Bila je faza u američkoj stand up komediji u kojoj su producenti i klubovi showove sastavljali po identitetskom ključu. Tako su bile večeri gej komičara, crnaca, ovih i onih. Mike Birbiglia nije se uklapao ni u jednu kategoriju.
Uguravali bi ga po etnicitetu u talijanske večeri, ali publika nije dobivala očekivano. Jer, Birbiglia je neobičan. Svi drugi komičari govorili su o tipičnim ili stereotipnim talijanskim dogodovštinama, on nije.
- Imao sam samo te svoje dugačke priče - kaže Birbiglia o tome.
I te dvije osobine, neobičnost i pripovijedanje, obilježavaju Birbigliin rad i zadnji specijal The New One. Na Netflixu se mogu naći tri njegova specijala, prvi mu je izašao “My Girlfriends Boyfriend” (Dečko moje djevojke, slobodni prijevod), drugi “Thank God For Jokes” (Hvala Bogu na forama) i treći ovaj iz studenoga, Ovaj novi.
Trilogija
Važno mi je spomenuti sva tri specijala, jer mi nekako izgledaju kao trilogija. Birbiglia je, svjesno ili nesvjesno, obradio stupove svoga života. “My Girlfriends Boyfriend” često sam preporučivao jer je fenomenalan. U njemu Birbiglia obrađuje iskustva sa ženama, u sklopu veće romantične i urnebesne priče o tome kako se na kraju vjenčao. “Thank God For Jokes” je o poslu komičara, o kontroverznim forama, psovanju u humoru, uvredljivosti publike. “The New One” je šlag na tortu. U njemu su središnja tema djeca, kako je imati djecu, pogađate, ispričano kroz komičarevo iskustvo dobivanja kćerke. Za mene, nakon najnovijeg specijala, Birbiglia je jedan od velikana aktualne svjetske stand up komedije. Top 5 svakako.
Birbiglia je majstor call backa (kad komičar tijekom izvedbe jednom nešto spomene pa kasnije neočekivano opet isto spomene i to publici bude smiješno). On mnogo govori, zaokružuje call backovima, ali čak i ubacuje cijele fore koje, osim da nasmiju, služe tome da bi publika kasnije shvatila emocionalnu težinu nekog trenutka u drugoj priči. Da ne kvarim gledanje, reći ću samo da fora o kauču s kojom otvara “The New One” nije klasična opservacija, nego je važno postavljanje temelja za emocionalno najteži trenutak specijala.
Birbiglia je iskren, uvjerljiv i jako zabavan. Ne mari previše za društveno političke konotacije. Tu i tamo nešto pikne, može se iščitati da je u stajalištima relativno tipičan umjetnik iz New Yorka, dakle liberalan i na liniji tzv. progresivaca. Ali će u “Thank God For Jokes” braniti slobodu misli i govora, na sebi simpatično nježan način te pružiti otpor teroru političke korektnosti.
Bizarne epizode
Ne treba shvatiti pogrešno. Ima Birbiglia “začinjenih” fora, čak i mračnih, ali je tom svojom neobičnom pojavom, čestim gotovo šaptanjem poanti, kretnjama i bjesovima grotesknim kao da je lutka na pozornici, svim tim neobičnostima gotovo neprimjetan u ispoljavanju svoje mračne strane.
Mike Birbiglia je sa 19 godina imao maligni tumor mokraćnog mjehura, ima teški i rijetki poremećaj spavanja zbog kojeg mjesečari te posljedično mora spavati u vreći za spavanje u odvojenoj sobi od žene i djeteta kako im ne bi naudio u snu. Također ima i dijabetes. I, koliko god bilo nekorektno reći, kad ga vidiš, pomisliš da i nije toliko iznenađenje. Mike je neobičan. I urnebesan.
Možda se čini da je specijal Mikea Birbiglie krajnje isplaniran i možda previše “programiran” za stand up komediju. Ali da to nije tako pokazuje crowd work koji je imao u svakom od tri specijala. I to izvrstan crowd work svaki put. U “The New One” je primijetio djevojčicu od 11 godina u publici te se morao osvrnuti na nju i činjenicu da ju je majka tako mladu odvela da gleda stand up komediju. Upozorio je da će možda morati nešto objašnjavati. U “Thank God For Jokes” mu je ko kec na desetku sjeo par koji je kasnio na predstavu i ušao u kazalište upravo kad je Birbiglia pričao foru o ljudima koji kasne. Ipak, jedan od najbizarnijih trenutaka bio je u “My Girlfriends Boyfriend”.
Tamo je u publici sjedio čovjek zbog kojeg je Birbiglia morao skočiti s pozornice, utrčati u publiku i podići nogu čovjeka visoko u zrak da bi svi mogli vidjeti. Nije mogao nastaviti show bez da svima skrene pozornost na to što je vidio. Čovjek je, naime, došao bos. Nije se izuo, nego je bos došao u kazalište.