Godina u kojoj je Sandra Elkasević, posljednje desetljeće i pol perjanica naše atletike, uzela pauzu prije "zaleta" prema Los Angelesu i svojim petim olimpijskim igrama, nije nudila sliku kakvu gledamo u ovom kolovozu. Ni najveći optimisti nisu mogli pretpostaviti da ćemo se s Europskog prvenstva vratiti sa zlatom i srebrom, da će Sara Kolak i Marino Bloudek postati europska prvakinja i doprvak. No, dogodilo se i hrvatska kraljica sportova trenutno živi u jednom jako lijepom razdoblju. Ne samo zbog Sare i Marina, već i zbog finala Marije Tolj, polufinala Veronike Drljačić i Nine Vuković, ali i Vite Barbić, koja je u Birminghamu ostala daleko od finala koplja koje je pratila s tribina ogrnuta hrvatskom zastavom. Kao što se istom ogrnula tjedan dana kasnije, na dalekom američkom sjeveroistoku, gdje je Eugene ugostio Svjetsko juniorsko prvenstvo na kojem je devetnaestogodišnja Zagrepčanka - rođendan proslavila prošlu srijedu na Europskom prvenstvu - osvojila srebrnu medalju.
Nakon europskih - kadetskog i juniorskog - zlata, bila je to još jedna potvrda da Hrvatska dobiva novu sjajnu bacačicu.
- Tek sam za vikend malo došla sebi, u Birminghamu sam bila s trenerom (Ante Pavković), došli su mi i roditelji, prvi put sam nastupila na velikom seniorskom natjecanju i, unatoč slabijem nastupu (zauzela 26. mjesto s 53,52 m), ovo iskustvo će mi sigurno koristiti - priča Vita, iza koje su dva najintenzivnija tjedna u karijeri.
Još tamo uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, dok se pakirala za Eugene (SP U-20), iz kojeg je nakon finala 9. kolovoza izravno išla za Birmingham, ni u najluđim snovima nije mogla zamisliti što će joj se sve dogoditi...
- Prije puta me zadesila obiteljska tragedija, umrla mi je baka. Kad smo krenuli za Eugene, došlo je do problema s ukrcajem koplja u avion, što smo riješili i stigli tamo sa svim stvarima. Međutim, nismo imali adekvatno mjesto za treninge i zagrijavanje, pa smo morali o svom trošku naći stadion na kojem ćemo se pripremiti za natjecanje. Kad je finale završilo, nisam bila prezadovoljna rezultatom (56,60 m), no s obzirom na to da sam osvojila srebro, nije bilo razloga da budem razočarana.
Sa svjetskom medaljom u džepu nitko ne bi trebao biti razočaran, no ne samo da to nije stigla proslaviti jer je morala odmah natrag preko Atlantika, problemi su zapravo tek počeli.
- Po dolasku u Birmingham trener i ja smo izračunali da smo 30 sati bili na putu, dok je puno veći problem bio taj da su sve stvari ostale u Eugeneu. Nekoliko dana smo morali posuđivati odjeću, oni koji su dolazili kasnije na EP su mi donijeli dresove, da bi stvari i koplja došle u posljednji trenutak. Onda sam na zagrijavanju za kvalifikacije vidjela da tamo nema mojih kopalja, koja su stigla baš kad je kretala prva serija.
Po poznatom Murphyjevom zakonu "ako nešto može poći krivo, poći će krivo", Barbić je nakon svih tih putešestvija zapravo još i dobro bacala u kvalifikacijama.
- Ma, nije to bilo dobro, ali kad zbrojim sve te situacije u posljednja dva tjedna, vratila sam se obogaćena velikim iskustvom, puno toga mogu ponijeti sa sobom za ono što me čeka u budućnosti.
Ne kaže se uzalud da iskustvo ne možeš kupiti ni utrenirati, pogotovo ne u ovom najosjetljivijem prijelaznom razdoblju iz juniorske u seniorsku atletiku.
- Nakon oba natjecanja moram priznati da mi je puno draže bacati u okruženju seniorki. Bolje se osjećam u društvu cura s osobnim rekordima koji su daleko bolji od mojeg. I ugodno mi je bilo bacati u kvalifikacijama, no skupilo se dosta umora pa se to, nažalost, nije vidjelo na rezultatu.
Sezona je za nju ipak okrunjena svjetskim juniorskim srebrom koje će joj dati novi poticaj ususret pripremama za sljedeću godinu.
- Ostalo mi je odraditi još nekoliko natjecanja za klub, ali već mogu reći da je to bila jedna uspješna sezona u kojoj smo vidjeli i da imam još puno prostora za napredak. Bilo je i lošijih trenutaka, ali sve je to dio procesa koji moram proći. Ne može sve uvijek ići glatko jer se moram prilagoditi uvjetima u kojima se, nakon borbe za medalje u juniorskoj konkurenciji, sada borim za ulazak u finale. Drukčija je to perspektiva.
Osjetila je Vita u Birminghamu i sjajno ozračje u reprezentaciji...
- Bilo je super, ponosna sam zbog Sare i Marina, koji su osvojili medalje, ali i na sve ostale. Zajedno smo navijali i za Mariju Tolj u finalu, sjajno je bacala i žao mi je što nije otišla još korak dalje, također do medalje. Bilo je tu još sjajnih rezultata, mislim da je ovo EP bilo ogromna stvar za našu atletiku.
Što slijedi od jeseni?
- Sad ću se prvo malo odmoriti, ovaj tjedan ću otići s obitelji u Zadar proslaviti rođendan, u rujnu odraditi ta još tri natjecanja za klub i onda vrlo brzo nakon toga krenuti s novim pripremama. Silno sam motivirana za dalje, dok iz ove "prijelazne" sezone izlazim zadovoljna, ali i s puno naučenih lekcija - zaključila je Vita Barbić, djevojka o kojoj će se još čuti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....