Prije nešto više od 22 godine, u zagrebačkom Importanne centru rastrojeni Mijo Rako ubio je Dragutina Šimunića, djelatnika Ljevaonice umjetnina, i teško ranio njegova prijatelja Nenada Drobnjaka, tadašnjeg menadžera Parnog valjka. U parničnom postupku na Općinskom sudu u Sesvetama, Drobnjaku je nedavno nepravomoćno dosuđeno ukupno 290.589 kuna koje mu s kamatama mora platiti Rako kao odštetu te za troškove odvjetnika. S obzirom na to da je estradni menadžer pritom tužio i Republiku Hrvatsku, a taj dio tužbe je odbijen, Drobnjak mora državi, koju je u postupku zastupalo Općinsko državno odvjetništvo, nadoknaditi, pak, 35.000 kuna sudskih troškova.
Povod parnici bio je događaj od 22. kolovoza 1998. godine oko jedan sat poslije ponoći u kafiću Jane u Importanne centru kad se rastrojeni Rako ustao i ničim izazvan počeo pucati po gostima. Šimunić je ostao na mjestu mrtav, a estradni menadžer Drobnjak se s prostrijelnim ranama trbušne stijenke, tankog crijeva i abdomena punih deset dana borio za život u bolnici i nakon toga još godinu liječio. A zbog neubrojivosti Raku je sud osudio na psihijatrijsko liječenje u ustanovi.
Pucnjavi u Importanneu prethodio je događaj od dva dana ranije u obližnjoj Paromlinskoj u stanu Roberta N. u kojem je bio i Rako te je izbila svađa između Dine A. i Roberta N. oko novca tijekom koje je Slavko O. skočio kroz prozor sa 5,5 metara visine na pločnik i pritom zadobio prijelom lubanje. Raku, koji je sutradan prijavio prijetnje smrću, obuhvatila je istraga, ali je pušten nakon uhićenja.
Iz nalaza i mišljenja Psihijatrijske bolnice Vrapče napravljenog za potrebe suđenja na Županijskom sudu u Zagrebu, iščitava se da je Rako osoba s primarnim kombiniranim poremećajima ličnosti disocijalnog i paranoidnog tipa, a uz to se kod njega razvila i psihološka ovisnost o alkoholu. Vještaci su izvagali da je u dva događaja unutar dva dana imao dva različita psihička stanja odnosno da je u vrijeme ubojstva u Importanneu, kad je ranjen menadžer, njegovo stanje bilo karakterizirano osjećajima straha i ugroženosti na temelju poruka da će biti ubijen iz odmazde jer je navodno dva dana ranije ozlijedio Slavka O.
Inače, Drobnjak je u vrijeme ranjavanja bio menadžer Parnog valjka.
- U ono vrijeme radio sam kao fizička osoba, a formalne stvari sam obavljao preko agencije za organizaciju glazbenih priredbi i svi ugovori su se vodili preko te agencije. Zarada se isplaćivala na temelju autorskih ugovora koji se ovjeravaju u Hrvatskoj glazbenoj uniji, no to nije bila obveza u utuženom razdoblju. Oko 80 posto zarade članovima grupe isplaćivalo se u gotovini, a moj postotak je bio 14 posto. Godišnje je Parni valjak nastupao prosječno 90 puta, a po nastupu se dobivalo oko 500 DEM po osobi - opisao je Drobnjak koji je član HGU od 1995. godine. U odštetnom zahtjevu među ostalim je potraživao 20.000 DEM, koliko je procijenio gubitak godišnje zarade zbog liječenja, ali i 1500 kuna za uništenu odjeću, točnije za košulju Replay staru mjesec dana koju je platio 100 DEM te bermude Chevignon po istoj cijeni.
Drobnjakove obveze prema bendu u sudnici je opisao i bivši bubnjar Dražen Scholz ustvrdivši da je suradnja s menadžerom bila prekinuta na godinu dana dok se nije oporavio.
- Zajedno sa članovima grupe sudjelovao je u podjeli zarade, a postotak nije bio manji od 15 posto. No, nisu postojali pisani ugovori o podjeli zarade, a prosječno se po osobi zarađivalo 2000 DEM. Prije tog događaja Parni valjak imao je godišnje i do 120 koncerata, a ovisno o vrsti koncerta, zarada se po osobi kretala od 500 do 6000 DEM - prisjetio se Scholz.
Klavijaturist Parnog valjka Berislav Blažević dodao je da im je Drobnjak vodio poslove financija, a što se tiče zarade i broja koncerata, rekao je da su imali do 100 koncerata godišnje i po svakom bi, ponaosob, zaradili od 500 do 1000 DEM.