Saša Tršinski je mlada djevojka, 28 godina, magistrica ekonomije i sveučilišna specijalistica, zaposlena u u Gradu Zaboku na pripremi i provedbi EU projekata usmjerenima na razvoj lokalne zajednice. U svom se kraju bori, upinje ne bi li zabočki kraj isposlovao što je više različitih projekata koje podupire djelomice ili u cijelosti EU.
No, nekoć je ova djevojka bila nadarena sportašica, članica hrvatske skijaške vrste. Medijski je preko noći postala "poznata" zbog jedne davnašnje izjave Janice Kostelić, prije više od desetljeća, kako je "Saša Tršinski nova Janica". Janica je jedna i jedinstvena, takve skijašice nećemo više nikada imati. Točka. No, shvaćamo i što je Janica tada željela reći. Dala je potporu mladoj sportašici, kolegici. Koja nije nikakva "nova Janica". Ona ima svoju priču, ona ima svoje ime i zove se Saša Tršinski. Najgore što novinar može učiniti nekom nadarenom mladiću ili djevojci u sportu, nazivati ih "novi Lamine Yamal", "novi Dražen", "nova Janica"... Zbog čega? Zašto? Zbog par famoznih i glupastih klikova više po portalima, web prostoru, jer su klikovi sada mjerilo neke vrijednosti? Potpuni promašaj. Profesionalni, s novinarskog gledišta, ali i ljudski jer se oduzima identitet toj mladoj osobi koja se tek formira. Sportski i životno.
Ono zašto je međutim Saša Tršinski danas medijski manje poznata, anonimna praktički iako je ponešto obećavala u mlađem uzrastu, je poradi odluke Hrvatskog skijaškog saveza i proljeća 2014. kada su odlučili da više ne kane u reprezentaciju zvati, niti financirati Sašu Tršinski. Ne samo nju, bilo je tu još nekoliko djevojaka koje su tada otpale. Tog trenutka je stala, završena Sašina kratkotrajna karijera. Sa samo dvije utrke Svjetskog kupa - Maribor 2013. i Snježna kraljica 2015.
- Kada sam u proljeće 2014. saznala da nisam više u reprezentaciji, obitelj to više nije mogla financirati, nisam mogla više toliko trenirati da bi bila konkurentna. Iako sam čak i 2015., izvan sastava reprezentacije, nastupala na SP u SAD. Nastupala sam još i na Snježnoj kraljici 2015. u siječnju, zato kaj je to tu doma. Takva je bila odluka iako sam bila kandidatkinja za zimske Igre u Sočiju 2014., a dobila sam i od Hrvatskog skijaškog saveza plakete za najbolju mlađu juniorku u Hrvatskoj, sezona 2012./13.
Tadašnju odluku Hrvatskog skijaškog saveza, u biti Vedrana Pavleka jer je on bio apsolutni "gazda" Saša ne želi komentirati. Nije to činila ni tada, prije više od 11 godina, pa tako neće ni danas.
- Moram samo jedno priznati. Dok sam bila u reprezentaciji, nama nikad ništa nije nedostajalo. Od uvjeta za treninge, opreme. Imali smo sve najbolje - priznaje Saša.
- Drugo je pitanje kako su se neke odluke donosile.
Ono što međutim jest čudno i ružno je način kako je doznala za odluku o izbacivanju iz reprezentacije.
- Odluku da više nisam član reprezentacije sam saznala dok sam bila u školi, na satu matematike. Ljudi su me zvali jer su vidjeli objavu na Facebooku.
Ima nešto što Sašu tišti.
- Najgore je to što je propala cijela jedna generacija jako dobrih skijaša. Bilo nas je jako puno, a nažalost nije nam dala prilika. Generacija je bila jako dobra, imali bi rezultate kakve ne bi imala ni Austrija, sigurno. Nažalost, generacija ta je propala, ali život ide dalje. Naučili smo s tim živjeti.
Tko je bio te sjajne generacije, kako velite?
- Ja sam u jednom trenutku bila i u muškoj ekipi, s njima radila, trenirala. To su bili Istok Rodeš, Marko Abramović, Elias Kolega, a od cura Andreja Komšić, Sofija Novoselić, Tamara Zubčić, Matej Vidović. Kasnije su došle još neke cure, Lana Zbašnik, Ida Štimac, Leona Popović. Bilo nas je jako, jako puno. U doba još su skijale bile i Nika Fleiss i Ana Jelušić. Imala smo se na koga ugledati. Imale smo jako puno djece koje su imale perspektivu, a koja su propala u skijaškom pogledu. Ne bih htjela prozivati ikoga, ali mi je žao da je propala takva generacija.
Kako ste vi tada kao vrlo mlada djevojka prihvatili, kako ste se "nosili" s tom odlukom? Koliko vam je trebalo "vratiti se na kolosijek"?
- Trebalo mi je dosta. Srećom pa je to bilo doba i škole, obitelj je tu bila jasno. Neprimjetno te svi oni "dižu" da ne propadneš. Tek kada je sad izbila ova afera oko skijanja, tek sam sad skužila koliko je to ostavilo traga na meni. Kad se sve ponovo otvorilo, a baš sam bila sve ostavila iza sebe, gradila neku drugu karijeru. Ja se malo šalim pa velim, aktiviral‘ mi se PTSP - završava Saša Tršinski.
Ova Zabočanka je izgradila novu karijeru, okrenula novu ne stranicu knjige, već otvorila cijelu novu knjigu. No, kakva sudbina čeka cijeli skijaški sport u Hrvatskoj, to je pitanje na koje zasad nemamo odgovora. Osim možda, povratak na temeljne postavke i početak od... nule!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....