Na kraju dana puno toga nije bilo fer kad se povlačila priča o Alexanderu Zverevu, Rusu koji se rodio u Hamburgu prije 29 godina i koji je, čim se pojavio na Touru, postao netko o kome se govori.
Pojavio se u vrijeme kad su svijetom tenisa vladali Novak Đoković, Rafael Nadal i Roger Federer, a Zverev se odmah približio tom društvu. Bio je tu i kad su se oprostili Federer i Nadal, bio je tu i kad je ostao sam Đoković, a već su stizali mladi lavovi Carlos Alcaraz i Jannik Sinner.
No, pratio ga je glas čovjeka koji ne može otići do kraja. Mislilo se tu na Grand Slam turnire, jer je prije posljednje kampanje na Roland Garrosu odigrao tri Grand Slam finala. Na US Openu 2020. godine servirao je za meč Dominicu Thiemu, ali nije izdržao u finalu. Imao je protiv Carlosa Alcaraza 2-1 u setovima u finalu Roland Garrosa 2024., ali nije izdržao. Igrao je i finale Australian Opena 2025., ali tu ga je glatko u tri seta porazio Jannik Sinner.
Sada ima sve
E, sad, kad se sve to grubo pogleda, pa se tu doda i podatak da je Saša ili Sascha Zverev do nedjelje bio čovjek s najviše pobjeda na Grand Slam turnirima, njih čak 125, a da pritom nije osvojio naslov, onda se to može protumačiti kao dodatak na priču o tome da će se Zverev, prije ili kasnije, raspasti. Inače, drugi na toj listi jest Goran Ivanišević, koji je do osvojenog Wimbledona 2001. slavio u čak 105 mečeva na Grand Slam turnirima, a da nije imao naslov.
Treba tu malo zastati i zaključiti kako je Zverev do svoje 21. godine već u vlasništvu imao tri Mastersa 1000, kako je do sada sedam puta osvajao te turnire koji su odmah ispod Grand Slama, kako je vlasnik olimpijskog zlata iz Tokija, ali i dvaput pobjednik ATP Finalsa. Pa i nije baš malo.
Od nedjelje i pobjede nad Flavijom Cobollijem Zverev ima i Grand Slam naslov. Od nedjelje ga više nitko neće propitkivati o tome hoće li se dogoditi neki raspad. Od nedjelje Zverev ima sve.
A sve to ima zato jer je uvijek bio blizu najboljih. I kad je bilo teško, kad je puno važnije bilo ono što se događa izvan terena, a ne na terenu, Zverev je imao konstantu. Ta je konstanta bila na koncu dovoljna da, u slučaju kad mu se otvorio ždrijeb, ode do kraja.
Carlos Alcaraz je odustao zbog ozljede od Roland Garrosa, rano su se od turnira oprostili Novak Đoković i Jannik Sinner i Zverev je vrlo brzo postao prvi favorit za naslov, najbolje rangirani igrač u ždrijebu i najbolja oklada. Halys i Menšik su mu stigli uzeti samo po set, da bi mu u finalu Cobolli osvojio dva, ali Zverev je sve izdržao. Sada jest.
Pritom je na zao glas stigao kad su dvije njegove partnerice iznijele u javnost sličnu priču, po kojoj ih je Sascha Zverev, dok su bili u vezi, fizički i emotivno zlostavljao. Prva se javila bivša djevojka Olga Šaripova, još 2020., a Zverev je sve optužbe negirao. Šaripova nije bila zainteresirana za pokretanje parnice protiv Zvereva, nego je željela, tvrdila je, "svojom pričom pomoći drugim ženama koje u takvim situacijama obično šute zbog straha da im se ne vjeruje".
Istraga i bolest
ATP je provodio istragu i nije podigao mjere protiv Zvereva, da bi ga u srpnju 2023. sustigle gotovo identične optužbe Brende Patea, bivše djevojke, ali i majke tenisačeve kćeri. S obzirom na iznesene tvrdnje u medijima, sud je naložio istragu, ali do presude nije došlo, jer se Zverev nagodio s Pateom i zajedno uputio neki novac u humanitarne svrhe.
Osim tih, nimalo zgodnih momenata, Zverev je objavio kako je 2022. godine obolio od dijabetesa, s kojim od tada svakodnevno živi, pa se i tijekom finala u Parizu moglo vidjeti kako Zverev tijekom stanke između gemova unosi inzulin. Iste 2022. godine nije mogao završiti meč polufinala Roland Garrosa protiv Nadala, kad je pokidao sve ligamente gležnja i iznesen je s terena...
U nedjelju je Zverev ispisao i povijesne knjige za njemački tenis. Postao je prvi osvajač Grand Slam naslova za Njemačku nakon punih trideset godina i trijumfa Borisa Beckera na Australian Openu 1996. Ujedno je Zverev postao i prvi Nijemac, nakon gotovo devedeset godina, koji je osvojio Roland Garros. Naime, Henner Henkel je osvojio parišku zemlju kao posljednji Nijemac još tamo 1937. godine.
- Nisam mogao vjerovati da sam osvojio. Kad sam vidio svog oca kako slavi, tek sam tada počeo shvaćati. Kad sam se polegao na teren nakon posljednjeg poena, bile su to pomiješane emocije, jer taj je teren vrlo poseban za mene, u pozitivnom i u negativnom smislu. Neke najgore stvari su se po mene događale baš tu. I one su još tu, ona ozljeda, poraz u finalu, ali sada, sada su sve pobijeđene.
I onda je nastavio.
- Štogod se bude dalje događalo, ja ću biti Grand Slam pobjednik i to mi nitko više ne može uzeti. To će mi dati možda i ponešto slobode, možda ću sada biti malo hladniji kad ću igrati finala, jer ću znati i ako ih izgubim, imam ovaj trofej. Sada, kad ga imam, osjećam da to neće biti jedini - kazao je Zverev, tvrdeći da je jedan od razloga za uspjeh i njegov tim ljudi koji se ne mijenja već 12 godina, a u kojemu važnu ulogu imaju glavni trener, tata, također Alexander Zverev, i stariji brat Mischa Zverev, nekada 25. igrač svijeta.
Sascha Zverev je nakon Pariza ostao na trećem mjestu na ATP ljestvici. Prije četiri godine bio je i drugi. Kontinuitet je to. I jednom se moralo otvoriti. Predobar je bio da se ne dogodi nikada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....