Potpis Tomislava Sauche jednostavan je parafni potpis u dvije ili tri crte. Njegove su karakteristike da je brz, dinamičan i spontan. Ali, koliko god bio jednostavna i automatska radnja, parafni potpis nije lako krivotvoriti jer također ima svoju težinu.
Kazao nam je to Zvonimir Ćorić, stalni sudski vještak za rukopise, novčanice i dokumente, koji nakon više od 20 godina prakse iza sebe ima 800 vještačenja u raznim sudskim postupcima, a od 1996. do 2005. godine radio je u MUP-ovu Centru za forenzička ispitivanja i vještačenja “Ivan Vučetić”.
Naš sugovornik ističe, analizirajući Sauchine parafe iz javno dostupnih dokumenata koje je potpisao, da bi se netko teško upustio u krivotvorenje i takvog jednostavnog potpisa.
Opće značajke
- Kad vještači nečiji potpis ili rukopis, svaki vještak grafolog uz sporni mora imati i nesporni potpis ili rukopis te onda na temelju općih i posebnih značajki nečijeg potpisa ili rukopisa daje svoje mišljenje - pojašnjava nam Ćorić.
Taj postupak ima tri faze: analiza spornog, analiza nespornog te analiza spornog i nespornog potpisa ili rukopisa. Slijedi najosjetljivija faza, a to je vrednovanje sličnosti i razlika i konačno mišljenje o tome, s određenim stupnjem vjerojatnosti u kojoj je mjeri nečiji potpis krivotvoren ili vjerodostojan. U praksi se često događa da, unatoč istovjetnim analizama, dva grafološka vještaka daju potpuno oprečna mišljenja o nečijem potpisu, kaže Zvonimir Ćorić.
Nagib grafema
Neke od općih karakteristika pri analiziranju svakog potpisa su opći izgled, stupanj ispisanosti, pritisak i linija pisanja, nagib i karakter grafema i njihova međusobna povezanost. Stručnjaci mogu ustanoviti je li nečiji potpis krivotvorina ili original.
Na tvrdnje iz Sauchine obrane da je poremećaj disleksije i disgrafije, od kojega pati od djetinjstva, mogao dovesti vještake u zabludu, naš sugovornik kaže: - U konkretnom slučaju disgrafija nema nekog utjecaja kod parafnog potpisa, nego bi se to prije svega vidjelo u nekom rukopisu. Mislim da je to loš način obrane, ali nije isključeno da bi obrana mogla zatražiti mišljenje drugog vještaka grafologa, što se često događa u praksi.
Osobe s disgrafijom mogu imati loš rukopis i teško odabirati slova
Disgrafija je teškoća u pisanju. Može se javiti u vidu problema s određivanjem i odabirom slova potrebnih za pisanje određene riječi, lošim rukopisom ili teškoćama u izražavanju misli u pisanome obliku, pojašnjava logopedica Draženka Blaži, redovita profesorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu.
- Samo loš rukopis ne znači da osoba ima disgrafiju. Dijagnoza disgrafije se postavlja kad je vještina pisanja mjerena individualno primijenjenim standardiziranim testovima bitno slabija od očekivane za kronološku dob, kvocijent inteligencije i stupanj edukacije osobe. Disgrafija kao teškoća u području služenja pisanim tekstom može značajno negativno utjecati na kvalitetu života osobe - dodala je prof. Blaži. Naglasila je kako se disgrafija obično veže uz disleksiju ili teškoće čitanja te uz diskalkuliju (poremećaj učenja matematike).
- Učestalost pojave disgrafije u odrasloj dobi kreće se između tri i šest posto u općoj populaciji kada se javlja kao izolirana teškoća, ali može biti i znatno učestalija kada je u kombinaciji s drugim teškoćama, primjerice ADHD-om i senzoričkim teškoćama - naglasila je prof. Blaži.
Naša se sugovornica osvrnula i na terapiju disgrafije.
- Obvezna logopedska terapija može znatno unaprijediti usvajanje vještine čitanja i pisanja u školskom periodu, ali i ranije. Osim toga, primjerenim terapijskim postupcima na području jezika, vizuoprostorne percepcije i grafomotorike djetetu i osobama s teškoćama u pisanom jeziku značajno se može pomoći specifičnim prilagodbama u procesu učenja pomoću različitih pomagala te dodatnim uvježbavanjem usmjerenim na postizanje kompetentnosti u području pisanja - istaknula je Draženka Blaži. J T. Rudež
Neke značajke disgrafije:
- loše držanje olovke
- prejak ili preslab pritisak olovke na papir
- nedovršena slova ili riječi