Daniel Merida do ove godine nije igrao turnire ATP razine, 21-godišnji tenisač iz Madrida kopao je stazu prema sto najboljih na svijetu kroz Challengere. Tih sto najboljih u svijetu tenisa je nekakav sveti gral, pozicija koja ti jamči da ćeš igrati na Grand Slam turnirima, pozicija koja ti jamči da ćeš od tenisa početi zarađivati.
Umag je bio sedmi turnir najviše razine koji je Daniel Merida odigrao u svojoj mladoj karijeri. Već ranije je zablistao ušavši u finale Bukurešta početkom travnja, a onda je ostavio sasvim solidan dojam na Mastersu u rodnom Madridu, gdje je kroz kvalifikacije stigao do trećeg kola. Tu je skupio dosta bodova za izravan plasman na Grand Slam turnire, pa je zaigrao i na Roland Garrosu, a u Wimbledonu je čak uzeo set Danilu Medvedevu u drugom kolu (predao mu je u prvom kolu Ugo Carabelli), nakon što je Rus na otvaranju turnira izbacio Marina Čilića.
U Umag je Daniel Merida stigao s djevojkom Luanom, ali bez trenera Guillerma Martíneza.
- Neću sada otpustiti trenera, da nije bilo njega ne bi niti osvojio Umag, iako nije bio sa mnom.
Tko zna je li i sam pomišljao da bi mu tjedan na turniru kojega svi hvale mogao postati i onaj kojega će se zauvijek sjećati, ali kad je trebao birati turnir, nije dvojio.
- Mogao sam birati hoću li igrati taj tjedan Båstad, Gstaad ili Umag, ali nisam dvojio. Uostalom, tu je do svojeg prvog trofeja u karijeri stigao Carlos Alcaraz, čovjek kojemu sam se uvijek divio - priznat će Merida.
U Umag je stigao kao 82. tenisač svijeta, a nakon Umaga, s prvim trofejom u rukama, bit će 58. igrač svijeta. Za nekoga tko je tek ove godine ušao na ATP turnire, za nekoga kome je ovo tek sedmi turnir najviše razine...
- Protiv mene je u finalu bio izuzetno agresivan. Teško mi je reći gdje bi mogao stići, ali ima prostora za napredak, to je sigurno. Prije svega na servisu, ali i u kretanju. Doduše, u finalu je bombardirao, tako da je vodio igru, pa ga ja nisam ni stigao šetati. Vidjet ćemo kad bude igrao protiv igrača koji bolje serviraju, jače udaraju, kako će to biti. Naravno, za sada smo ga vidjeli uglavnom na zemljanim terenima, a za ozbiljniji proboj prema vrhu, morat ćemo vidjeti i kakav je na tvrdim podlogama, jer njih ima najviše na Touru - prilično je realan u procjeni čovjeka koji ga je svladao u finalu bio Damir Džumhur.
Merida se složio s tom konstatacijom...
- Definitivno imam jako puno prostora za napredak i na tome ću vrijedno raditi sa svojim trenerom.
Ima još jedan detalj, u kojemu mu se naklonio iskusni Damir Džumhur...
- Nevjerojatno je s koliko je samopouzdanja Merida odigrao ovo finale. Obično se u finalima ne igra baš najbolji tenis, postoji tu pritisak, međutim, Merida je pustio ruku, udarao je iz sve snage i s nečim takvim se do sada u finalima nisam susretao.
I tu je Merida imao spreman odgovor.
- Želio sam da to bude tako, jer kad sam igrao finale Bukurešta, to je bilo prvi put da igram za trofej na toj razini i bio sam malo ukočen. Sada sam pokušao biti drugačiji...
I uspio je, osim laganog posrtanja krajem drugog seta, kad nije realizirao dva svoja servisa, možda bi se meč okončao prije trećeg seta.
- Džumhur je počeo igrati bolje, a promijenili su se uvjeti na terenu, postajalo je sporije. Međutim, taj gubitak seta me nije poremetio, nego sam nastojao pronaći igru iz prvog seta.
Kad je gubio taj drugi set, kad je servirao kod 5:4 za meč, pa je napravio dvije dvostruke pogreške, ceh je platila djevojka Luana. Znate već kako je to, kad tenisaču na terenu ne ide, onda obično, ne bi li izašli iz krize, verbalno stradaju oni najbliži. Nije bilo trenera, stradala je Luana. Bilo je to kratko, jer se Daniel vrlo brzo stabilizirao i vratio na pobjedničke staze.
Nije prvi Španjolac koji je osvojio Umag (Berasategui, Moyà, Mantilla, Verdasco, Ferrero, Robredo, Alcaraz), ali ima jedna zanimljiva stvar s njima i Umagom. Svi koji su osvojili Umag i nalaze se na ovoj listi, bili su u jednom trenutku Top 10 igrači na svijetu. Merida je ušao u velike cipele...
- To mi može biti samo motivacija da nastavim dalje, da još više treniram i da se ja jednog dana nađem u takvom društvu.
Obećao je da će se vratiti dogodine, i ne samo dogodine, jer Umag je od sada za njega sasvim poseban turnir. Kao što je to i za Damira Džumhura. Lani polufinale, sada finale...
- Nema uopće zbora da ću igrati i sljedeće godine, a vidjet ćemo kako će to biti - kazao je 34-godišnjak koji je bio ljubimac tribina Umaga posljednjeg tjedna i koji je u Umagu i prestao razmišljati o tome kako bi mogao zaključiti karijeru na koncu ove godine.
Zapravo, sinergija tribina i Damira Džumhura, njegova maratonska pobjeda u četvrtfinalu nad Matteom Arnaldijem i rušenje rekorda u trajanju meča (tri sata i 42 minute), kasniji plasman u finale preko Alexa Molčana, bilo je sve što je turnir trebao nakon što su u srijedu otpala dva poster-facea turnira. Dino Prižmić je morao predati Molčanu, a Roman Burruchaga je svladao prvog nositelja, desetog igrača svijeta, Flavija Cobollija. Priznaje Tomislav Poljak, direktor turnira, da nije bio ni svjestan da tog dana nastupa DJ Diesel, Shaquille O‘Neal, iako mu je to bio jedan od heroja djetinjstva, jer je na polovici tjedna turnir ostao bez dvije prve zvijezde.
Stvar je spasio Damir Džumhur, a s Umagom je to uvijek tako. Uvijek se dogodi. Jer to je Umag. Nešto što traje 36 godina i nešto je svake godine sve bolje i bolje. OK, nije to 2021. godina kad su ovdje finale igrali Alcaraz i Sinner, ali Umag nikada ne razočara.
Jer to nije samo turnir. To je način života jedne zajednice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....