Dogodilo mi se puno puta da ljudi koji me ne poznaju znaju prokomentirati: ‘ajme, nisam očekivao da si tako slabašna, izgledaš baš krhko’... A kako ja mogu biti krhka kad sam metar i osamdeset. Izgledam svakako, samo ne krhko, ali izgleda da ljudi očekuju nekog Herkula kad me vide, nasmijala se naša sportska junakinja Dina Levačić dok je, gostujući u novoj epizodi Sportcasta by Paola, prepričavala najzanimljivije trenutke iz svoje impresivne karijere.
U podcastu koji objavljujemo u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom voditeljica Paola Borović ugostila je hrvatsku daljinsku plivačicu koja je preplivala Ocean’s Seven, Trostruku krunu te je primljena u Međunarodnu kuću slavnih plivačkih maratonaca (IMSHOF). Dina Levačić nedavno je postala prva osoba na svijetu koja je oplivala britanski otok Svetu Helenu usred Atlantskog oceana, a nedugo nakon toga preplivala je jezero Titicaca, na 3812 metara nadmorske visine.
U razgovoru se prisjetila kako je odluka o Svetoj Heleni donesena u pola sata nakon objave o organiziranom plivanju te je objasnila zašto otvoreni ocean nudi izazove kakve ni alpinizam ne može. Otvoreno je progovorila i o krizama tijekom najtežih maratona svijeta i strategijama s kojima se nosi satima u oceanu.
- Tijekom svakog plivanja proklinjem samu sebe, govorim si što mi je to trebalo, zašto opet ovo radim. Jedna od strategija koju sam razvila jest da unaprijed svaki maraton razlomim na manje ciljeve i, kada ostvarim prvi, govorim si: sad idemo u novi ciklus i tako dalje. Nekad se to svede na nekoliko zaveslaja. I puno pričam sama sa sobom dok plivam, vodim ozbiljne razgovore, pregovore sa sobom. Mi sportaši navikli smo i trpjeti veliku emocionalnu i fizičku bol, na neki način smo mazohisti - rekla je Dina Levačić u Sportcastu by Paola.
Otkrila je i kako gradi mentalnu snagu bez sportskog psihologa. Za kraj, razgovor donosi Dinin pogled na ono što bi promijenila u hrvatskom sportu i zašto iza svake uspješne sportske priče u Hrvatskoj uvijek stoje roditelji. Kroz prizmu sporta koji država ne financira Dina je iznijela realnost kako svaki pothvat ovisi o sponzorima i vlastitoj upornosti kroz tisuće poslanih mailova, stotine sastanaka i odbijenica.
- Moja mama uvijek kaže da je njoj teže nego meni, da ja samo plivam, a da ona mora sve ostalo. Imamo dogovor da se svako toliko nasmijem, mahnem, tako da njoj bude psihički lakše. Sad na Svetoj Heleni slala je poruke tati svako toliko kad bi uhvatila signal: ‘ajme meni, ne mogu ja ovo’, ‘neće ovo preživit’, ‘ajme, neće uspit’, ‘ajme meni, umriću’... Rekla je da ju je strah da ako malo duže trepne i meni se nešto u tom trenu dogodi, da ona sebi to nikad neće moći oprostiti. Dalmatinska mama, sto posto zaštitnička, bez obzira na to što su brod vozila dva momka koji su prije bili članovi Sea Rescuea, njihovog HGSS-a. Govore oni na sastanku kako će uskočiti u more u slučaju bilo čega, a ja im se smijem i kažem da će se prvo s mamom morati izboriti. Ona će prva skočiti pa će nas morati obje spašavati. Inače, rekla bih da je plivanje najlakši dio mojih pothvata. Ne mogu se financirati iz redovnih kanala, ali sam sretna i zahvalna što imam potporu lokalne zajednice i posebno grada Solina. Svaki projekt počinje s mojom ušteđevinom, ali tata je medicinski tehničar, mama radi u vrtiću i nije da plivamo u novcu, daleko od toga. Prvi novci koje sam dobivala kao dijete stavljani su u kasicu i tako je nastavljeno s nagradama, stipendijama... Tek 2018. godine dobila sam prvog sponzora. Dosta ljudi nije svjesno toga da svako moje preplivavanje košta, a ja ne dobijem ništa zauzvrat. Nema novčanih nagrada, nego ja dajem svoj novac da bih mogla plivati...
Cijeli podcast s Dinom Levačić možete pogledati OVDJE.
Sve dosadašnje epizode Sportcasta by Paola možete pogledati na playlisti na našem YouTube kanalu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....