To je puno pobjeda, dečko, stižeš me. Riječi su to koje je u šali sedmerostruki prvak Lewis Hamilton uputio tinejdžerskoj senzaciji Kimiju Antonelliju nakon njegove pobjede na VN Monaka. Da budemo precizni, nedostaje mu ih točno 100 (Hamilton ih ima 105, a Antonelli pet), ali sigurno se takva poruka iznimno cijeni od apsolutne legende sporta. Talijan je na ulicama Kneževine stigao do svoje pete pobjede u nizu te tako postao tek deseti vozač u povijesti sporta kojem je to pošlo za rukom. Legendarni Britanac s kojim je dijelio postolje u Monaku u karijeri je dva puta došao do niza od pet, ali nikada više od toga. Samo četiri vozača od spomenutih deset imaju šest ili više u nizu, a apsolutni rekorder je Max Verstappen koji je 2023. godine zaredao 10 pobjeda.
Novi trkaći vikend, novi rekordi koje Antonelli ruši. Monako je otvorio veliku europsku turneju koja bi mogla uvelike titulu prvaka odvesti na jednosmjerni kolosijek, kako se stvari odvijaju. Talijanov najveći rival u borbi za naslov dosad je bio momčadski kolega George Russell. Međutim, u posljednje dvije utrke njegove nade ne samo da su pale u vodu, već je netko zavezao kamen za njih i bacio ih u ocean. Odustajanjem u Kanadi i slabašnim 14. mjestom u Monaku, nakon što je zaradio dvije kazne, ostao je bez ijednog boda u posljednje dvije utrke, dok ih je Antonelli osvojio 50. Britanac više ni ne drži drugo mjesto u prvenstvu, prestigao ga je Hamilton, koji je u tom istom razdoblju dva puta bio drugi, i sada za vodećim Antonellijem zaostaje ogromnih 68 bodova.
Da bi stvar bila gora za Russella, ako ovo navedeno nije bilo dovoljno, tijekom utrke dogodilo se nešto što je teško opisati drugim riječima osim tužno i ponižavajuće. Talijan je svog momčadskog kolegu prestigao za puni krug. Istina, treba napomenuti kako je zbog loše odrađenih kvalifikacija u subotu Russell zapeo u prometu, ali opet, tko je kriv za to osim njega samog. Ta scena, otprilike 25 krugova prije kraja, Russella bi mogla proganjati u snovima u tjednima i mjesecima koji dolaze. Momčadski kolega vam je uvijek najveće mjerilo posla koji ste napravili, jer ima isti bolid, a zaostatak od jednog punog kruga teško je ičime opravdati. Kasnije, zbog izlaska sigurnosnog vozila i crvene zastave, Britanac se vratio u isti krug kao vodeći, ali mala je to utjeha.
Kada smo već na temi momčadskih kolega koji su ujedno i rivali za naslov prvaka, postoji jedna priča koja je u neku ruku neizostavna u ovoj situaciji koja se u nedjelju odvila u Kneževini. Vrijeme radnje je 1988. godina, mjesto radnje iste ulice u Monaku, a glavni akteri su dva vozača McLarena: Ayrton Senna i Alain Prost. Riječ je o trostrukom i četverostrukom prvaku svijeta; Brazilca mnogi smatraju i najvećim vozačem svih vremena, a Francuz Prost mu je neupitno bio najveći rival tijekom karijere. Do dan-danas, jedno je od najžustrijih rivalstava u povijesti, a njihove borbe za naslove prvaka završavale su sudarima, diskvalifikacijama...
Senna je u Monaku pobijedio šest puta, što ga čini najuspješnijim vozačem ikada na ulicama Kneževine. Pobijedio je 1987. za Lotus, a zatim je od 1989. do 1993. ostvario pet uzastopnih pobjeda, sve za McLaren. Ona koja mu je ‘pobjegla‘ bila je spomenuta 1988., kada je dvojac bio u prvoj sezoni kao momčadski kolege. Brazilac je u Monaku imao namjeru potpuno nadvladati i psihološki slomiti Prosta jer je Francuz imao autoritet i staž u momčadi u koju je Senna tek stigao. Pošto mu se takav odnos snaga nije sviđao, želio je dokazati apsolutnu premoć na Francuzovu domaćem terenu.
Senna je osvojio pole poziciju, ostavivši Prosta iza sebe za nevjerojatnih gotovo sekundu i pol u identičnom bolidu, što je Francuz i sam nazvao zastrašujućim. Brazilac je kasnije priznao da je vozio u svojevrsnom transu, izvan granica svjesnog shvaćanja. Tijekom same utrke, Senna je stvorio prednost od preko 50 sekundi. Vodstvo McLarena ga je preko radija preklinjalo da uspori kako bi osigurao dvostruku pobjedu, no on je nastavio forsirati tempo, želeći Prostu nanijeti što teži poraz.
U 67. krugu utrke (11 krugova prije kraja), dok je Prost bio predaleko da ga ugrozi, Senna je na trenutak izgubio koncentraciju u zavoju Portier. Prednjim dijelom bolida okrznuo je zaštitnu ogradu i morao odustati, a umjesto povratka u boks momčadi, Senna je u šoku i ljutnji otišao ravno u svoj stan u Monaku, koji se nalazio blizu staze, zaključao se i satima nije želio razgovarati ni s kim. Prost je na kraju pobijedio u utrci, a ovaj povijesni preokret postao je ključna lekcija za Sennu, koji je nakon tog bolnog poraza sazrio, naučio kontrolirati svoj ego i te sezone osvojio svoj prvi naslov svjetskog prvaka.
Monako ne laže. Staza je ista i danas, bolidi su unutar momčadi identični, a razlika od jednog punog kruga ne treba objašnjenje. Russell danas gleda u ono u što je Prost mogao gledati te 1988. — u leđa momčadskom kolegi koji ga obilazi za puni krug. Samo što Prost tada nije doživio tu sramotu jer mu je Senna sam priredio dar i zakucao bolid u ogradu u Portieru. Antonelli nije napravio tu pogrešku. Zadržao je koncentraciju i napravio ono što Senna u svojoj oholosti nije uspio — ponizio momčadskog kolegu čistom brzinom i hladnom glavom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....