Prije nešto manje od pola godine, tamo početkom prošlog prosinca, za Jeru Hribara znali su isključivo zaljubljenici u plivanje. Dakle, ne prevelik broj ljudi u ovoj državi. Onda je došlo Europsko prvenstvo u 25-metarskom bazenu i poljski Lublin postao je pozornica na kojoj se s Hribarom upoznala kompletna sportska javnost u Hrvatskoj. Splićanin sa Sveučilišta Louisiana State, negdašnji svjetski juniorski viceprvak, u Lublinu je osvojio zlato na 50 slobodno i srebro na dvostruko dužoj dionici, rušio hrvatske rekorde i u konačnici našu štafetu 4x50 slobodno odveo do europske bronce. Tako je "preko noći" hrvatsko plivanje dobilo novu zvijezdu, "nasljednika" najvećeg kojeg smo imali u ovom sportu, još jednog Splićanina i američkog studenta, Duje Draganje.
Šest mjeseci kasnije dojmovi su se potpuno slegli, u međuvremenu je Hribar uzeo srebro (100 slobodno) na NCAA završnici za svoje LSU Tigerse, dok je između treninga i predavanja s kampusa u Baton Rougeu, grada na američkom jugu, odradio intervju za SN...
- Od sljedećeg tjedna kreću ispiti, fakultetska godina se bliži kraju, to bi sve trebalo proći bez problema i polako počinjem odbrojavati dane do povratka - uvodno će Jere.
- Paralelno treniram, pripremam se za sezonu u velikom bazenu. Faks završava početkom svibnja, ostat ću tu na pripremama još mjesec dana, sredinom lipnja se vratiti u Hrvatsku, trenirati na Poljudu s trenerom Jakšom Arambašićem i svojim klubom Grdelinom i pripremati se za Europsko prvenstvo u Parizu u prvoj polovici kolovoza.
U kojoj je zapravo fazi, je li zbog nadolazećih ispita smanjen intenzitet treninga otkad je prije mjesec dana zaključena sveučilišna sezona?
- Tek sam početkom mjeseca uzeo pauzu od desetak dana, ali posljednja dva tjedna treniram kao i obično, sve je po starom. To su zapravo bazične pripreme, koje će potrajati sve do četiri tjedna prije Europskog prvenstva, kada će se smanjiti intenzitet i hvatati forma za taj vrhunac sezone.
Kako je Jere zadovoljan nastupom na NCAA završnici, gdje je zaradio diskvalifikaciju na pedesetici i uzeo srebro na stotki?
- Što se tiče 50 yardi, bio je to peh, trznio sam na startu nakon što je sutkinja rekla "na svoja mjesta" i time zaradio diskvalifikaciju. Krivo mi je jer bih sigurno izborio finale da nije bilo toga. Također, bio sam deseti na 200 yardi, što mi je "rezervna" disciplina, ali u konačnici sam se iskupio posljednji dan natjecanja s tim srebrom. Na kraju dana, sve je to škola, bolje da mi se diskvalifikacija dogodila sada nego na nekom većem natjecanju.
Kakav je bio isplivani rezultat?
- Otplivao sam 40.30 na 100 yardi, popravio osobni rekord za šest desetinki. Teško je procijeniti koliko to vrijedi u velikom bazenu i metrima, puno lakše je uspoređivati obrnuto. Isti je to sport, dok je disciplina samo slična, nikako ista. Ukupno sam, pak, zadovoljan, moram biti s obzirom na to koliko sam spustio osobni rekord.
Sad je već puno prošlo od Europskog prvenstva i njegovog proboja na velikoj seniorskoj sceni, kako s ovim vremenskim odmakom gleda na Lublin?
- Ponosan sam na ostvareno, ali to je sve iza mene, gledam isključivo unaprijed. Nema sumnje da mi je drago zbog svega što se tamo dogodilo, ne samo zbog sebe, već i roditelja, prijatelja, trenera, mojih kolega...
S potonjima je dijelio sreću zbog bronce u štafeti koju je osvojio s Nikolom Miljenićem, Božom Puhalovićem i Lukom Cvetkom. Poseban je to osjećaj s obzirom na to da je u Americi naučio kako je plivanje ujedno i momčadski sport.
- Jesam, tu je taj momčadski duh vrlo važan, medalje u štafetama se uvijek posebno cijene. Pritom nisam jedini, sva četvorica smo bili ili jesmo američki studenti.
Nova prilika za dokazivanje svima njima slijedi ovo ljeto u Parizu. No, što Hribara čeka prije Europskog prvenstva, na kojim natjecanjima planira nastupiti?
- To još uvijek dogovaram s trenerom Rickom Bishopom, odradit ćemo jedno natjecanje u Americi, neće to biti ništa posebno, tek test forme, privikavanje na veliki bazen. Također, u planu je nastup krajem lipnja na poznatom mitingu Sette Colli u Rimu, prije EP-a na rasporedu je Prvenstvo Hrvatske, dok ostale nastupe tek trebamo odrediti.
Kad je posljednji put odradio natjecateljsku utrku u velikom bazenu?
- Prošlo ljeto na Svjetskom prvenstvu u Singapuru. Ali nema tu problema, sigurno nisam zaboravio plivati, uostalom, vratili smo se mi već u 50-metarski bazen za treninge.
Za razliku od prošlih godina kad je u ljetnu sezonu ulazio bez velikih očekivanja, sad su se stvari promijenile...
- Plan? Što bolje se pripremiti i onda to pokazati u utrkama. Sad znamo što mogu, koliko vrijedim u malom bazenu i sigurno mi je cilj postići nešto slično u velikom. Dakle, treniram za medalju na Europskom prvenstvu, dok mi trenutno nije bitno kojeg će biti sjaja. Konkurencija će biti jača nego u Poljskoj, vraćaju se Rusi, Talijani i Francuzi će vjerojatno poslati svoje najjače timove, ali toga se ne bojim, dapače. Želio bih da svi najbolji budu u Parizu, da bude dobra atmosfera, vrhunsko finale. U takvim uvjetima sam onda i ja najbolji, volim se trkati, vidjeti gdje sam u tom društvu.
Znamo da je u plivanju teško pričati o vremenima, ali koliko Hribar ove godine mora spustiti svoje rezultate da bi konkurirao za medalju u Parizu?
- Moja procjena je da će na 100 metara za medalju trebati ići između 47.1 i 47.4, što znači da bih svoj hrvatski rekord (47.93) morao poboljšati za više od pola sekunde, dok na 50 moram doći do 21.5, spustiti se s 21.79 za dvije desetinke. Kako se mogu pohvaliti da sam do sada svake sezone popravljao osobne rekorde i kako sam se spuštao u malom bazenu te na yardima, vjerujem da to mogu ponovno napraviti i u velikom bazenu.
Koliko su prve seniorske medalje donijele samopouzdanja i dodatnog motiva za još jače treninge, što je u plivanju - kao, uostalom, i bilo kojem drugom sportu - ključna stvar za uspjeh?
- Čim sam se vratio u Ameriku nakon Europskog prvenstva, pričao sam s trenerom kako sam sada još motiviraniji za rad. Puno mi je sve to značilo, svaki put kad se sjetim što se dogodilo u prosincu, ježova me prođe osjećaj sreće. Usput me to i dignulo, jedva sam se čekao vratiti u bazen.
Sjećamo se da je tada odmah po povratku u SAD imao ispite na trećoj godini financija...
- Da, dva dana kasnije sam morao na ispit za koji sam učio tijekom natjecanja u Poljskoj. I sve je prošlo dobro, cijeli taj prvi semestar. Škola ide svojim tijekom, sad sam se prijavio za diplomski studij, četvrta godina kreće odmah po povratku u SAD poslije Pariza, u prosincu je SP u malim bazenima u Singapuru, što će mi biti novi veliki izazov, još jedan korak više.
Nekoliko puta smo tijekom razgovora spomenuli EP i Pariz, gdje je Jere prije dvije godine imao svoj olimpijski debi na kojem je bio 22. u kvalifikacijama 50 slobodno. Koliko će ga sljedeće veliko natjecanje podsjetiti na OI?
- Iskreno, ne vidim neke poveznice jer se čak neće plivati u istom bazenu. Tada je bila La Défense Arena, sad smo u Olimpijskom centru vodenih sportova u Saint-Denisu. Ali ne mogu reći da se ne sjetim i Igara u Parizu, pogotovo kad sam u avionu bez interneta pa listam galeriju fotografija. Tada sam imao 20 godina, u glavi mi je bilo samo kako nastupiti tamo, dok su sad ciljevi malo veći.
Tako na polovici novog olimpijskog ciklusa možemo pogledati prema Los Angelesu...
- To mi je još stvarno daleko, iako s trenerom pričam o OI, još uvijek ne razmišljam intenzivno jer puno će natjecanja biti do 2028.
Ima, uostalom, tko o tome razmišljati umjesto njega, to su treneri Rick Bishop i Jakša Arambašić. Kakva je suradnja njih dvojice?
- Mislim da stvarno super surađuju. Uglavnom su obojica sa mnom na velikim natjecanjima, često razmjenjuju iskustva, pričaju o meni, ali i svemu ostalome. Čini mi se da se sjajno slažu. Ja, pak, iz Amerike šaljem rezultate i videa Jakši, kad sam u Splitu šaljem to treneru Ricku. Sve dobro funkcionira na tom planu.
A što Jere Hribar radi u onim rijetkim trenucima kad ne trenira i ne uči, je li se "zakačio" za neki američki sport?
- Počeo me zanimati baseball, tu imamo dobru momčad na faksu, prošle godine smo bili prvaci, ja sam ga svojedobno jednom i igrao na starom Hajdukovom, pa sad pogledam LSU i kad se igra nešto veliko. Od ostalog gledam još samo svaki vikend Hajduka, košarku slabo, NFL također.
Iz sportske perspektive njegovo je sveučilište jedno od najjačih u zemlji.
- Posljednjih godina smo slabi u muškoj košarci, ali zato imamo dobru žensku ekipu koja je 2023. osvojila NCAA naslov s Angel Reese. Tu je igrao Shaquille O‘Neal, onda i Ben Simmons, dva prva picka na NBA draftu, onda smo u footballu imali JaMarcusa Russella i Joea Burrowa, dva prva picka na NFL draftu, Paul Skenes je 2023. izabran prvi na MLB draftu. Jedino smo sveučilište u 21. stoljeću s prvim pickovima u sve tri najjače lige. Imamo sve sportove, sustav je zaista fantastičan, uvjeti vrhunski...
I opet, Jere je malo nostalgičan, pogotovo u ovo vrijeme, nakon što dugo nije bio doma.
- Fale mi roditelji (Ivana i Lovre), sestre (Kate, Luce i Mare) i brat (Šime), ali i hrana. Hoću škampe i ćevape, hoću pršut i sir, daj mi naše, dalmatinsko. Istina, država Louisiana je poznata po škampima, priuštim to sebi ponekad, ali nije isto, nije to naša buzara. Slično je, imaju neke umake, izmiješaju oni to, bude malo ljuto... Eto, to mi fali, sve drugo ovdje imam - zaključio je splitski "torpedo" u bazenu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....