Samo tri dana nakon što je 13. lipnja 2009. Jutarnji list prvi pisao o stravičnom seksualnom iskorištavanju maloljetnica u osječkom Domu za odgoj djece i mladeži, uhićen je tada 55-godišnji Dragutin Pocrnić - čovjek koji je upozorio na užase što ih proživljavaju maloljetne štićenice Doma, uvučene u lanac dječje prostitucije. Otad do prošlog utorka, 10. ožujka, trebalo je proći pet godina i devet mjeseci da ga Davor Mitrović, sudac i predsjednik Općinskog suda u Osijeku, zasad nepravomoćno oslobodi optužbi da je izmislivši cijelu priču širio lažne i uznemirujuće vijesti te da je lažno prijavio kazneno djelo. Pocrnić je u tih gotovo šest godina prošao pravu golgotu: proglašen je neubrojivim i opasnim po sebe i okolinu, u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj držan je pet mjeseci i 11 dana, bez prave dijagnoze i terapije, prošao je devet psihijatrijskih vještačenja za što mu je ispostavljen račun veći od 22 tisuće kuna, a do - nepravomoćne - oslobađajuće presude na ročištu se morao pojaviti 28 puta! I sve to jer je htio stati u zaštitu najranjivije skupine - nezaštićene djece bez obiteljske skrbi koja su postajala lak plijen pedofila.
Pocrnićev tada malodobni sin također je jedno vrijeme bio u Domu, nakon što je oduzet njegovoj bivšoj supruzi. Posjećujući sina, od njega i drugih štićenika saznao je što se događa s nekolicinom maloljetnih djevojaka. U večernjim satima pred Dom bi stizali uvijek isti automobili i odvozili djevojčice u dobi između 14 i 16 godina. Bile su seksualno roblje i za kutiju Marlbora, bon za mobitel ili 50 kuna prisiljene ispunjavati sve želje klijenata. Među njima je, kako su tvrdile, bilo i nekoliko poznatih Osječana iz svijeta politike i biznisa. Ako ne bi učinile sve što su od njih tražili - a bilo je svakakvih, pa i perverznih zahtjeva - dobivale bi batine od onih koji su ih podvodili.
Pocrnić je svoja saznanja prijavio policiji pa je počela istraga. No, nakon što je nekoliko djevojaka i napisalo što im se događa, a potom sve ispričalo i novinaru, spominjući imena poznatih Osječana kojima su bile podvođene, pa je cijela priča objavljena u Jutarnjem, policijski inspektor ekspresno je maknut sa slučaja. Provodi se nova, dvodnevna policijska istraga i zaključuje kako je cijela priča izmišljena i bez osnove. Doduše, ne negira se da maloljetničke prostitucije nije bilo, ali se tvrdi da ona nije bila organizirana, da djevojčice nisu bile prisiljavane na prostituciju, a budući da su to činile dobrovoljno i bile starije od 14 godina, kazneno djelo je isključeno. Nikome se ništa nije dogodilo, jedino je Pocrnić završio u zatvoru. I to pod krajnje neobičnim okolnostima.
‘Kako su me pokušali ušutkati’
“Taj dan kad su se u Jutarnjem listu pojavila pisma djevojčica u kojima su opisale što im se događalo, pozvala su me dvojica policijskih inspektora da se nađemo u gostionici nadomak zgrade u kojoj živim”, prisjeća se Pocrnić događaja od 16. lipnja 2009. godine. “Porazgovarali smo, a onda su me pozvali da s njima pođem u policijsku postaju. Tamo me dočekala inspektorica zadužena za maloljetnike i rekla da me privodi na Prekršajni sud jer sam se, posjetivši sina u Domu, ogriješio o zabranu pristupa. Uzalud sam i njoj i sutkinji osječkoga Prekršajnog suda pokazivao potvrdu da imam pravo posjećivati sina. Sutkinja mi je odredila 14 dana zatvora i odmah su me onamo sproveli. Danas mi je, naravno, jasno i zašto. Trebalo me spriječiti da u jeku afere, kad je priča o maloljetničkoj prostituciji u Osijeku postala nacionalna tema broj jedan, javno progovorim što o svemu tome znam.”
Prije nego što će mu isteći dvotjedna kazna nakon koje je trebao na slobodu, Pocrniću su u zatvoru uručili rješenje istražnog suca kojim se nalaže njegovo psihijatrijsko vještačenje.
Dan kasnije, 25. lipnja 2009., u osječki zatvor dolazi sudski vještak, psihijatar u Kliničkom bolničkom centru Osijek, Ivan Požgain. Pocrnić tvrdi da je psihijatrijsko vještačenje trajalo samo nekoliko minuta. “Jako mi je neugodno jer vidim da u vašem slučaju ‘nešto ima’, ali vaša je bolest uznapredovala i vi morate na liječenje”, bile su, kaže Pocrnić, riječi dr. Požgaina. Proglašen je neubrojivim i opasnim po sebe i okolinu.
Sljedeći dan, 26. lipnja, Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku diže protiv Pocrnića optužnicu za lažno prijavljivanje kaznenog djela i širenje uznemirujućih vijesti. Sudac kojemu je predmet dodijeljen nije se puno kolebao: imao je nalaz psihijatra o obveznom psihijatrijskom liječenju i optužnicu pa Pocrniću određuje pritvor. Iz osječkog zatvora, gdje mu je upravo istjecala 14-dnevna zatvorska kazna, 2. srpnja voze ga u zatvorsku bolnicu u Zagreb, na Odjel psihijatrije. Smještaju ga u zaključanu sobu, među ubojice i teške ovisnike o drogama. Osjećao se užasno. Izdržao je nekako tjedan dana pa zatražio razgovor s upraviteljicom zatvorske bolnice. Očito je vidjela o čemu se radi pa mu izlazi u susret: smješta ga na Odjel kirurgije, u sobu 201, svojevrsnu “depandansu” Psihijatrijskog odjela u kojoj borave lakši bolesnici. Ondje je imao slobodu kretanja i mogao je hodati po odjelu.
“Tijekom pritvora još sam jednom bio ‘vještačen’. Došao je iz Osijeka psihijatar Filaković i samo rekao da se žuri i da nema vremena, ali da mi svi žele pomoći. Usput, zanimalo ga je kojim su poznatim Osječanima podvođene maloljetnice iz Doma”, tvrdi Pocrnić.
U pritvoru u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj Pocrnić je bio sve do 27. studenoga 2009. godine. Čovjeka koji je dotad bio “opasan po sebe i okolinu” i zbog toga prisilno hospitaliziran, puštaju na slobodu. Vlakom se vraća u Osijek, a već sljedećih dana osječki Centar za socijalnu skrb dodjeljuje mu sina na roditeljsku brigu i vraća ga iz Doma za odgoj djece i mladeži. U malom stanu Pocrnić živi sa sinom, kćeri i unukom i izdržava ih braniteljskom mirovinom.
Stišavanje afere
“Pustili su me iz zatvorske bolnice kad se cijela afera stišala i kad više nije bila zanimljiva medijima. A pritvorili su me i bez osnove držali gotovo pola godine kako ne bih govorio sve što sam saznao o seksualnom iskorištavanju djevojčica iz Doma i osobama koje su u tome sudjelovale.”
No, povratak iz zatvora nije značio i kraj te mučne priče. Počinju suđenje i brojna nova psihijatrijska vještačenja. Četiri je puta bio proglašen raspravno sposobnim no kad je trebao iznijeti svoju obranu i kad je pred sudom mogao reći sve što je znao o maloljetničkoj prostituciji, proglašen je raspravno nesposobnim.
U ožujku 2011. upućen je na još jedno psihijatrijsko vještačenje, u Neuropsihijatrijsku bolnicu “Dr. Ivan Barbot” u Popovači. Na 66 stranica analize forenzički psihijatri dr. Sanja Hrastić i dr. Ana Magerle zaključuju da je Pocrnić psihički zdrav i da “nema elemenata za preporuku mjera sigurnosti”. No, ni to opsežno i temeljito vještačenje sudu nije bilo dovoljno pa Pocrnića četiri mjeseca kasnije, u srpnju 2011., šalju na nadvještačenje u Vrapče. Ondje će, nakon nekoliko provedenih dana u Centru za forenzičku psihijatriju, biti napisan nalaz na 69 stranica. I njihov zaključak posve opovrgava dijagnozu dr. Ivana Požgaina temeljem koje je, kao osoba opasna po sebe i okolinu, bio prisilno hospitaliziran i pritvoren pet mjeseci i 11 dana.
Zaključak je: “Dijagnoza perzistirajućeg sumanutog poremećaja nije potvrđena niti u jednom od provedenih ispitivanja”, a također “nisu ispunjeni uvjeti za preporučivanje bilo koje psihijatrijske mjere sigurnosti”.
“Zahvaljujući psihijatru dr. Miroslavu Goreti iz Vrapča i dr. Nadici Buzini te psihologu čijeg se imena ne sjećam, koji su postupali profesionalno i korektno obavili vještačenje uz konzilij sastavljen od više psihijatara, zaključeno je da sam potpuno zdrav”, kaže Pocrnić. Nakon ovakvih nalaza Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku 17. listopada 2011. mijenja optužnicu i Pocrnića više ne progoni kao duševno bolesnu osobu, nego traži da ga se zbog širenja uznemirujućih vijesti osudi kao uračunljivog.
Unapređenje za šutnju
“Radi otkrivanja lanca dječje prostitucije u Osijeku bio sam proganjan kao zvijer sve dok me na razgovor nije pozvao tadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Tada dolazi do promjene. Naredio je ponovno ispitivanje svega, neki su ljudi smijenjeni, ali one inspektore koji su znali za događaje u Domu i svjesno ih zataškavali, nije uspio smijeniti, jer je prestao biti ministar. Nova vlast oko toga nije učinila ništa, a nije pomogao ni poziv kod predsjednika Josipovića. Inspektori su za šutnju nagrađeni unapređenjem, a oni koji su korektno istražili problem dječje prostitucije zamalo su ostali bez posla ili su kažnjeni nemogućnošću napredovanja. Pomogli su mi Sanja Sarnavka i Zoran Pusić, koji su o svemu izvijestili i međunarodnu javnost”, tvrdi Pocrnić.
Tijek suđenja, međutim, nije išao u prilog Pocrniću. Pozvane na sud, silno uplašene i pod pritiskom, maloljetnice iz Doma izjavljuju da se nisu bavile prostitucijom, da nisu bile podvođene poznatim Osječanima i da su pisma o tome što im se događalo pisale po Pocrnićevu nagovoru, štoviše, da im je on diktirao sadržaj.
“Iz iskaza štićenica Doma bilo je očigledno da su - nakon što je buknula afera, a Pocrnić strpan na Odjel psihijatrije u zatvorsku bolnicu - maloljetnice bile zastrašene i nisu govorile istinu. Štitile su svoje interese, što je s njihova stajališta i razumljivo, kako se kao mlade osobe ne bi kompromitirale u svom budućem životu”, objašnjava Pocrnićev odvjetnik Radoslav Arambašić.
Čak je i optužba, koja je za Pocrnića tražila osuđujuću presudu, u završnoj riječi priznala kako “dopušta mogućnost da su neke od štićenica Doma prilikom neprijavljenih izlazaka dolazile u kontakt s osobama koje nisu iz Doma te da je moguće da su se s tim osobama upuštale u seksualne odnose” i da “optužba niti u jednoj fazi kaznenog postupka nije tvrdila da eventualnog prostituiranja od strane štićenica Doma nije bilo”.
“Sudac Davor Mitrović pokazao je svoj sudački integritet i oslobodio Pocrnića. Sud je zastupao stajalište da građanska samopomoć i prijava saznanja o postojanju pedofilije i prostitucije nije kazneno djelo, nego, naprotiv, dužnost građanina da takve spoznaje prijavi. Pocrnić je u cijelom tom slučaju bio žrtva jer je očigledno povrijedio interese lokalnih moćnika koji su u svojoj bahatosti i neumjerenosti za svoje perverzne prohtjeve iskorištavali malodobne djevojčice. I sud je to prepoznao”, zaključuje Pocrnićev odvjetnik Radoslav Arambašić.
CIJELI PRIČU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG...