Finale Europskog prvenstva donosi sudar stilova; moderni, brzi Mađari protiv domaćina s punim tribinama

Najtrofejnija vaterpolska nacija na svijetu, ujedno i aktualni svjetski doprvak (Mađarska), protiv domaćina Europskog prvenstva i aktualnog olimpijskog pobjednika (Srbija). To je finalni par 37. EP-a (nedjelja, 20.30 sati).

Ulazak Mađara u borbu za zlato nije nikakvo iznenađenje, dapače. Srbija je, prisjetimo se, gubila praktički sve pripremne utakmice (bjelodan dokaz koliko su rezultati u pripremama manje bitni), da bi ovdje “brljavila” u 1. kolu protiv Nizozemske i pobijedila petercima tek sretno i spretno, jer je ispalo da je nizozemski gol u zadnjoj minuti, pri egalu još, bio za koju desetinku navodno izvan vremena. Potom su u skupini pobijedili baš Nizozemsku, uz blamažu od suđenja, jer je kasnije utvrđeno da su u čak 21 napadu Mađari bili oštećeni za sekundu, dvije do tri!? Kao epilog, cijeli je zapisnički stol tada suspendiran i smijenjen. Zgodna “uvertira” za finale...

- Izvan vode, bazena mi smo stvarno prijatelji, ali unutra... Pritiska će biti i zbog 12.000 ljudi koji će svi biti protiv nas, to mi je jasno. Ja se veselim utakmici jer je to lijepo za sport, svi će to sad gledati, komentirati. Moramo raditi “show” - veli Zsolt Varga, mađarski izbornik.

Srbi su se, inače, baš nakon Nizozemske i Španjolske u prvoj skupini, “dignuli”, dobili krila i došli do finala. Nije nam baš slučajno Vjeko Kobešćak još nakon 2. kola rekao kako je Srbija najveći favorit za zlato. I ponovio to još dvaput. Ovaj novinar bi ipak prednost dao Mađarskoj. Ono kako i što oni igraju, to je demonstracija više, drukčije, a nadasve brže razine vaterpola. Moderna igra. Uz to, ponove li šutersku večer kakvu su imali protiv odličnih Grka, s projektilima s vanjske linije i čudesnom realizacijom igrača više (8-9), ne znam tko to može dobiti. Jedno smo, međutim, hvalili od prvog dana - mađarsku obranu. To nije obrana, to je granitna šuma u kojoj se ne diže samo ruka, već se iskače i “rani” trupom, glavom. Perfektno. Dan uoči finala Srbi nisu trenirali u Areni, pa niti potom došli pred novinare. Nisu trenirali ni Mađari, ali izbornik Zsolt Varga, vratar Soma Vogel, udarna igla Krisztián Manhercz te mladi i opasni Vince Vígvari došli su pred “sedmu silu”. Profesionalci.

- Bogu hvala, u današnjem svijetu obje reprezentacije imaju na stotine videozapisa jedni o drugima, tako da su iznenađenja teško moguća. Zato će odlučivati hladnokrvnost - zbori bombarder Manhercz. To je onaj “tip” koji nam je na OI u Tokiju dao 7 golova iz 8 šuteva. Nije to ni prvi put ni slučajno.

- Naš ključ za pobjedu nad Srbima mogla bi biti brzina - pridodao je samo Manhercz, u polufinalu “samo” 4 Grcima.

Sasvim otvoreno, bez imalo sustezanja, naše će srce u finalu biti uz Mađare. Primarno zbog dragog nam prijatelja, izbornika Zsolta Varge. Stručnjaka koji je bitno i promijenio igru Mađarske. Nema tu više one njihove “kaubojštine” koja je znala biti odlika, prije mana, Mađara.

- Odlično je da smo se već susreli u skupini, ispada kao priprema za finale.

Srbija će inače ipak biti kompletna. Naime, kapetan Nikola Jakšić je u polufinalu dobio crveni karton, a ono u pravi znači i suspenziju jedne utakmice. No, Srbi su se žalili, te im je žalba usvojena i ima pravo nastupa u finalu. Nije to ipak ništa baš nikad viđeno. U sličnoj situaciji, na OI u Parizu, crveni je karton dobio naš Matias Biljaka, te je i njemu suspenzija ukinuta nakon žalbe naše reprezentacije.

- Naravno, nije isto igra li ili ne jedan takav igrač, ali ja sam i želio da igraju svi najbolji. Mi ćemo u svakom slučaju igrati svojom snagom. Ono što je naša prednost jest brzina i činjenica da imamo igrače koji mogu držati snažan ritam sve četiri četvrtine. U igri 6 na 6 tu bi mogla biti manja prednost Srbije, zato ćemo mi odgovoriti brzinom - zaključio je Zsolt Varga na tečnom hrvatskom.

Mađarska je dosad nastupala na 36 od 37 EP-a. Od toga je 20 puta igrala finale, ovo će im biti 21. Od tih 20 finala 13 su puta pobjeđivali. Nacija s 13 zlata, 7 srebra i 6 bronci na EP-ima. Nitko im nije ni blizu.