Obitelj preminulog Kristiana Vukasovića, kako saznajemo od Vinka Ljubičića, odvjetnika koji ih zastupa, tužit će i institucije za koje vjeruju da su zakazale u slučaju njihova sina i osobe odgovorne za propuste koji su doveli do smrti nesretnog mladića.
- Čekam da dobijem službeni nalaz obdukcije i kompletiram cijelu dokumentaciju, uključujući kazneni spis. Pripremam dokumentaciju za tužbu protiv svih koji su sudjelovali u propustima nad Kristianom te ćemo poduzeti mjere protiv odgovornih ljudi, s imenom i prezimenom. Motiv obitelji Vukasović je da se utječe na odgovorne u sustavu kako bi se poboljšao položaj ljudi na izdržavanju kazne jer ih se treba tretirati na dostojan način - rekao je.
Nalaz obdukcije
Pravni stručnjak smatra i da će obdukcija tri tjedna nakon primitka u bolnicu teško dokazati bilo kakav uzrok smrti uslijed fizičke ugroze.
- Ne smijemo zaboraviti da je bio 47 dana u zatvorskoj bolnici, odakle je tri puta vraćan u splitski zatvor. Inače, iz zatvora još nisam dobio kompletnu dokumentaciju, koju sam zahtijevao prije deset dana, te ću zatražiti zaštitu od Ministarstva - izjavio je. Osvrnuo se i na tijek kaznenog postupka.
- Prema svim okolnostima slučaja koje su prezentirane u javnosti, postupak je proveden na, najblaže rečeno, neobičan način. Odlučujuću ulogu imao je sudski vještak, što ne smije biti. Sudski vještak pomaže sudu, ali sud ima odlučujuću ulogu. Nadalje, smrt je prouzročena protupravnim provođenjem istražnog zatvora, koji se kod nas inače vrlo lako određuje. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, to bi trebala biti krajnja mjera i moraju postojati okolnosti koje pravdaju istražni zatvor. Na području Hrvatske on se iznimno lako izriče. U ovom se slučaju pretvorio u odsluženje kazne, a to mu nije svrha - pojašnjava odvjetnik Ljubičić.
Jedna od spornih stvari tijekom postupka je i ispitivanje te kasnije Kristianovo priznanje krivnje i prihvaćanje kazne, što je provedeno bez mišljenja stručnog suradnika i mišljenja Centra za socijalnu skrb, iako je Kristian bio osoba s više dijagnoza, između ostalog i ADHD-om.
Kako se ponašaju osobe s dijagnosticiranim ADHD-om, što su poteškoće u razvoju, u stresnim situacijama, upitali smo dr. sc. Jasminku Horvatić, kliničku psihologinju i stručnjakinju za psihologiju razvojnih teškoća i invaliditeta.
- ADHD je poremećaj pažnje i psihomotorni nemir. Kada osobu koja ima taj poremećaj dovedemo na neko službeno ispitivanje, njezina pozornost ovisi o tome koliko ispitivanje traje. Načelno, može ju zadržati vrlo kratko, a to ne ovisi o godinama niti ima veze s njezinom inteligencijom. Osoba s ADHD-om može kratko vrijeme biti koncentrirana i odgovarati na pitanja. Nakon tog vremena odgovara na pitanja samo da se toga riješi, tj. odgovara bilo što - kaže nam stručnjakinja.
Pažnja
Osim ADHD-a, Kristianu Vukasoviću je dijagnosticiran i metabolički poremećaj te smo upitali utječe li ta kombinacija dodatno na kontrolu impulsa.
- Načelno govoreći, metabolički poremećaj je dodatni faktor poremećaja pažnje. Kod djeteta s poteškoćama u razvoju prilikom ispitivanja mora biti prisutna stručna osoba, a poželjno je da je to netko u koga to dijete ima povjerenja. Ta osoba mora reći ispitivačima da se po potrebi tijekom ispitivanja osobe s ADHD-om rade pauze. Najbolja opcija je psiholog koji poznaje psihologiju djece s razvojnim teškoćama i invaliditetom. Individualni pristup je jako bitan. Nadalje, ako je psihijatar procijenio da je netko takav bitno smanjeno ubrojiv prilikom počinjenja kaznenog djela, upitna je ubrojivost u ostalim situacijama. Tome u prilog govori i dulje psihijatrijsko liječenje - kaže.
Jednostavan rječnik
Korištenje stručnih izraza takve osobe zbunjuje te im je potrebno sve objasniti što jednostavnijim rječnikom.
- Osim najjednostavnijeg pojašnjenja situacije, jako su bitne pauze prilikom ispitivanja. Kada testiram mlade s ADHD-om, oni izdrže koncentrirani vrlo kratko vrijeme. Tada treba prekinuti i nastaviti nakon nekog vremena. Ali, prije svega im se mora objasniti zašto su na ispitivanju - ističe stručnjakinja.
O boravku osoba s dijagnozom ADHD-a u zatvorenom prostoru kaže da je najproblematičnije ograničeno kretanje.
- Kako ih se smjesti u ograničeni prostor, a njima je kretanje prijeko potrebno, nakon jako malo vremena dolazi do visoke uznemirenosti koju laički možemo opisati kao ‘tijesna koža’. Doslovno se izbezume i ne mogu se smiriti. Dodatni element pritiska je činjenica da su te osobe uglavnom hipersenzibilne, stoga nije čudno da reagiraju burno na priče koje su im zastrašujuće. U tinejdžerskoj dobi imaju poriv samoozljeđivanja, tj. režu se kako bi opustile napetost koju osjećaju - kaže nam. Lijekovi mogu smanjiti te simptome, ali ne rješavaju problem, ističe.