Prvak Bosne i Hercegovine s Izviđačem iz svog Ljubuškog i trostruki prvak Hrvatske sa Zagrebom, svjetski i europski viceprvak s reprezentacijom, uz ovogodišnju europsku broncu, četiri godine nakon odlaska u inozemstvo slavi prvi trofej s Melsungenom. David Mandić (28), lijevo krilo Hrvatske i jedan od najboljih na toj poziciji trenutačno u svijetu, u Hamburgu je osvojio naslov u Europskoj ligi ili "maloj Ligi prvaka", kako ovo natjecanje zovu u rukometnim krugovima. Melsungen je na Final Fouru nanizao dva bundesligaška velikana, Flensburg u polufinalu (27:30) i moćni Kiel u izuzetno uzbudljivom finalu (24:23) u kojem je Mandić zabio gol za pobjedu...
- Jesmo, proslavili smo malo, odmah nakon utakmice smo se autobusom iz Hamburga vratili u Melsungen, tu su nas dočekali navijači, ali zbog obiteljskih obveza nije bilo puno vremena za dulje spavanje. Međutim, prava fešta nas čeka u utorak na organiziranoj proslavi prvog trofeja u klupskoj povijesti.
Četiri godine nakon dolaska u ovaj klub, koji se isprofilirao kao stabilan bundesligaš i redoviti sudionik Europske lige, David Mandić je konačno osjetio slast pobjede. I kao, sad već, "domaćem čovjeku" u srcu Njemačke, taj je okus prilično sladak.
- Osvajao sam dosad u karijeri trofeje s Izviđačem i Zagrebom, uzeo i tri medalje s reprezentacijom, ali ovaj trofej me definitivno čini jako sretnim. Kako zbog činjenice da je povijesni za Melsungen, tako i zbog mog doprinosa. Ovo je definitivno dobra godina za mene jer sam i na Europskom prvenstvu zabio ključan gol za reprezentaciju u borbi za broncu. Doživjeti takva dva trenutka u tek nekoliko mjeseci definitivno je nešto posebno.
Kako se osjeća čovjek koji se diže na šut za europsku medalju ili, u ovom posljednjem slučaju, za trofej?
- Nema tu puno mudrosti, uvijek kad se dižem, znam da moram zabiti. Imao sam sreće tijekom karijere igrati puno velikih utakmica, finala europskog i svjetskog prvenstva, dosta finala s klubovima... I nikad nisam osjećao bilo kakvu tremu, jednostavno sam takav. Moraš imati samopouzdanja ili, kako volimo reći, moraš imati muda, razviti pobjednički mentalitet jer je on sve.
Nedjeljno finale ponudilo je vrhunski rukomet u kojem je MVP Final Foura, crnogorski golman Nebojša Simić, skinuo 15 udaraca igračima Kiela i omogućio Davidu da 12 sekundi prije kraja pogodi za pobjedu.
- Ne radi se tu samo o finalu, jako teška nam je bila i utakmica s Flensburgom, koji je također figurirao kao favorit. O Kielu, mislim, ne treba ni trošiti riječi. I bilo je kako smo očekivali, tvrda utakmica s malo golova, u kakvoj smo znali da imamo priliku. Bilo je to 60 minuta tuče na sve strane, baš onako kako ja volim, ali u konačnici smo zasluženo osvojili trofej, makar smo u ovom društvu bili autsajderi.
Četvrti sudionik "njemačke zabave" bio je francuski Montpellier, koji je izgubio od Kiela u polufinalu i od Flensburga u utakmici za treće mjesto, što jasno pokazuje odnose snaga u današnjem europskom rukometu.
- Nije džaba Bundesliga najbolja na svijetu, da se drukčije posložio ždrijeb, možda bi tu bila i sva četiri njemačka kluba.
Međutim, nakon slavlja u Hamburgu Mandić je posebno htio istaknuti Roberta Garcíu Parronda...
- Naš trener je, po meni, najbolji na svijetu. Posložio nas je, pripremio za sve moguće opcije. Cijeli tjedan smo gledali Flensburg, dok je priprema za Kiel bila kratka, jednovečernja, ali trener je definitivno odradio sjajan posao.
Momak iz Ljubuškog je jedna od Parrondovih uzdanica, kao što je to slučaj i u reprezentaciji, gdje je David također "ljubimac trenera", u ovom slučaju izbornika Dagura Sigurdssona. Spomenuli smo već tri medalje s reprezentacijom, dvije u posljednje dvije godine, u koje su ugrađena njegova 73 nastupa i 171 gol, velikim dijelom zajedno s Domagojem Duvnjakom, kapetanom Kiela i prvim čestitarom nakon nedjeljnog finala.
- Da, veliki je to gospodin, prvi mi je prišao nakon što je završila utakmica. Ništa čudno za Duleta, uvijek je bio prije svega veliki čovjek, pravi kapetan. Nevjerojatno je bilo zimus doći u reprezentaciju i shvatiti da ga više nema, prije toga nisam uopće mogao zamisliti kako će to izgledati. Ali godine idu, rade svoje, svima jednom dođe kraj, vrijeme u kojem se moramo okretati obitelji...
Uskoro će se i on okrenuti svojoj, sezona završava za tjedan dana, a Melsungen je zaključuje u fantastičnom tonu.
- U borbi smo za peto mjesto u ligi, dok nas je u četvrtfinalu Kupa iznenadio Bergischer, koji je onda na Final Fouru dobio i Magdeburg. Realno, bila je to jedna loša sezona, možda i najgora otkad sam došao, ali na kraju je ispala najbolja. Europska liga je sve pokrila.
David definitivno uživa u najboljem razdoblju karijere, što je i razumljivo s obzirom na to da je ušao u najbolje godine za profesionalnog sportaša.
- Ove godine stvarno igram dobro. Konačno sam zdrav, nema nikakvih problema s ozljedama i to se vidi na terenu. Nije lako igrati u Njemačkoj, pogotovo kad si u Europi pa imaš svaki tjedan dvije ozbiljne utakmice, svaka "na nož", u Bundesligi se ne smiješ ni najmanje opustiti ni kad gostuješ kod zadnjeg. Zato je, ponavljam, najbitnije zdravlje, dok mene po tom pitanju posljednje vrijeme prati sreća.
Uskoro slijedi ljetni odmor, onda i pripreme za novu sezonu, no "učas" će nam doći siječanj i novi veliki izazov za Hrvatsku, Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj.
- Svi znamo što sanjaju, sad već, generacije hrvatskih rukometaša. To je uvijek zlato, jedino što nismo osvojili već 22 godine. Sljedeća prilika za to bit će SP, koje se igra na "našem" terenu, u Njemačkoj uvijek imamo najviše navijača. Svjestan sam da do tada ima više od pola godine, ali slažem se da će to brzo doći, kao i Olimpijske igre u Los Angelesu, koje će biti kruna ove generacije, nakon toga će se, vjerujem, puno toga promijeniti u reprezentaciji. Ali pokazali smo puno puta da nikad nema straha za naš rukomet, već nam dolaze neki novi momci - zaključio je David Mandić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....