U nastavku suđenja Saši Lozaru, pjevaču i radijskom voditelju, optuženom da je iz nehaja lanjske veljače skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginuo pješak Nikola Marinković (86), svjedočio je liječnik Ivan B. On je prvi nakon naleta pritekao unesrećenom pješaku u pomoć, a s obzirom da se njegov iskaz djelomično "kosio" s Lozarovom obranom, predloženo je njegovo saslušanje u sudnici.
- Te subote ujutro vozio sam se s kolegom s posla. Išli smo po Selskoj od sjevera prema jugu i bili smo u desnoj traci. Stali smo na crvenom svjetlu na semaforu na raskrižju s Baštijanovom. Promet nije bio gust, a kad se upalilo zeleno, krenuli smo. Tijekom razgovora s kolegom koji je vozio, pogledao sam prema njemu te sam kroz njegov prozor vidio tu scenu, stariji gospodin je užurbano trčao sa štapom preko ceste. Glavu je okrenuo na svoju desnu stranu.
I tad sam vidio crni mercedes kako ga udara, a koji se vozio po svojoj lijevoj traci. Vidio sam zadnjih par sekundi prije naleta. Pješaka je odbačen. Taj crni auto nije vozio brzo. Da sam bio u koži tog vozača, mislim da ni ja tog čovjeka, koji nije bio ni približno blizu zebri, ne bih mogao izbjeći - prisjetio se u sudnici svjedok nesreće Ivan B., otkrivši da mu toga trenutka pažnja nije bila primarno usmjerena na promet.
Nakon što je svjedoku predočen fotoelaborat, skica vještaka i dio Lozarove obrane u kojoj tvrdi da je “pored njega u desnoj traci prošlo veliko bijelo dostavno vozilo iza kojeg se stvorio pješak...” , svjedok Ivan B. je rekao: 'To je moguće. Ali ja to nisam mogao vidjeti. Ne želim lagati. Hoću mirno spavati.'
Čuvši to, tužiteljica je kazala svjedoku da je njegov iskaz u sudnici u suprotnosti s onim što je rekao u tužiteljstvu, odnosno prije je rekao da je uočio kad je pješak zakoračio na cestu te pretrčao jednu traku i došao na pola druge, dok je u sudnici objasnio da je “vidio pješakova zadnja tri, četiri koraka prije udarca”.
- Točno je ono što sam rekao sada jer da sam vidio cijelo njegovo koračanje, to bi trajalo i pet sekundi. Zapisnik s ispitivanja u tužiteljstvu sam pročitao i potpisao. No, nisam shvatio da je taj detalj toliko bitan. Mene nitko tada nije pitao koliko koraka je pješak napravio. Nije bilo precizirano, a sada sam precizirao - zaključio je svjedok.
Na idućem ročištu bit će ispitan policajac koji je sačinio zapisnik o očevidu i kako bi podijelio svoja saznanja o bijelom dostavnom kombiju koji je Lozar spominjao i nakon nesreće i u sudnici.
Podsjetimo, Lozar je lanjskog 18. veljače oko 10:25 sati vozio Mercedes C220 lijevim trakom zagrebačke Selske ceste te je dolaskom do kućnog broja 125 naletio na pješaka Nikolu Marinkovića (86). Tužiteljstvo je uvjereno da je Lozar propustio pravovremeno obratiti pozornost na pješaka koji je neoprezno sa štapom u ruci pretrčavao cestu. Od siline udarca, pješak se otkotrljao na kolnik i zadobio teške ozljede opasne za život od kojih je preminuo 1. ožujka u bolnici, a Lozar se suočio s optužnicom koja ga tereti za nesreću sa smrtnom posljedicom iz nehaja.
Prometni vještak Zvonko Ivašić utvrdio je da je Lozar prije nesreće vozio 47,7 km/h i da se zaustavio 11,6 metara nakon naleta. Oštećenja na Mercedesu ukazuju da mu je pješak, pak, prilazio brzinom većom od koračanja, a s obzirom da je imao 86 godina, “takve osobe mogu postići brzinu od 2 do 3 metra u sekundi. Međutim, pješak se koristio štapom pa je ta brzina nešto slabija”. Iako je Lozar naveo da je nepoznati kombi skretao tako da je prednjim lijevim dijelom ušao u njegov trak zaklonivši mu pritom pogled, vještak je uvjeren da je Lozar ipak mogao uočiti pješaka koji mu je u toj varijanti vidljiv 1,2 sekunde prije naleta.
No, ako se uzme u obzir da nepoznatog kombija nije bilo, vještak je izračunao da je Lozar mogao uočiti pješaka čim je počeo prelaziti kolnik, točnije s 35,6 metara udaljenosti, i zakočiti na vrijeme. U situaciji kako ju je, međutim, Lozar opisao, da je postojao nepoznati bijeli kombi, “pri njegovoj brzini kretanja od 47,7 km/h nije mogao izbjeći nalet na pješaka, ali bi ga izbjegao da je navedenom dionicom vozio manje od 39 km/h”.
Okolnosti nesreće na dionici gdje je dopuštena brzina 40 km/h, i za koju se ne smatra krivim, Lozar se na početku suđenja prisjetio da se toga dana kretao vrlo sporo, da je pokraj njega projurilo desnom trakom bijelo dostavno vozilo i da se pješak na cesti stvorio iznenada. Kočio je, no nije uspio stati na vrijeme jer bile su sekunde u pitanju. Zbog svega je izrazio iskreno žaljenje. Lozar je još ukazao kako na mjestu gdje je pješak pretrčavao nema pješačkom prijelaza, a kad mu je na uvid pokazan fotoelaborat s mjesta nesreće, pojasnio je da je bijelo dostavno vozilo, netom prije naleta na pješaka, skrenulo desno u ulicu. No tom vozilu nije zapamtio marku, registarske oznake...