Dragana Bakovića policija je višestruko prijavljivala. Još 1994. prijavljen je zbog prevare, a narednih godina policija je prijave podnosila zbog sprečavanja službene osobe u obavljanju dužnosti, nasilničkoga ponašanja, protupravne naplate, iznude i lihvarskoga ugovora, nanošenja teške tjelesne ozljede, izazivanja prometne nesreće s poginulom osobom i pokušaja ubojstva.
Premda većina ovih policijskih prijava nije dovela do osuđujućih presuda, za pokušaj ubojstva vlasnika osječkoga narodnjačkog kluba Cocktail bar Dalibora Brajdića (31) kažnjen je s tri godine zatvora, a izrečena mu je i mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Prema toj presudi Baković je Brajdića najprije izudarao šakama po glavi, a kada je Brajdić pao na pod, nogom mu je gnječio glavu i tukao ga po glavi metalnom tacnom. Bakovića je PNUSKOK u sklopu svojih godišnjih izvještaja o procjenama prijetnji organiziranoga kriminala (OCTA) svrstao među osobe koje smatraju nositeljima organiziranoga kriminala na području istočne Hrvatske.
Sredinom 2012. Baković se zajedno s svojim prijateljem Stipom Barišićem zvanim Moljac te vlasnikom Osječke TV Željkom Bilošem našao pod tajnim mjerama u sklopu akcije USKOK-a kodnog imena Raid. Akcija je pokrenuta u lipnju 2012. zbog sumnji da Baković, Biloš i ostali mešetare zemljištem za gradnju trgovačkih centara na području Osijeka te da su povezani s lokalnim političkim strukturama. Riječ je o tajnoj akciji u kojoj je između ostaloga snimljeno kako Biloš pokušava ishoditi odgodu plaćanja poreznoga duga za svoj OLT, a što će ga dovesti na optuženičku klupu s bivšom ravnateljicom porezne uprave Nadom Čavlović Smiljanec.
Sama akcija Raid, međutim propala je, jer su vremenom osumnjičenici doznali da ih se tajno prati, tako da teze policije i USKOK-a o mešetarenju zemljištem nikada nisu potvrđene. Međutim, dok je trajala tajna akcija policija i USKOK su prikupili informacije o Bakovićevim kontaktima s nizom osoba kojima se prije dva desetljeća sudilo u postupku protiv tzv. zločinačke organizacije, a postupak je kao glavni državni odvjetnik pokrenuo upravo Ortynski.
Za curenje informacija iz akcije Raid pokrenut je, pak, zasebni kazneni postupak, a na optužnici su završili Stipe Barišić, Biloš, te niz policajaca, uključujući nekolicinu iz elitnoga PNUSKOK-a. Baković je u tome postupku ispitan kao svjedok. Zdenko Ivanković (48), koji je osumnjičen da je paliteljima kuće Ortynskoga pomogao u bijegu, u postupku protiv tzv. zločinačke organizacije, bio je svjedok.
Govorio je da je poznavao ubijenoga Željka Šobota te kako je od Nikice Jelavića i Zorana Pripuza znao posuditi novac, koji bi im uredno vraćao.
Također je demantirao navode ranijega svjedoka Davora Plečka, koji ga je optužio da ga je zajedno s Petrom Pripuzom nagovarao da ne svjedoči protiv optuženika te da su Plečku za to nudili 300.000 maraka. Ivanković je također bio osuđen jer je 1998. pretukao bivšega predsjednika CK SKJ i tadašnjeg sveučilišnoga profesora Stipu Šuvara.
Jedan od uhićenih prije dvije godine orobio zlatarnicu
Robertu Flačeru, jedan od uhićenih zbog pomaganja počiniteljima paleža vikendice Radovana Ortynskog, sudilo se i zbog pljačke nad zaposlenicom čakovečke zlatarnice Dominik 25. ožujka 2015. godine.
- Vadi zlato, otvori sef! - tim je riječima 27-godišnji Robert Flačer zaprijetio Gordani Mesarić.
Uplašena žena otključala je sef iz kojeg je Flačer ukrao zlatni nakit vrijedan više od milijun kuna te nešto više od tisuću kuna dnevnog utrška zlatarnice.
Zlato je odmah prodao u Zagrebu, no policajcima nije dugo trebalo da ga otkriju pa je ipak završio u istražnom zatvoru u Varaždinu.
Inače, Flačerov otac bio je bliski suradnik Branimira Glavaša, a i on je bio prije nekoliko godina na listi HSS-a i umirovljenika kandidat za izbor članova osječkog gradskog vijeća.