Navigation toggle
 REUTERS/Laszlo Balogh
ZADNJA PROVJERA

POSLJEDNJA PROVJERA BARAKUDA UOČI ODLASKA NA EURO Izbornik Tucak uoči sraza s Rusima: 'Malo mi stenju i plaču, ali sad mora tako biti'

Piše: Dean BauerObjavljeno: 07. siječanj 2020. 13:38
Prati Sportske novosti na Googleu

Barakude su jučer odradile “otvoreni trening”, družile se s novinarima i poslale pozivnicu navijačima za današnju, posljednju provjeru uoči odlaska na Euro. I to na zlatnom bazenu. Ne, nije omeđen zlatnim pločicama, već se radi o istom onom bazenu na kojem je u rujnu 2010. Hrvatska osvojila svoj prvi naslov prvaka Europe. Samo što je sada pod balonom. Iako, zgodno je povezati ovaj zagrebački “euro-zlatni” bazen uoči odlaska na sljedeće Euro, koji se pak održava u istom gradu u kojem smo osvojili također zlato, ali svjetsko. U Budimpešti.

- A joj... ja vam nisam čovjek koji se vraća ili se voli vraćati u prošlost. To je bilo 2017. To je daleko iza nas. Puno se toga promijenilo. Ovo je neka druga priča. Daj Bože, jasno, da to bude nama opet tako uspješno. Dogodi li se to, onda ćemo s pravom Budimpeštu nazivati sretnim gradom za nas, ali ne vjerujem u ništa što je bilo. Zanima me samo ono što nadolazi.

Ledolomac Vrlić

Ovo su riječi izbornika Ivice Tucka. Slova s kojima se teško ne složiti. Uostalom, čak je i momčad solidno izmijenjena. Tada je izbornikova desna ruka u vodi bio Sandro Sukno. Tu je on i danas i opet je od pomoći, ali kao pomoćni trener. U momčadi više nema ni Šetke, ni Krapića, ni Buljubašića. Nova su lica, barem zasad, i na pripremama, Miloš, Bukić, Vrlić, Benić, Bašić... Teško usporedivo, što ne znači opet i bitno slabije, bez mogućnosti za najviši doseg. Jednog Sukna je nemoguće nadoknaditi, ali zato smo na dva metra bespogovorno daleko ubitačniji, jači. Kombinacija Lončar - Vrlić je tandem koji je moguće usporediti samo s onim legendarnim Hinić - Smodlaka.

- Ova sezona je dosad bila dobra u klubu, a nadam se da će se jednako nastaviti i u reprezentaciji - veli “mrga” od 130 kg raspoređenih na gotovo dva metra.

Josip Vrlić nije samo stijena, hrid, on je bez ikakvog razmišljanja danas najmoćniji sidraš u svijetu vaterpola. Jučer je opet u nekoliko navrata virtuoznim građenjem pozicije, prihvaćanjem lopte i moćnim okretajem “polomio” ne baš sićušnog ruskog braniča i zakucao loptu u mrežu. Ledolomac!

- Jesam li umoran? Glupo bi bilo da nisam! A ne bi bilo ni dobro - veli Vrlić i nastavlja:

- Ipak smo u jeku priprema pa stvarno ne bi valjalo da usred najtežeg dijela nitko od nas nije umoran.

Fizio brine i za novinare

Na to će i izbornik Tucak kratko:

- A je, nešto mi malo stenju i plaču, ali mora tako biti. U ovom dijelu.

Srećom pa je ovdje i magistar Damir Damba Luketić, fizioterapeut zadužen za masiranje, opuštanje tonusa mišića, čovjek koji skrbi o odgovarajućem zdravstvenom stanju reprezentativaca zadnjih 15-16 godina. No, ne samo o njima jer, ruku na srce, magistru Luketiću su dragi i novinari. Kako smo to jučer utvrdili...

- Mijenjaju se treneri, mijenjaju se igrači, pa čak i pomoćnici u tih desetljeće i pol, samo smo mi konstanta. Pa, ako mi jedan drugoga nećemo čuvati, neka sve ide k vragu - složni su u momčadi.

Dobro, ima tu još srećom nekih likova koji se isto ne mijenjaju, koji su stalno tu. Konstantno mjerilo izvrsnosti. Primjerice, Andro Bušlje. Jednako tako i Maro Joković. On s Hrvatskom ima točno 20 medalja, a ukupno u karijeri više trofeja nego godina. Seniorskih je medalja 34, a godina nepunih 32.

Prošle je godine izabran u momčad godine u svijetu, hrvatski je vaterpolist godine, najbolji igrač utakmice za broncu na SP-u, član momčadi SP-a u Gwangjuu i drugi strijelac tog turnira iza Crnogorca Ivovića koji je imao utakmicu više. Najbolja godina u karijeri?

- Kad ovako sve navedete, pa statistički... Bila je itekako uspješna, i na poslovnom i na privatnom planu. Kad se osvrnem mogu biti zadovoljan ostvarenim, kako pojedinačno, tako i s momčadi. S Jugom sam osvojio dvostruku krunu, reprezentacija je osvojila medalje, što je uvijek cilj. Je, dosta dobro - potvrđuje Maro.

Tko će brojati

Onaj privatni uspjeh je rođenje treće kćerkice.

- To je najveći uspjeh i nije mjerljiv, usporediv s ičim u sportu. Izvan konkurencije.

Sada biste trebali brojati koje vam je ovo europsko prvenstvo...

- Joj, nemojte molim vas.

Ajd’ dobro, nećemo. Europska su prvenstva daleko jača od svjetskih, ali to ne vrijedi samo za vaterpolo.

- U Europi je daleko veća konkurencija, a na SP-u ne mogu nastupati sve europske momčadi koje su doista vrhunske. Evo, pogledajte Ruse. Oni nisu bili na SP-u u Koreji, a sigurno su jači od dobrog dijela momčadi koje su igrale u Gwangjuu. Onda moramo priznati da ni mi nismo toliko uspješni.

Na EP-ima ukupno tek 4 medalje...

- Da, od toga od 2007., otkako sam ja u momčadi, samo dvije. Zlato 2010. i bronca 2018. Opet... to je samo statistika.

Pustimo onda brojke, kakva vam se čini igra, forma naše momčadi, manje od tjedan dana uoči prvog nastupa u Budimpešti?

- Mi ipak imamo određeni sustav igre zadnjih skoro pa 8 godina, a on se pokazao dobrim. Angažirani smo, koncentrirani, ozbiljni, nema zafrkancije, u smislu zafrkancije kada se radi. Zato sam baš pozitivno raspoložen. Jasno, malo smo i drugačiji nego što je to bilo prije 10-ak godina ili nešto manje. Sada smo puno brži, bolji smo u kontranapadu. Imamo lijevu stranu (Fatović, Bukić) koja je stalno u nekoj prednosti. Imamo moćne centre koji “drže dubinu” i stvaraju nam olakotnu okolnost u napadu - zaključio je najviši među Barakudama (203 cm) Maro Joković.

17. studeni 2026 14:28