Hrvatski velikan zaslužio je puno više od ovoga! Prošle su već četiri godine, a Split i dalje ‘šuti‘

Eto, prošle su četiri godine od odlaska Petra Skansija, velikana hrvatske, ali i europske košarke, pa je to prilika prisjetiti se, na prijedlog Splitskog kluba olimpijaca (po inicijativi iz Udruge za osnivanje Muzeja sporta Split), kojim se zatražilo da se njegovim imenom nazove Sportski centar na Gripama. No, na taj prijedlog odgovora nije bilo još od 2014., niti od aktualne Komisije za imenovanja ulica, trgova i spomenika (predsjednica Lidija Bekavac, HGS).

Splitski sportaši(ce), treneri i funkcionari, pogotovo pojedini klubovi, jedan su od najznačajnijih promotora Splita u svijetu, ali taj tretman ne uživaju od gradskih vlasti. Od ranije se Split na objektivno mizeran način odužio sportu: ima ulicu Bernarda Vukasa, nenadmašnog igrača Hajduka, dok je šetalište uz stadion na Poljudu dobilo ime Mediteranskih igara. Također, odavno je odlučeno, ali nije izvedeno već desetak godina, postavljanje spomenika Fabjanu Kaliterni, ocu splitskog sporta, uz veliku dvoranu na Gripama, točnije nadomak Kuće slave splitskog sporta.

U međuvremenu je, od strane Udruge za osnivanje Muzeja sporta, podnesen niz prijedloga u spomen Hajduka, košarkaškog kluba Split/Jugoplastika te brojnim pojedincima, ali od nadležne komisije, kao ni od Gradskog vijeća, nije bilo očekivanih odjeka. Usput jedna digresija: prije desetak godina Beograd je u jednom điru dobio pet ulica s imenima sportaša, među kojima su četiri Hrvata: Stjepan Bobek, Srđan Mrkušić, Dragan Mance i Ivan Gubijan (nešto kasnije i Mate Parlov).

DAVOR PONGRACIC Cropix

No, vratimo se na Skansija: kao glavni igrač Splita/Jugoplastike i reprezentativac Jugoslavije osvojio je niz značajnih medalja (između ostalog, izabran je za najboljeg igrača svjetskog prvenstva 1970. u Ljubljani), zatim niz trofeja kao trener brojnih klubova i izbornik reprezentacije (najsjajnija srebrna medalja na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992.), dobitnik je najvećih priznanja kao što su Nagrada grada Splita 1975., trofej HOO-a „Matija Ljubek“ te najviša nagrada za sport „Franjo Bučar“ 2003., posebno izbor za počasnika u Kući slave 2007. Ali to nije sve: Skansi je bio među inicijatorima da košarkaški klub doslovno prvi u bivšoj državi ponese sponzorsko ime Jugoplastike još 1968. (zajedno s Jurom Ivelićem i Stašom Delićem, tadašnjim direktorima u kombinatu); zanimljivo, izdan je i prvi sportski kalendar Jugoplastike 1972.; kao doministar za sport zaslužan je za provedbu odluke, kolokvijalno rečeno, o „sportskim penzijama“ osvajačima medalja na velikim natjecanjima. Ali, iznad svega, Skansi je kao vrhunski profesionalac bio čestit čovjek.

DUJE KLARIC Cropix

Ima tu još velikana kao što su Nikola Pilić i Rato Tvrdić, da ne nabrajamo sve druge, koji bi po svim kriterijima zasluživali počasti u Splitu. Srećom, Split ima Kuću slave splitskog sporta, premda je i to posebna priča, jer gradske vlasti dugo nisu osigurale potrebna sredstva za prijem novih takozvanih počasnika, kao što su Blanka Vlašić, Petar Metličić, Ivano Balić, da se i ne nabrajaju nogometaši, vaterpolisti, itd. Srećom, treba priznati, aktualni gradonačelnik Splita Tomislav Šuta najavio je poduzimanje konkretnih mjera za afirmaciju splitskog sporta. Tako bi Petar Skansi posmrtno, makar poslije četiri godine od njegova odlaska, trebao dobiti počast imenovanjem: Sportski centar „Petar Skansi“.