Ulici Strahinjića bana, u prestižnome noćnom središtu velegrada, naslagali su se kafić do kafića, u koje uglavnom zalazi mladi svijet. Konobari, posljednji od svih u Beogradu, objave “fajront” i potom pođu na počinak. A to će reći u ranu zoru, zoru, kad svane dan.
U secesijskoj dvokatnici na broju 18, prostrana je odvjetnička tvrtka Beobasket Miodraga Miška Ražnatovića, jedinstvena u Europi stoga što već dvanaestu godinu, dakle od 2002., posluje samo s košarkašima:
“I ni sa kime više!” - prisnaži visoki i snažni vlasnik, rođen 1966. u Kruševcu, kojem je od 1980. Beograd stalna adresa boravka.
“Zar nije bilo iznimke?”
“Jest, ali tek u dva navrata. Nogometaši. S po jednom manjom i krupnijom tužbom.”
“Koja je ona krupnija?”
“Predsjednik Srpskoga nogometnog saveza Tomislav Karadžić, nakon svjetskoga prvenstva u Južnoj Africi 2012. smijenio je izbornika reprezentacije Radomira Antića, jednostrano raskinuvši ugovor, koji je bio na snazi još dvije godine. Antić, a dotle ga nisam poznavao, obratio mi se nankon nečije preporuke, da ga zastupam. Preuzeo sam slučaj i nakon nekoliko ročišta dobili smo spor.”
“A sud je presudio da Fudbalski savez Srbije isplati Antiću dva milijuna eura...”
“Bilo je nešto više od dva milijuna” - uz zadovoljni osmijeh uzvraća Ražnatović i na pitanje zašto ne želi raditi s nogometašima, uzvraća: “Kod njih vladaju druga pravila igre.”
Pravničko iskustvo
S odvjetništvom je počeo 1992., ali se opredijelio za košarku tek nakon desetogodišnjega pravničkoga iskustva. U srž je poznaje jer je igrao u nizu poznatih i manje poznatih momčadi: u beogradskima FMP-u i Radničkom, u kruševačkome Napretku, pa godinu dana u Ulcinju, i da 2004. skonča karijeru, u poznoj trideset devetoj, u nižerazrednoj Banjici iz Beograda, kad je već bio advokat na glasu.
Kao osebujni podatak, Ražnatović ističe da se u potonjoj Banjici - gdje je on bez premca bio najstariji igrač - najmlađi i daleko najdarovitiji momak zvao Nikola Peković. Zacijelo ste mnogo čuli o spomenutome orijašu, današnjoj zvijezdi američke NBA lige i reprezentativcu Crne Gore. Miško Ražnatović ga je onda bio uzeo u svoj klan i s njime, nekoliko ljeta kasnije napravio najskuplji ugovor, težak vrtoglavih 60 milijuna dolara za petogodišnju vjernost s Minnesota Timberwolvesima.
Osim Pekovića, Ražnatović skrbi još o dvojici asova koji zarađuju za kruh i maslac u NBA, ili kako tu ligu slikovito nazivaju reporteri, najjačom na svijetu: Peri Antiću iz Makedonije i Mirzi Teletoviću iz Bosne i Hercegovine. Čeljad koja pomnije prati košarku smrzne se kad čuje koga sve zastupa mister Miško: Emira Preldžića je prodao istanbulskome Fenerbahčeu, a Nenada Krstića moskovskome CSKA. Od kreme su kod njega: Grk Spanulis iz pirejskoga Olympiakosa, te dvojica Amera, sada legionari u Europi: Doellman iz Valencije, kojem je trener naš Splićanin Perasović, i Hiwes iz CSKA. Miškovo je i mnoštvo hrvatskih reprezentativnih veličina: Sandro Nicović, Lukša Andrić, Leo Radošević, Tomislav Zubčić, Luka Babić, Lovro Mazalin, Filip Kraljević, Andrija Žižić, Željko Drmić i - Dario Šarić, zbog kojega sam i pokucao na vrata Beobasketa.
Nemoralna ponuda
No, prije nego što ćemo o mladome Šibenčaninu, glavnome junaku nedavnoga Cibonina osvajanja Jadranske lige, Miško Ražnatović će mi pridometnuti kako su, prema njegovu mišljenju, najimpresivnija imena koja su mu poklonila povjerenje - trenerska: Dušan Ivković, David Blatt, Ergon Atoman, Oktay Mahmiti, Dirk Bauerman i naš Aleksandar Petrović:
“Petrović je nezaposlen nakon prekida suradnje s Lietuvas Ritasom...” - ulijećem na spomen Ace.
“Ne brinite o njemu” - odmahne rukom Ražnatović: “Upravo biramo ponude i uskoro ćemo znati kuda će. A negdje će - svakako! Jer Aco je sjajan trener i motivator...”
Dvadesetogodišnjeg dragulja Darija Šarića, Miško Ražnatović zastupa unatrag nekoliko mjeseci.
“Kako ste se udružili s njime?”
“Početkom godine Dario je ostao bez agenta i kad je pukla vijest o tome, u trku za njime pohitali su brojni menadžeri iz država nekadašnje Jugoslavije i još više stranih, između ostalih i sedam do osam američkih agencija ...”
“A vi ste ih pobijedili. Kako?”
“Presudila su dva razloga. Najprije to što se odlično razumijemo jer smo iz vrlo sličnoga govornog područja. A drugi je taj da se ne razbacujem skromnošću, što zahvaljujući dosadašnjim poslovima, u Beobasket vjeruju igrači i treneri. Pouzdano znaju da će sklopiti najpovoljnije ugovore.”
(...)