U subotu navečer je sa sedam "torpeda" potopio BVSC i uveo Jadran u finale Eurokupa, noć na nedjelju je s momčadi proveo u autobusu koji je iz Budimpešte u Split stigao u osam ujutro, da bi nakon prespavanog dana navečer bio negdje u šetnji s dvogodišnjom kćerkom Maris, neupitno najvećom srećom u životu Jerka Marinića Kragića, jednog od najboljih hrvatskih vaterpolista. Ovo potonje potvrdio je, pak, u uzvratu polufinala Eurokupa, svojoj najboljoj utakmici otkad se sad već prije pola godine vratio u bazen nakon zahtjevne operacije ramena prošlog lipnja...

- Nije bilo lako, ni utakmica ni put iz Budimpešte tijekom kojeg smo morali mijenjati i autobus, ali nakon što smo dobili mogli smo i pješke u Split - u dobrom će raspoloženju Jere, kako ga zovu suigrači, ili "splitska neman", kako mu "tepa" kolega Dean Bauer, najbolji pak vaterpolski novinar u Hrvata.

- Tvrda, baš tvrda utakmica je bila, ali BVSC u njoj nijednom nije vodio. Teško je bilo i suđenje, poprilično čudno, s čak 39 isključenja. Nikad nisam igrao utakmicu u kojoj su četiri igrača jedne momčadi morali iz igre zbog tri osobne pogreške, a da neki od njih uopće nisu bekovi.

Iako je to sad manje važno i zbog toga jer su isključenja bila ravnomjerno raspoređena, činjenica je da kriterij po kojem se utakmica svede na realizaciju igrača više, odnosno obranu s igračem manje, definitivno nije dobar za vaterpolo. Ali pustimo to, vratimo se na Jerka Marinića Kragića i njegovu čudesnu izvedbu koja se dala naslutiti od samog starta, u kojem je zabio tri gola u prve tri i pol minute.

- Nisam razmišljao o tome koliko ću golova zabiti, imao sam sreću da sam dobro pucao, pogotovo nakon loše šuterske večeri u prvoj utakmici. Znao sam da moram biti agresivniji, ali nije mi bilo bitno hoću li zabiti tri, pet ili sedam golova. Uostalom, nije ovo nogomet ili košarka da možeš uzeti loptu, proći sve i zabiti gol ili koš. Suigrači su me tražili, vjerujem da su i oni osjetili da sam u dobrom ritmu, sve to je olakšalo proces.

Hvala svima koji su sumnjali u mene

Više od golova veseli ga razina koju je dosegnuo nakon operacije i posljedičnog oporavka.

- Upravo zbog toga mi jako puno znači da sam pronašao formu. Bilo mi je teško na početku, malo sam ubrzao s povratkom nakon tako teške operacije, ali bio sam silno motiviran zbog toga jer su mnogi sumnjali u mene. Od početka sam govorio da se idem operirati kako bih bio još bolji, ali dosta ljudi je bilo sumnjičavo oko toga. I ne mogu reći da mi nije smetalo, ali isto tako mi je dalo veliki motiv, pa zato zahvaljujem svima koji nisu vjerovali. Svojim povratkom sam dokazao da operacija ne mora značiti kraj karijere, nadam se da će taj primjer biti koristan i za neke druge sportaše, da ne moraju trpjeti bol, već problem riješiti odlaskom "pod nož".

Koliko dugo ga je sve to zapravo mučilo?

- Još 2016. sam saznao za oštećenje labruma, dok su s ulaskom u reprezentaciju 2021. krenuli najveći problemi. Tada sam odlučio igrati pod bolovima kako ne bih izgubio mjesto u reprezentaciji, koje sam toliko dugo čekao. I trajalo je to četiri, pet godina, dalo se izdržati, ali ponekad sam morao mijenjati šut, prilagođavati svoju igru te sam lani odlučio da je dosta.

I kako je danas igrati bez bolova nakon toliko vremena?

- Nevjerojatno mi je ići spavati bez tablete protiv bolova, pio sam ih tri, četiri dnevno, pa je ovo sada još uvijek čudno. Olakšanje. To je najbolja riječ, ne znam kako bih to drukčije opisao. Po povratku mi je jedini problem bio hoću li uspjeti mentalno izdržati taj proces jer sam bio svjestan da će mi trebati vremena kako bih uhvatio pravi ritam.

Otišao je na operaciju, kaže, da bi se vratio bolji. I je li Marinić Kragić sada bolji igrač?

- Osjećam da jesam. Imao sam specifičan vaterpolski put i bez obzira na to što mi je 35, ja još uvijek napredujem, znam da sam i psihički i fizički dovoljno jak te u sebi imam još nekoliko godina dobrog vaterpola.

Za reprezentaciju sam tu i u podne i u ponoć

To znači da bismo ga opet mogli gledati i u reprezentaciji.

- Baš sam nedavno pričao s izbornikom koji je rekao da mi vrata nisu zatvorena. Na meni je da nastavim igrati dobro, dok mislim kako svi znaju koliko mi znači reprezentacija, s kakvim žarom sam uvijek igrao za Hrvatsku. Ako izbornik bude mislio da sam dovoljno dobar, da sam potreban, ja sam tu u podne ili u ponoć, to nikad nije bilo sporno.

Gledajući utakmicu u Budimpešti, čovjek bi zaključio da je barem 10 godina mlađi, ne sumnjamo da je to vidio i Ivica Tucak, dok fizička sprema definitivno nije sporna s obzirom na to da je, recimo, u posljednje dvije prvenstvene utakmice, dan za danom protiv Primorja i Medveščaka, zabio po šest golova. Sada i sedam u polufinalu europskog natjecanja. Takav strijelac potreban je svakoj momčadi, pa tako i reprezentaciji Hrvatske.

Novi test klase - ako je uopće potreban - stići će i u sljedećem razdoblju koje donosi doigravanje za prvaka Hrvatske, koje Jadran otvara u četvrtfinalu sa Solarisiom, te dvije utakmice finala Eurokupa s Marseilleom.

- Sad zapravo kreće sezona, sve ono za što smo radili moramo pokazati u tim preostalim utakmicama do kraja. Marseille je stvarno jak, respektiramo ih, ali respektiramo i sebe, dok smo svjesni što znači europski trofej. Dalje, mi smo trostruki uzastopni prvaci Hrvatske, imamo znanje i iskustvo potrebno da osvojimo još jedan naslov. Svašta se događalo u završnici ligaškog dijela, bilo je tu i nekih neočekivanih rezultata, Primorje se približilo Mladosti, Jugu i nama, tu je definitivno sve moguće.

Povratak u reprezentaciju Hrvatske je Jerina velika želja

TOM DUBRAVEC/CROPIX

S obzirom na to da će se o naslovu prvaka odlučivati kasnije, trenutačno je fokus ipak na Eurokupu.

- Jadran je 1992. i 1993. osvajao naslove prvaka Europe, dok sam pročitao da smo posljednji put u jednom europskom finalu bili 1998. (Kup LEN, današnji Eurokup, op. a.), a znamo da u Splitu u drugim sportovima ne možemo doći ni blizu takvim dostignućima izvan granica Hrvatske. Mi sad imamo povijesnu priliku osvojiti europski trofej i napravit ćemo sve da u tome uspijemo. Marseille ima moćnu momčad s odličnim strancima, najboljim francuskim reprezentativcima i sjajnim crnogorskim trenerom Milošem Šćepanovićem. Na papiru su čak i favoriti, pogotovo nakon što su u polufinalu eliminirali Radnički koji je najviše uložio u momčad slaganu da se osvoji i Liga prvaka. Međutim, analizirat ćemo ih i u dvije utakmice pokušati biti bolji.

Ovaj put suzavac nije opcija za Marseille na Poljudu

Kolika je prednost uzvrat u Splitu, makar ovo "Marseille na Poljudu" ne budi baš najljepše uspomene kad se sjetimo 1987. i uzvrata drugog kola tadašnjeg Kupa UEFA na koji je Hajduk "donio" 0:4 iz Francuske, da bi došlo do prekida utakmice zbog bačenog suzavca...

- Ha, ha, nadam se da ovaj put neće biti suzavca, odnosno to nije opcija. Ono čemu se nadam je da će zbog velikog interesa biti potrebno postaviti dodatne tribine jer u tom smo ozračju igrali kad smo prije tri godine osvojili prvi naslov prvaka Hrvatske, a i meni, koji sam igrao u Spaladium Areni, na Olimpijskim igrama... je to bilo nešto nevjerojatno.

U takvom ozračju je i Jerko Marinić Kragić najbolji.

- Nemam razloga sumnjati da tako neće biti i sada. Ne bojim se odgovornosti, odigrao sam puno velikih utakmica i nikad mi nije bio problem "potegnuti" kad je to bilo potrebno. I griješio sam, naravno, ali nikad se nisam skrivao u tim situacijama.