U svom prvom nastupu pod hrvatskom zastavom, 23-godišnji Ilja Kovtun osvojio je naslov europskog prvaka u višeboju na Europskom prvenstvu koje se odvija u Zagrebu, a u subotu je dodao i drugo zlato - na ručama!
Tko je uopće Ilja Kovtun i kako to da je jedan od najboljih i najsvestranijih europskih gimnastičara, koji bi u godinama koje dolaze mogao i trebao zavladati svjetskom scenom, došao pod hrvatski stijeg?
Priča, doduše, možda i zvuči jednostavno - bijeg pred strahotama rata u rodnoj mu Ukrajini - ali, bilo je tu komplikacija i zabrana, odnosno cijela jedna godina pauziranja i čekanja da bi Ilja dobio pravo ponovo se natjecati.
Kad je 2022. počela ruska agresija na Ukrajinu, predsjednik Tehničkog odbora sportske gimnastike HGS-a, a danas i hrvatski izbornik Vladimir Mađarević, povukao je plemenit potez i pozvao gimnastičare iz ratom zahvaćene zemlje da dođu u Osijek i da se u vrhunski uređenom Sokol Centru pripremaju za Europsko prvenstvo.
Operacija u Vukovaru
Ideja je bila da ostanu dva mjeseca i većina se doista zadržala kratko, ali Kovtunu i njegovoj trenici Irini Nadjuk Gorbačevoj toliko se svidjelo u Gradu na Dravi, gdje imaju savršene uvjete za treninge, da su ostali, ispada tako - zauvijek.
- Tada je Vladimir Mađarević predložio pomoć našoj reprezentaciji, pozvao nas je ovamo i pristali smo. Ovdje nam je sve omogućeno, imamo i dvoranu za treninge, i smještaj, i hranu. Jako nam se sviđa, zato smo i ostali - objašnjavao je Kovtun u razgovoru za SN još 2023., odnosno još puno prije nego se i rodila ideja da uzme hrvatsko državljanstvo.
- U početku je stvarno bilo teško, otišao sam iz Ukrajine samo na dva tjedna zbog natjecanja, a onda se to odužilo na mjesec, dva, tri, četiri... Nismo se vraćali kući, išli smo iz države u državu. Prije dolaska u Osijek tri smo mjeseca bili u Italiji. Tako smo došli i u Osijek. Živjeli smo tu dva ili tri mjeseca i puno nas je bilo, 10-12 dečki i 3-4 trenera, ali poslije Svjetskog prvenstva u Liverpoolu svi su otišli, a moja trenerica je razgovarala s Mađarevićem i on joj je rekao da možemo ostati tu dok traje rat i da će nam pomoći.
Međutim, nakon tri godine provedene u Osijeku tema državljanstva je nekako prirodnim putem došla u prvi plan. Jer u međuvremenu je prigrlio Osijek i Hrvatsku kao svoj novi dom. Iz Hrvatske je odlazio na velika natjecanja, tu se i vraćao nakon njih, a bilo je tako i poslije Olimpijskih igara u Parizu 2024. (gdje se još uvijek natjecao pod ukrajinskom zastavom), kada je u Osijeku dočekan zajedno s hrvatskim olimpijcima. U Vukovaru je, pak, prije OI podvrgnut i operaciji, čime je također pokazao da ima puno povjerenje u zemlju koja ga je ugostila. Sve ga je to pomalo guralo prema ideji o nastupu za Hrvatsku.
- Ne znam, ne mogu reći u kojem konkretnom trenutku sam donio odluku da ću zatražiti hrvatsko državljanstvo. Znate ono kako se snijeg kotrlja s planine. U početku je to malo, a onda pred kraj velika lavina. Tako je bilo i kod mene. Poslije Olimpijskih igara u Parizu 2024. sam konačno odlučio - pričao je Kovtun novinaru SN u intervjuu iz travnja 2025.
Početkom te godine Kovtun je, naime, i formalno zatražio hrvatsko državljanstvo i izrazio spremnost nastupati za našu državu. Hrvatski gimnastički savez (HGS), znajući o kakvom bi se ogromnom pojačanju radilo, reagirao je promptno i upalio zeleno svjetlo te pokrenuo postupak pred nadležnim institucijama.
- Naučio je naš jezik, ima i djevojku u Osijeku i već ga naša lokalna sportska zajednica i grad Osijek doživljavaju kao svoga. Nakon tri godine života kod nas, treninga, spavanja, hrane i svega što smo im osigurali nekako je i logično da su odlučili ići u ovom smjeru - objašnjavao je tada Vladimir Mađarević.
- Naš Savez i Izvršni odbor jednoglasno su prihvatili zahtjev, smatrajući da će Kovtun biti dobar dodatak našoj reprezentaciji. Unatoč fantastičnim rezultatima naših dečki, nije nam klupa predugačka, tako da Ilja neće nikome ništa oduzeti svojim dolaskom. Dapače, nadopunit će našu priču jer je višebojac i može se pronaći u svim disciplinama - dodao je.
Ukrajinska ‘blokada‘
Doduše, bio je tada otkrio i da je bilo nekih negativnih reakcija među dijelom hrvatskih gimnastičara.
- Neki neki naši, nazovimo ih B kandidati, jedan ili dvojica, imali prigovora. Baš u smislu da će im Ilja zasmetati u lovu na mjesta na budućim natjecanjima. Ali, generalni zaključak Komisije sportaša je da podržavaju prijedlog, a oni najbolji, poput Udea, Srbića, Žugeca koji su dokazani, nemaju ništa protiv. Dapače, već su ga i zavoljeli jer Ilja je takav lik da je drag svima, jako je pozitivan i dobronamjeran. A što se tiče drugih, Kovtun nije gladan rezultata na Challenge kupovima na koje ovi dečki pretendiraju, tako da će se rado izmaknuti ako bude nekome smetao. Njegovi su sportski ciljevi na puno višoj razini, odnose se na EP, SP i OI, na koje se ovi dečki na žalost ne mogu kvalificirati, a ako i uspiju, sigurno će onda biti mjesta i za njih.
O kakvoj se velikoj stvari radilo ukazivali su Kovtunovi dotadašnji rezultati. Već je tad, sa 21 godinom, spadao u svjetski vrh, kao jedan od najboljih višebojaca svijeta, briljantan na više sprava. U trenutku traženja hrvatskih papira, bio je aktualni svjetski doprvak u višeboju, europski prvak na ručama i preči, a na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. osvojio je srebro na ručama, te bio četvrti u višeboju i na parteru.
Još kao 18-godišnji klinac osvojio je svjetsku broncu u višeboju, a dodao je u svoj životopisu još osam medalja s europskih prvenstava. Već se tada znalo, a potvrđuje se to upravo na ovom Europskom prvenstvu u Zagrebu, da bi nam ovaj mladić s Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028., ali i s onih 2032. u Brisbaneu, mogao donijeti više medalja.
Procedura za Kovtuna trajala je šest mjeseci u hrvatskim institucijama, međutim "zaštekalo" je s ukrajinske strane. Razumljivo, Ukrajinci nisu bili oduševljeni što gube takvog sportskog dragulja, pa su maksimalno otežali transfer u Hrvatsku. Drugim riječima, morao je Ilja godinu dana mirovati od službenih natjecanja jer je bio u svojevrsnom administrativnom vakuumu. No, nije ga to bilo pokolebalo u namjeri da postane hrvatski reprezentativac, bio je spreman žrtvovati 12 mjeseci, iako su mu Ukrajinici odjednom počeli nuditi i obećavati svašta....
- Sve ostaje isto. I dalje treniram, a sada samo treba malo pričekati i nastupat ću za Hrvatsku - rekao je 2025.
Uzimanje hrvatskog državljanstva je i svojevrsna zahvala ljudima koji su mu pomogli u Osijeku.
- Jako mi je drago što su mi pomogli, Mađarević i Pipunić su mi omogućili da živim u Sokol Centru, da imam hranu i sve što mi treba. Ali, nije to jedino. Ja nisam Hrvat, nisam tu rođen, nisam ništa, a ljudi se prema meni ovdje ponašaju puno bolje nego u Ukrajini. Kad osvojim medalje, sretniji su ljudi ovdje nego u Ukrajini.
Više nema natrag
Zbog promjene sportskog državljanstva kroz razdoblje od srpnja 2025. do srpnja 2026. nije smio nastupati na službenim FIG-ovim natjecanjima, ali zato se natjecao u francuskoj, talijanskoj i njemačkoj ligi za klubove, gdje nije bio vezan ni uz kakvo državljanstvo, tako da je ipak nije potratio cijelu godinu, već je imao određeni natjecaljski ritam.
Dana 26. srpnja 2026. završila je i ta nesretna "karantena", taman na vrijeme da tri tjedna kasnije na EP u Zagrebu navuče hrvatske "kockice" i osvoji prvo zlato za novu domovinu.
- Imam putovnicu, imam osobnu, sad više nema natrag, ha, ha - najavio je Ilja Kovtun nešto ranije ove godine.
I ne treba natrag, već samo naprijed, prema, nadamo se, još mnogo medalja za Hrvatsku...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....