‘Krov prokišnjava, ali stvaramo šampione. Sam kupujem opremu klincima, od saveza ne dobivamo ništa‘

U Zagrebu djeluje ukupno 17 boksačkih klubova. Silna koncentracija te manje-više ravnomjerna teritorijalna pokrivenost glavnog grada koji je ujedno, uz čast i dužno poštovanje svima, ipak predvodnik vrhunskog boksa u nacionalnim okvirima. No, jednako tako, sama činjenica rada u uvjetima velikog grada u kojem svaki klub sasvim legitimno traži svoje "mjesto pod suncem" u nesmiljenoj konkurenciji i nikad baš idealnim ekonomskim uvjetima iziskuje silan, dodatan organizacijsko-financijski napor, umijeće.

Jedan od tih 17 ZG klubova je BK Metalac. Sjedište kluba je u Zvonimirovoj ulici, ali "pogon" na Trešnjevci, u famoznoj Kutiji šibica te u dvorani Omega u Šubićevoj ulici. Prije koji dan održali su redovnu godišnju skupštinu. Prilika za malo sažimanje učinka u minulih 12-ak mjeseci, uz ponešto zajedničkog druženja i pogled prema sutrašnjici. Najbolje je to učiniti s Milovanom Rađenom, predsjednikom i trenerom BK Metalac.

- Predsjednik sam već dva mandata, 8 godina, ali znate što... Pustite vi to predsjednik, to je meni manje bitno. Ja sam trener. Tako i volim da me oslovljavaju, predstavljaju.

Dobro, treneru, onda možemo "baciti" malu retrospektivu na proteklih godinu dana, od skupštine do skupštine, te što bi tu trener izdvojio.

- Prvenstvo Hrvatske mlađih kadeta i našeg Armina Kan Fejzića. On je trostruki državni prvak u mlađim kadetima, a ove godine i u kadetima. Ujedno, imamo i jednog kadeta koji je doprvak Hrvatske, a uskoro nam je u Solinu i Prvenstvo Hrvatske na kojem će nastupati baš Kan Fejzić, kao i Sebastijan Dodić (2010). Na međunarodnom turniru u Slovačkoj je Fejzić ove godine bio srebrni, dok je u Sarajevu i Zagrebu bio zlatni na turnirima. Nastupamo i u nacionalnoj ligi.

Valja istaknuti još i Gabrijela Andrića (2009.) i Mihaela Grgića (2012.). Koliko boksača okuplja Metalac?

- Imamo 20 boksača, različite dobi, ali nastupa ih načelno samo nekoliko jer su troškovi natjecanja i putovanja vrlo veliki. Nama je od velike pomoći u klubu naš dopredsjednik, dr. Zoran Ivasović. Sam klub većinom pomažu donacijama prijatelji jer su sredstva koja dobivamo od Grada malena i za pokrivanje troškova. Godišnje dobivamo oko 4.000 eura. Za cijelu godinu! A treba kupiti opremu, pa putovanja. Samo jednom, kada sam vodio boksača, i to jednog, na kadetsko EP u Crnu Goru, u Budvu, samo me to koštalo 2.000 eura.

Pomaže li tu nešto Hrvatski boksački savez? Znamo kako inače HBS tijekom godine barem s opremom pomaže velik broj klubova po cijeloj državi.

- Zadnje dvije godine ništa. Prije dvije godine dobivali smo rukavice, tako da sve ovo ja osobno kupujem za klince jer roditelji baš i nisu u mogućnosti. Od rukavica, konopa, rukavica, boksačkih tenisica, dresova. To je potrošni materijal, rukavice puknu nakon nekoliko mjeseci. Da prijatelja nema, ništa ne bi bilo moguće.

No, predsjednik, odnosno pardon, trener ne želi kukati. Nastavlja raditi, snalaziti se...

- Nije jednostavno. Prostor u Omegi je star, krov već malo prokišnjava, ali nema veze. Tu se stvaraju šampioni - optimistično će, i u pobjedničkom stolu, šef i trener boksača Metalca.