Oduševio protiv velikana i izborio poziv u reprezentaciju Hrvatske: ‘Ovo nisam mogao ni sanjati‘

Tri "komada" zabio je Kielu u prvoj utakmici u Našicama, pet je dodao u uzvratu u kojem je četverostruki prvak Europe teškom mukom tek sedmercima izbacio Nexe i spriječio ga u prolazu u Final Four Europske lige. Iako mu je tek 19 godina, odigrao je taj mladić jednu od glavnih rola u obje utakmice, na trenutke je djelovao kao igrač koji je odigrao stotine takvih velikih utakmica. Dakako, riječ je o Matku Moslavcu, mladiću koji je u 15 ovosezonskih europskih utakmica zabio 47 golova i još jednom pokazao da je jedan iz plejade igrača koji su najveća perspektiva hrvatskog rukometa. Potvrdio je to i izbornik Dagur Sigurðsson, koji je Matka uvrstio na popis igrača koji će 13. i 16. svibnja u Kristianstadu i Varaždinu odigrati dvije prijateljske utakmice protiv Švedske.

Mlađi Moslavac, brat puno iskusnijeg Luke Moslavca, suigrača u Nexeu, emotivno je doživio ispadanje od Kiela:

- Ostaje taj veliki žal jer je o plasmanu na Final Four odlučio jedan gol. Ne vjerujem da itko može slaviti poraz i ovo ispadanje, ali svi skupa možemo biti ponosni na ovo što smo ostvarili ove sezone u Europi, a posebno na ove dvije utakmice s Kielom. Iako nismo prošli, ovi nastupi su nam nagrada za sve što smo napravili ove sezone, u čiji ključni dio nismo ušli baš najbolje. Pokazali smo se u najboljem svjetlu, obrana nam je bila posebno dobra, baš smo uživali.

Mlađi Moslavac pritom misli na poraze u domaćoj Ligi za prvaka koji su Nexeu oduzeli mogućnost igranja u finalu doigravanja PH:

- Kiksali smo na početku, izgubili već tada finale PH, ali smo u nastavku odlično reagirali, novi trener Saša Barišić-Jaman dao nam je novu energiju, rasli smo iz utakmice u utakmicu i postali prava momčad koja je zamalo izbacila četverostrukog prvaka Europe.

Dva brata Moslavac, Luka i Matko brane boje našičke momčadi

RK NEXE

Oproštaj od Europe nije kraj posla za Nexe u ovoj sezoni:

- Idemo s Goricom u najmanje dvije utakmice uzeti tu treću poziciju, s istim suparnikom želimo izboriti finale Kupa i zatim u toj jednoj utakmici pokušati iznenaditi favorizirani Zagreb i uzeti prvi klupski trofej u povijesti. To bi nam tek bila najveća nagrada. Zagreb je favorit u svakom pogledu, ali budemo li na nivou kao s Kielom, možda nam to pođe za rukom. To bi bio najljepši mogući završetak sezone. Idemo se odmoriti i pokušati ostvariti to čudo, iako povijest međusobnih susreta nije na našoj strani.

Za Matkove igre u dosadašnjem dijelu sezone svi imaju samo superlative, a mnogi mu predviđaju sjajnu budućnost. Najstariji brat Luka hvali ga na sva usta:

- Možda je on tu i subjektivan, no to je svakako lijepo čuti. Sam se ne želim hvaliti, zadovoljan sam sa svojim igrama, no moglo je to i bolje. Protiv Kiela sam se osjećao odlično, kao zadnji u obrani nisam imao neku posebnu ulogu, a u napadu sam možda mogao smanjiti broj tehničkih pogrešaka i možda malo više igrati na pivota. No, "alibi" mi je to što je teško uvijek pod adrenalinom donositi najbolje odluke...

Izbornik Sigurðsson dosad je donosio dobre odluke, a sada je jedna od njih bila poziv Matku u reprezentaciju:

- Ni sanjati nisam mogao. To mi je bilo ostvarenje sna još otkad sam sa šest – sedam godina počeo igrati rukomet. Sada sam igrao protiv Domagoja Duvnjaka, koji je igrač kakav sanjam postati, uskoro ću igrati s dečkima koji su na SP-u i EP-u uzeli medalje. To su samo prijateljske utakmice, sanjam da ću jednog dana zaigrati na EP-u, SP-u ili na olimpijskom turniru.

Matko je izdanak jedne prave sportske obitelji iz Virovitice, majka Snježana bila je rukometašica, otac Krunoslav nogometaš. A on je najmlađi od četvero braće:

- Mama i tata nisu dogurali do najviše razine, majka je igrala za Viroviticu, a otac još za vrijeme Jugoslavije u nekim županijskim razinama. Sa najstarijim bratom Lukom sam sada u Nexeu i bili smo zajedno pozvani u reprezentaciju. Karlo je igrao u Virovitici i premijerligaški rukomet u Poreču, treći brat Fran je također. Kao i svi mi, igrao je i nogomet i rukomet, ali sada više nije u sportu, već se bavi poljoprivredom u obiteljskom OPG-u.

Od četiri brata, dvojica su iskočila i izabrala profesionalni rukometni put. Matku svi predviđaju najbolju karijeru iako je i Luka postigao već puno:

- Nadam se da ću ostvariti snove i jednog dana igrati u nekom klubu kao što je Barcelona. No, ne žurim nikuda, pokušavam korak po korak napredovati. Radim puno na sebi. S Nexeom, gdje mi je jako lijepo, od svoje sam 16. godine i imam ugovor do 2029. Ovo je prekrasna rukometna sredina, vidim se tu još neko vrijeme jer imam punu podršku, imam slobodu u igri... Htio bih nešto lijepo ostvariti s Nexeom, a onda ću razmišljati što dalje. Bitno je samo da me zaobiđu neke ozbiljnije ozljede.

Premda je sve, samo ne skroman na terenu i već sada to svakodnevno potvrđuje, a protiv Kiela je na trenutke bio i "bezobrazan" protiv mnogih igrača koji su svjetska elita, Matko ne voli osobno isticati svoje kvalitete. Prepušta to drugima. "Bez fige u džepu" mi već sada možemo reći da hrvatski rukomet ima nekog tko može postati nasljednikom Balića, Duvnjaka, Cindrića, Karačića, svojeg klupskog suigrača Lučina:

- Gode mi pohvale, to je normalno, ali o tome nek‘ govore drugi. Ja ću zasad samo uživati u ovome što radim i što najviše volim. Ponavljam, čast mi je što ću opet dijeliti klupu s našim najboljim igračima u reprezentaciji i još uvijek ne vjerujem da se to događa. Nestvarno mi je na tom popisu vidjeti svoje ime, a to mi je dodatni poticaj da još više i bolje radim...

I da postane najbolji rukometaš u povijesti Virovitice, prave rukometne sredine.

Kao u onoj pjesmi Josipa Pupačića - "Kad sam bio tri moja brata i ja...", ali ne u takvom tragičnom kontekstu o kojem je pjevao pjesnik, nego suprotno - u puno, puno vedrijem. Kad sam bio tri moja brata i ja, ja sam postao najbolji u onome što volimo. Stvarno više uopće ne treba sumnjati da će Matko Moslavac izgraditi vrhunsku rukometnu karijeru. Tome u prilog govore njegove igre, godine, potpuna posvećenost onome što radi...