Sve je počelo još tamo 1934. u Torinu, kad je na stadionu koji je nosio ime fašističkog diktatora Benita Mussolinija održano prvo Europsko prvenstvo samo za muškarce. Četiri godine kasnije u Beču su uključene i žene, no natjecanja su i dalje bila odvojena pa su muškarci svoje drugo EP imali u Parizu, dok je to spojeno nakon Drugog svjetskog rata 1946. u Oslu, s čime je krenuo ritam europskih atletskih smotri svake četiri godine, da bi se nakon Barcelone 2010. to prepolovilo, pa se - isključujući pandemijsku 2020. i otkazano natjecanje u Parizu - od Helsinkija 2012. održava svake dvije.
I tako smo došli do 27. Europskog prvenstva u atletici, čiji će domaćin ovaj tjedan biti Birmingham i na kojem će nastupiti 16 hrvatskih atletičarki i atletičara. Međutim, prvi put nakon 2008. na njemu neće biti Sandre Elkasević, ranije Perković, najtrofejnije atletičarke u povijesti europskih prvenstava, sedmerostruke uzastopne prvakinje Starog kontinenta u bacanju diska. Kao što je poznato, Sandra je odlučila ovu godinu pauzirati i vratiti se natjecanjima u predolimpijskoj 2027. No, dok smo tako ostali bez „zicera“ najmanje za medalju, hrvatska reprezentacija će itekako imati što za reći u Birminghamu...
Tamo će, recimo, skakati i bacati dvoje finalista Olimpijskih igara u Parizu - Filip Pravdica (dalj) i Sara Kolak (koplje) - kojima će u njihovim disciplinama društvo praviti Marko Čeko, odnosno Vita Barbić, dvostruka europska prvakinja (U-18 i U-20) koja u Birmingham dolazi izravno sa Svjetskog juniorskog prvenstva na kojem je u nedjelju kasno navečer nastupila u finalu bacanja koplja.
Iako prošle i ove sezone nije na razini kakvu je dosegnuo uoči OI, Pravdica je dovoljno iskusan i u konačnici kvalitetan da baš na velikom natjecanju nadmaši svojih 8,08 i 8,09 u posljednje dvije godine, odnosno izbori plasman u finale, što bi mu definitivno morao biti cilj. Pritom treba naglasiti da nastupa u jednoj od najjačih disciplina cijelog natjecanja, u konkurenciji petorice skakača koji su ove godine preskočili ili došli nadomak osam i pol metara. Predvodi ih dvostruki uzastopni olimpijski pobjednik Miltiadis Tentoglou, koji je ove godine odletio do 8,66 m, no Simon Ehammer (Švicarska), Božidar Sarbojukov (Bugarska), Gerson Balde (Portugal) i Mattia Furlani (Italija) definitivno su u stanju pobijediti „letećeg Grka“.
Isto tako znamo što je sve u stanju na velikom natjecanju napraviti Sara Kolak, naša olimpijska pobjednica iz Rija, koja je prije tih Igara 2016. uzela i europsku broncu u Amsterdamu, dok je prije dvije godine u Parizu još jednom pokazala taj svoj briljantan natjecateljski duh i „niotkuda“ došla do četvrtog mjesta na OI. Bez ambicija neće biti ni njezina 12 godina mlađa kolegica Barbić, koja je nedavno prvi put u karijeri prebacila 60 metara, pa bi bilo lijepo u nedjelju gledati dvije Hrvatice u finalu bacanja koplja, što definitivno nije nemoguća misija.
Kao što nije nemoguće da dobijemo predstavnike u finalu 800 metara u obje konkurencije. Pritom je, naravno, u prvom planu Marino Bloudek, nova „lokomotiva“ hrvatske atletike, srednjeprugaš iz Virovitice koji je zimus na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Torunu izborio svoje prvo finale na velikim natjecanjima. Bloudek sa svojim trenerom Mladenom Kršekom posljednje četiri godine konstantno napreduje, brzina i izdržljivost su mu na optimumu, taktički je sjajno potkovan, dok je kao negdašnji - 2017. u Grossetu - juniorski prvak Europe u ovoj disciplini sad već nakupio i dosta iskustva neophodnog za uspjeh na velikim natjecanjima.
Njegova kolegica Nina Vuković, također članica zagrebačkog Dinamo-Zrinjevca, pak je tjedan dana prije Europskog prvenstva postala tek treća hrvatska atletičarka ispod dvije minute na 800 metara, čime je istaknula kandidaturu za ozbiljniji rezultat i u Birminghamu. Vuković je do sada triput nastupila na velikim natjecanjima, ali nijednom nije prošla kvalifikacije, pa joj je ovaj put glavni cilj izboriti polufinale u kojem se onda može „potući“ i za nešto više...
Ozbiljna kandidatkinja za plasman u finale je i naša diskašica Marija Tolj, koja je na EP došla s 11. prijavljenim rezultatom.
Kad na to dodamo Veroniku Drljačić, koja je prošle godine trčala 51.22 na 400 metara i, u slučaju da popravi osobni rekord, nije bez šansi za prolaz u polufinale, te našu veliku nadu Janu Koščak, kojoj će sedmoboj u Birminghamu biti prvi ove godine, onda je jasno da imamo jednu vrlo zanimljivu reprezentaciju, ujedno s jako puno potencijala za budućnost.
Među ukupno 1645 prijavljenih atletičarki i atletičara iz 49 zemalja bit će i većina najvećih europskih zvijezda Kraljice sportova. Najsjajniji je svakako Mondo Duplantis, koji dolazi po svoje četvrto uzastopno europsko zlato u skoku s motkom, a svi znamo da je s njim na zaletištu baš uvijek u opasnosti i svjetski rekord. Domaćin najveće nade polaže u svoju fantastičnu srednjeprugašicu Keely Hodgkinson, olimpijsku pobjednicu na 800 metara iz Pariza, kao i svjetsku dvoransku prvakinju iz Toruna, koja je osvajala zlata i na posljednja dva europska prvenstva. Svoju kolekciju od šest europskih zlata - po tri na 1500 i 5000 m - iz Berlina, Münchena i Rima na duljoj od te dvije dionice pokušat će povećati sjajni Norvežanin Jakob Ingebrigtsen, a velike stvari očekuju se i od „leteće Nizozemke“ - Femke Bol, peterostruke europske prvakinje na 400, 400 prepone i štafetama 4x400, koja je ove godine odlučila trčati 800 metara.
Već spomenuti Tentoglou lovit će svoj četvrti uzastopni naslov u dalju, sjajni talijanski sprinter Marcell Jacobs treći zaredom na 100 metara, kao i još jedna velika zvijezda, nedavna gošća Zagreba - Jaroslava Mahučih, svjetska rekorderka u visu.
Dakle, gotovo sve što vrijedi u europskoj Kraljici sportova bit će ovaj tjedan u Birminghamu. Spektakl je zajamčen, pogotovo znajući koliko se na Otoku cijeni i voli ovaj prekrasan sport...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....