Novo uhićenje u vrhu hrvatskog sporta pokazuje da "afera Pavlek" očito nije bila izolirani slučaj. Ako su sumnje USKOK-a točne, problem nije jedan čovjek, nego način na koji je godinama funkcionirao sustav Hrvatskog olimpijskog odbora.
Uhićenje Damira Šegote teži je udarac sportu nego uhićenje Vedrana Pavleka. Pavlek je bio "samo" direktor skijaškog saveza, a Šegota je direktor u Hrvatskom olimpijskom odboru. Šegota je već 24 godine u HOO-u, a od 2004. bio je šef svih hrvatskih olimpijskih misija. Šegota je svih tih godina bio jedan od najvažnijih ljudi HOO-a i zato njegovo uhićenje otvara brojna pitanja.
Šegota je - kako tvrdi USKOK - godinama primao mito od Hrvatskog skijaškog saveza, odnosno od Pavleka. Primao ga je s obvezom da HSS-u osigura znatno veća novčana sredstva od onih koja bi mu inače pripala. Pavlekova računica bila je jasna - dao je Šegoti 160.000 eura, a zauzvrat od HOO-a dobio milijune.
Riječ je o milijunima koji su trebali pripasti nekim drugim sportovima. Ako se optužbe pokažu točnima, zbog Šegotine su osobne koristi bili zakinuti brojni drugi sportovi koji se financiraju iz HOO-ova proračuna.
Šegota na svoju ruku ne može ništa jamčiti
Međutim, postoji jedan veliki problem u ovom slučaju. Šegota nije član Komisije koja predlaže kojem će sportu pripasti koliko novca, a sve i da je, nije mogao odlučivati sam. Nekada je ta Komisija brojala i do pet članova, ali prema dostupnim podacima u njoj su zadnjih godina odlučivali glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač i Neven Šavora, direktor Ureda za programe nacionalnih sportskih saveza.
Kako god, Šegota nije mogao na svoju ruku skijaškom ili bilo kojem drugom savezu jamčiti da će mu osigurati novac koji mu po određenim kriterijima ne bi trebao pripasti. Šegota je morao nekoga zamoliti, nagovoriti ili na neki drugi način osigurati da takve odluke budu donesene. Ako su sumnje USKOK-a točne, teško je izbjeći pitanje je li u cijelom procesu sudjelovao još netko.
To je možda i najvažnije pitanje cijelog slučaja. Ako je USKOK u pravu, nije dovoljno objasniti tko je primao mito. Treba objasniti i tko je omogućio da se takve odluke godinama provode.
Dakle, Krajač i Šavora bili su ti koji su predlagali raspodjelu novca po sportovima. Sljedeća stepenica bilo je Vijeće HOO-a, u kojem glavnu riječ ima predsjednik HOO-a (godinama je to bio Zlatko Mateša), a u kojem je sjedilo više od 20 ljudi, ali nitko od njih nije bio zaposlenik HOO-a. To je Vijeće u ovom trenutku raspušteno, jer se čekaju izbori za predsjednika HOO-a koji će se održati 29. srpnja.
Dugogodišnja praksa bila je da Vijeće jednoglasno prihvaća sve što im je Mateša predložio, tako da novac namijenjen skijaškom savezu nitko nije preispitivao ni na Vijeću, a ni na Skupštini, koja je kao vrhovno tijelo HOO-a službeno amenovala sve prijedloge, odnosno odluke. Članovi Vijeća i Skupštine u praksi svih tih godina nisu ni znali koliko će koji savez novca dobiti.
Godinama nitko nije postavio ni najjednostavnije pitanje: kako je moguće da skijaški savez dobiva više proračunskog novca od rukometnog? Već ta jedna usporedba trebala je upaliti alarm.
Tko je još dobivao ‘mutan‘ novac?
Šegotino uhićenje i spoznaja o načinu na koji se javni novac dijelio u HOO-u otvaraju stoga veliki prostor za sumnje da nije samo skijanje dobivalo "mutne" novce. Godinama se u mnogim savezima pričalo o tome da postoji nekoliko privilegiranih sportova koji dobivaju puno više nego što im pripada temeljem postojećih pravilnika. Ako je skijaški savez podmićivao direktora i tko zna još koga u HOO-u, zašto to ne bi bila kontinuirana praksa još nekih saveza?
Zlatko Mateša odstupio je iz moralnih razloga nakon "afere Pavlek", premda on kao čelnik HOO-a realno nije mogao znati da Pavlek krade novac skijaškom savezu. Međutim, kako je moguće da se svih tih godina nije zapitao kako skijaški savez dobiva od HOO-a daleko više nego što bi trebao dobiti? Takvo pitanje nije trebao postaviti USKOK. Trebao ga je puno ranije postaviti Mateša, zajedno s Vijećem HOO-a.
Nadalje, koji je smisao Vijeća HOO-a i Skupštine ako oni 20 ili koliko već godina ne postavljaju pitanja nego samo dižu ruke za ono što im je dvoje ili troje ljudi predložilo? Realno bi svi oni trebali podnijeti ostavke zato što očito nisu radili svoj posao. I svojim su nedjelovanjem izravno naštetili hrvatskom sportu. Zato nitko od onih koji su bili članovi Vijeća ili Skupštine ne bi trebao sjediti u novom sazivu HOO-a. Jednostavno to nisu zaslužili.
HOO treba potpuni reset
To se vjerojatno ipak neće dogoditi, jer ćemo opet slušati priče o važnosti kontinuiteta u sportu. Napokon, nije li Miho Glavić nedavno ponovno izabran za predsjednika Hrvatskog skijaškog saveza!? I to vrlo uvjerljivo, kao da nije imao veze sa savezom i Pavlekom, a bio je predsjednik punih 16 godina. Nitko ne kaže da je bio u dealu s Pavlekom, ili da mu je držao ljestve, ali kako je moguće da toliko godina ništa nije znao? A ako nije znao, onda mu tamo više nije ni mjesto, jer ni on nije radio svoj posao. Da ne spominjemo da je iz moralnih razloga morao barem ponuditi ostavku.
Ova afera više nije samo priča o Damiru Šegoti ili Vedranu Pavleku. Ona je postala test vjerodostojnosti cijelog Hrvatskog olimpijskog odbora. Ako se nakon svega promijene samo imena, a sustav ostane isti, za nekoliko godina ponovno ćemo čitati isti scenarij s nekim drugim akterima. Upravo zato HOO-u nisu potrebne kozmetičke promjene, nego potpuni reset načina na koji raspolaže javnim novcem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....