Nekoliko dana nakon što su se Splitom počele širiti priče da je jedan franjevac na službi u gradskoj župi osumnjičen za kazneno djelo pedofilije, reagirala je priopćenjem i Splitsko-makarska nadbiskupija, a objava kako je nadbiskup Marin Barišić suspendirao “klerika zbog mogućeg kažnjivog djela” postala je vijest dana.
“Mjesni ordinarij ima ovlast tu mjeru (suspenzije) slobodno primijeniti prije, u vrijeme trajanja i nakon bilo kojeg kanonskog postupka. U isto vrijeme Ordinarij je imenovao suca istražitelja i bilježnika u postupku prethodne istrage koji su dobili zadatak da se raspitaju o činjenicama, okolnostima i odgovornosti. Rezultate prethodne istrage Ordinarij će dostaviti nadležnoj Kongregaciji za nauk vjere koja će dati daljnje upute za postupanje, a ako se ustanovi da je prijava vjerodostojna, Ordinarij će slučaj dostaviti i državnim vlastima”, stoji u priopćenju Nadbiskupije u kojem se dodaje kako zbog čuvanja integriteta žrtve neće iznositi više informacija do konačnog ishoda istrage.
Vatikanski naputak
Neslužbeno, riječ je o fratru konventualcu, članu Hrvatske provincije svetog Jeronima sa sjedištem u Zagrebu, a koji je u nekoliko navrata u zadnjih tridesetak godina bio na službi u splitskom samostanu Svetoga Frane na Obali. Nadbiskupija je postupila prema naputku Vatikana, najprije istraživši slučaj i ispitujući vjerodostojnost, a budući da je svećenik suspendiran, nakon što svoju ocjenu dade i vatikanska Kongregacija za nauk vjere i optužbe se pokažu vjerodostojne, slijedi i prijava pravosudnim tijelima.
Neslužbeno doznajemo, prva prijava protiv fratra za zlostavljanje došla je od muškarca koji je prije nekoliko godina bio par mjeseci u istražnom zatvoru na Bilicama zbog navodnih financijskih malverzacija.
Kako doznajemo u razgovoru sa župljanima među kojima se u utorak priča proširila, nakon što je prijavio slučaj zlostavljanja, muškarac je tražio od fratara 15 tisuća eura u zamjenu za šutnju, a potom je ponudu podigao na - stan, što su franjevci navodno odbili. Tada mu je preporučeno da pronađe još dva svjedoka kako bi se istražni proces mogao pokrenuti, što je očito i uspio. Prema neslužbenim navodima, pojavilo se još prijava, navodno bivših članova dječjeg zbora. Prozvani fratar iz samostana na Obali, sada 78-godišnjak, negira sve optužbe, navodi kako nije u kontaktu s djecom niti maloljetnicima te da pretpostavlja tko je mogao pokrenuti proces.
Novinarski pritisak
Osumnjičeni fratar nije svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, no djela su prema prijavi fra Žarka Relote, gvardijana samostana Sv. Frane, počinjena na području te crkvene pokrajine pa je splitski nadbiskup za crkvenog suca istražitelja imenovao crkvenog pravnika fra Tomislava Glavnika, provincijalnog vikara franjevačke provincije Sv. Jeronima čiji je član prijavljeni redovnik.
Crkva je objavila, i to nakon što su shvatili da su se novinari počeli raspitivati, da je Ordinarij “imenovao suca istražitelja i bilježnika u postupku istrage koji su dobili zadatak da se raspitaju o činjenicama, okolnostima i odgovornosti”. Postavlja se pitanje, pogotovo nakon što su se pojavile informacije da se za navodno zlostavljanje zna još od 2011. kada je jedna od žrtava zatražila “duhovnu pomoć”, jest zbog čega nitko od crkvenih ljudi nije, ako je zaista znao za tako nešto, sve prijavio policiji ili DORH-u.
Čak i da nisu prošle tolike godine, a ne ulazeći u psihološki profil žrtava i njihove razloge zbog kojih nisu sve te godine prijavile ova nedjela ako ih je, naravno, bilo, čovjek se ne može ne zapitati zašto crkva nije prijavila mogući zločin odmah kad je za njega saznala u prosincu prošle godine, nego su odlučili sami istražiti slučaj. I onda odlučiti hoće li sve prijaviti svjetovnim organima gonjenja ili ne. Jesu li oni uopće osposobljeni i stručni da mogu procijeniti je li prijava za ovako teški zločin poput pedofilije vjerodostojna ili ne? Posebice ako se zna da je gvardijan samostana u kojem se dogodio navodni zločin fra Žarko Relota koji je ujedno i policijski kapelan.
Kazneno djelo
Zakon o kaznenom postupku u čl. 204. jasno kaže da je “svatko dužan prijaviti kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, koje mu je dojavljeno ili za koje je saznao”. Nigdje se ne navodi da su od toga izuzete i crkvene osobe.
Kazneni zakon, pak, u članku 302. propisuje i kazneno djelo “Neprijavljivanje počinjenog kaznenog djela” u čijem stavku 1. stoji da će se kaznom do tri godine zatvora kazniti onaj “tko zna da je počinjeno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora deset godina ili teža kazna pa to ne prijavi iako zna da bi takvom prijavom bilo omogućeno ili znatno olakšano otkrivanje djela ili počinitelja”.
Ista kazna predviđena je i za “službenu ili odgovornu osobu koja ne prijavi počinjenje kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili progonu po prijedlogu”.