TUGA U ĐAKOVU

POTRESNA ISPOVIJEST BRATA UBIJENE SOCIJALNE RADNICE 'Tom čovjeku je dala sve u životu što mu je mogla dati. Bila je dobra, pomagala je svima...'

Vlado Kos / CROPIX

 

Velika bijela katnica na kraju Selaca Đakovačkih, mjesta pokraj Đakova, sugerira da je u njoj živjela brojna obitelj. Blaženka Poplašen tu je rođena 1969., dvije godine nakon što su se njezini roditelji s troje starije djece doselili iz BiH. Na dvorišnim vratima stoji osmrtnica, a ispred kuće upaljeni lampioni. Dočekao nas je ožalošćeni Blaženkin brat Marko, koji s obitelji živi u Puli.

- Nema se što reći, to je tragedija. Da tako digne pištolj na ženu... Žena koja mu piše rješenja za kvalitetu života, a on joj puca u glavu! Što da kažem, kome da kažem? – priča nam tužni Marko i osvrće se oko sebe.

- Ovo je njezina kuća, ima i stan u Đakovu, ali ovdje je najviše voljela biti, no sve u životu što je imala bilo je njezino radno mjesto i ostavila je život za svoje radno mjesto. Bila je izuzetno dobra, karakterna, pomagala je svima. Tom čovjeku je dala sve u životu što mu je mogla dati, ne samo njemu... Pun gepek socijalnih slučajeva je rješavala kod kuće, nije udana žena, zvali su je kući, živjela je svoj posao. Naš najstariji brat umro je prije par godina, a Blaženka se i o njemu skrbila – kazao je Marko Poplašen, koji zna da je njegova sestra dugi niz godina bila skrbnica svome ubojici.

- Spominjala ga je i nama, a ja ga znam iz grada. Imala je nekad problema i sa drugim ljudima, no uvijek je govorila to je sastavni dio posla. On je inače prijetio odmalena. Svima. Uvijek je nosio noževe i sjekire po gradu, on i brat, to je takva osoba. Milijun puta je i na nju galamio, prijetio, ali ona bi mu onda sredila nešto pa bi se smirio – kazao je Marko, kojega smo pitali je li ga se Blaženka bojala.

 

- Nije se ona bojala nikoga, bila je vjernica, živjela je takav život – dodao je, a tugu nije skrivala ni susjeda i daljnja rođakinja Ljiljana Aščić.

- Preksinoć smo se vidjele, došao joj je rođak iz Australije, pa je kod nas pozvonio, jer je ona već spavala. Nazvala sam je i probudila, baš je bila sretna što su se vidjeli. Bila je puno razumijevanja i osjećaja za svakog čovjeka i pomagala je svakome koliko je mogla, savjetima, lijepom riječi... Tko bi loše rekao o njoj pogriješio bi grdno. Ne mogu shvatiti da je nema – zaplakala je Blaženkina susjeda.

 

Izdvajamo