Nepravomoćnu presudu protiv poznatoga HNS-ovca Srećka Ferenčaka te Petra Turkovića u tzv. aferi Nanbudo, u kojoj su njih dvojica bila osuđena na po godinu dana zatvora, a koja je prije nekoliko mjeseci bila razlog zbog kojega Ferenčak nije imenovan u Nadzorni odbor JANAF-a, u utorak je ukinuo Vrhovni sud RH naloživši ponovno suđenje.
Kako neslužbeno doznajemo, najviša sudska instanca nije dovodila u pitanje analizu prvostupanjske presude o samome događaju, no sporna im je visina ilegalne imovinske koristi koju su si Ferenčak i Turković prema ukinutoj presudi pribavili, a radilo se o 9,57 milijuna kuna. Tu svotu odredio je zagrebački Županijski sud, a Ferenčak i Turković trebali su solidarno nadoknaditi svaki po 4,7 milijuna kuna.
Nanbudo institut
- Prije svega, unatoč sveobuhvatnoj analizi dokazne građe koja je prvostupanjskom sudu bila temelj za utvrđivanje ostalih odlučnih činjenica o kojima su izneseni iscrpni razlozi i za koje se već sada može reći da ih Ferenčak i Turković svojim zamjerkama nisu poljuljali, izostala je ocjena suda prvoga stupnja upravo u odnosu na dio obrane optuženika o stvarno uloženim sredstvima pri podmirenju obveza povezanih s dodjelom zemljišta, a o čemu u konačnici ovisi zaključak o visine pribavljene imovinske koristi - smatraju na Vrhovnom sudu.
Riječ je, naime, o tome da su prema nalazu vještačenja koji je provela obrana, a zatim priložila sudskome spisu, ulaganja Ferenčaka i Turkovića u Nanbudo institut puno veća nego što je to inkriminiralo Državno odvjetništvo i na kraju presudio prvostupanjski sud. Ako bi se to vještačenje pokazalo točnim, ne samo da bi njihova protupravna imovinska korist bila manja, nego je uopće ne bi ni bilo.
Prodali Konzumu
“Potpuno je izostala ocjena i odgovarajuća provjera navoda obrane u kojoj je integrirana procjena troškova vještaka, a koja nije istovjetna podacima iz činjeničnoga opisa presude”, zaključuju na Vrhovnom sudu. Ferenčak i Turković bili su nepravomoćno osuđeni zbog zloporabe položaja i ovlasti, a prema presudi, oni su 1996. najprije posudili Nanbudo institutu po 520.000 kuna, da bi institut od Grada Zagreba po simboličnoj cijeni dobio građevinsko zemljište od gotovo 5000 četvornih metara, no isključivo za gradnju Centra za dnevnu skrb invalidnih osoba.
U listopadu 2001. na skupštini Nanbudo instituta odlučeno je da se zemljište za gradnju centra prenese na Ferenčakov Ferbos inženjering te Turkovića, koji su ga u svibnju 2002. prodali Konzumu za 10,6 miljuna kuna. Na tome su, bio je zaključio zagrebački Županijski sud, njih dvojica zaradili razliku između svote koju su uložili, a riječ je o oko milijun kuna, te zarade od 10,6 milijuna kuna, a to je spomenutih 9,5 milijuna kuna.
Bitno odbilježje
No, obrana je čitavo vrijeme tvrdila kako su Turković i Ferenčak i nakon prvobitnoga ulaganja, dakle pozajmnice Nanbudo institutu, ulagali i druge iznose koji su premašili nekoliko milijuna, a riječ je o troškovima ishođenja lokacijske građevinske dozvole te troškovima izrade projektne dokumentacije i slično. Za opisane troškove se nikako ne može smatrati da su nastali u cilju izvršenja kaznenoga djela, kada ih prema kocepciji činjeničnoga opisa priznaje i optužba.
U ponovljenom postupku sud će trebati uzeti u obzir i ovakvu mogućnost izračunavanja troškova, a sve kako bi se sa sigurnošću utvrdilo kolika je nepripadajuća imovinska korist pribavljena Ferenčaku i Turkoviću te je li je uopće bilo. Premda je Vrhovni sud zaključio kako su sve ostale činjenice u postupku dobro utvrđene, pitanje imovinske koristi nije svakako periferna stvar koju još treba dopuniti. Naime, riječ je o jednom od bitnih obilježja kaznenoga djela koje tužiteljstvo Ferenčaku i Turkoviću stavlja na teret, i ako takve imovinske koristi nema, nema niti djela.