezona na Realovoj klupi koju nije okrunio barem jednim trofejom, a kada se takva kampanja dogodi na Bernabéuu, velikan poput Zizoua svjestan je svoje odgovornosti, pa je poslije neuspjeha odstupio s pozicije, a zamijenio ga je Carlo Ancelotti.
Žongliranje ega
Bivši suradnici (Zidane je bio pomoćni trener Ancelottiju) bili su raritetne pojave na "kraljevskom" planetu jer su jedini na pravi način žonglirali s najtežom svlačionicom u klupskim okvirima. Pozamašne količine ega i obilne zalihe taštine u stopu prate skupinu igrača u Madridu, uz čast izuzecima, pa je žongliranje s takvim karakteristikama, zapravo, prvi i osnovni uvjet rada u Realu. Zidane je tu stavku odrađivao impresivno. Sama njegova pojava, karizma i, konačno, igračka karijera izazivali su poštovanje kod igrača, zbog čega je i "kliknuo" s njima, pa iz njegova mandata "vrišti" ostavština u obliku tri (uzastopne) Liga prvaka, dviju La Liga, dva Svjetska klupska prvenstva, te dva španjolska i dva europska Superkupa.
Iako je Real Madrid bio prvi i jedini posao za jednoga od najvećih nogometaša u povijesti, Zinédinea Zidanea se u Francuskoj konstantno zazivalo i etiketiralo kao savršeno rješenje za klupu "tricolora". To će se, prema svemu sudeći, dogoditi 1. rujna. Toga će dana Zidane otvoriti drugu eru u francuskoj reprezentaciji, u ulozi trenera, i naslijediti Didiera Deschampsa, koji je odradio 187 utakmica s izborničkom palicom, dok je u igračkoj koži za nacionalnu vrstu odradio 103 nastupa. Dojučerašnji izbornik će, dakle, zaključiti eru s ukupno čak 290 pojavljivanja u utakmicama francuske reprezentacije, što je gotovo 30 posto od svih utakmica koje su odigrali od prve službene, davne 1904., što je gotovo suludo. Zidane je svoju igračku priču okončao sa 108 nastupa u nacionalnom dresu, a Turska, Belgija i Italija u rujanskom ciklusu Lige nacija, čini se, bit će njegovi prvi zadaci u trenerskom odijelu.
"Zidane president"
Francuska će u "Zizou eru" zakoračiti s razočaranjem sa Svjetskog prvenstva. Elitna skupina igrača, s brutalnom napadačkom linijom, koja je prvoklasni "All-Star", do polufinala je bila etiketirana kao najveći favorit za svjetsku krunu, da bi se u domovinu vratila s dvije bolne pljuske i sramotnim porazom u borbi za treće mjesto protiv Engleske. Kadar vrijedan 1,5 milijardi eura zapravo je implodirao u dvije završne utakmice i pokazao seriju mana, i u taktičkoj pripremi, ali naročito u atmosferi i pristupu. Zinédine Zidane znao je menadžirati takvu skupinu igrača i imena u Madridu. U tri uzastopna navrata odveo ih je do zemlje sreće. To će mu biti prvi i najveći zadatak na klupi francuske reprezentacije, koja je na papiru toliko moćna i bogata da samo broje titule, dok su porazi u finalima ili srebrne i brončane medalje samo minimalan ukras.
Kada su Francuzi na dres zašili prvu zvjezdicu, s titulom na domaćem terenu 1998., na Slavoluku pobjede u Parizu zablistao je natpis: "Zidane president". To ocrtava njegovu herojštinu u očima francuskih navijača, koji su sigurni da ih ni sada neće razočarati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....