Američki Hrvat Dragan Lozančić predložio je kanadskom Hrvatu Tihomiru Oreškoviću da za novog ravnatelja SOA-e imenuje francuskog Hrvata Daniela Markića. Tako je otprilike izgledao scenarij prije nego što se hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović složila da Lozančićev nasljednik postane šef za međunarodne aktivnosti SOA-e Daniel Markić.
Ako ni u čemu drugome, kontinuitet je sačuvan, jer Markić, kao uostalom i Lozančić, ima dva državljanstva. Još je jedna sličnost sadašnjem novom političkom establišmentu u Hrvatskoj, jer ni Markić, kao uostalom i premijer i njegov savjetnik Stjepo Bartulica, ne govori savršeno hrvatski jezik.
O novom prvom obavještajcu Hrvatske izuzetno se malo zna. Pa ni to kada je točno došao u Hrvatsku, 1991. ili 1992. godine. Ne postoje ni fotografije, osim nekoliko iz ratnog vremena, a na nekoliko zabilježenih konferencija na kojima je sudjelovao, 2004. u Bruxellesu ili 2012. u Parizu, nije se slikao.
Rupe u biografiji
Za mnoge je u obavještajnoj zajednici dogovor predsjednice i premijera o imenovanju Daniela Markića izazvao iznenađenje, prije svega zato jer nije riječ o klasičnom operativcu. Markić je u SOA-i obavljao samo dvije dužnosti, tajnu pratnju i poslove u međunarodnoj suradnji, a nikada nije bio “pravi” obavještajac na terenu. Nije prošao ni sve one zanatske poslove koje u pravilu prolaze svi obavještajci, nije imao “svoje” agente i suradnike, pa mnogi visokorangirani hrvatski obavještajci s kojima smo razgovarali, ispod glasa govore da je obavljao samo “pomoćne poslove”.
Jedni, prije svega njegovi ratni suborci, hvale ga na sva usta, ali ima i onih koji osporavaju njegov ratni put. Neki upozoravaju na brojne rupe u Markićevoj biografiji, prije svega je li uopće završio srednju školu, i na koji je način u Francuskoj prošao vojni rok. Navodi se i njegovo poznanstvo s kontroverznim pripadnikom Legije stranaca i pripadnikom krimi miljea Jamesom Martyjem Cappiauom.
S Antom Gotovinom, koji mu je jedno vrijeme bio zapovjednik na Sljemenu, ostao je Markić u dobrim odnosima, a u obavještajnoj su ga zajednici u početku podržavale i dvije moćne žene, Đurđa Šušak i Ksenija Pašalić. Dok su neki branitelji izrazili sumnju da je Markić aktivno sudjelovao u lovu na svog bivšeg pretpostavljenog Antu Gotovinu, pa čak sasuli na njega i lavinu optužbi na braniteljskim portalima, istina baš nije takva. Markić je bio, kao uostalom i svi u SOA-i, uključen u lov na Gotovinu, ali nije imao nikakvu posebnu ili značajniju ulogu u tome. Da je to tako, neizravno je potvrdio i sam Gotovina koji je o njemu dobro govorio neposredno prije nego što su Orešković i Kolinda Grabar-Kitarović postigli sporazum od kojeg se Tomislavu Karamarku dizala kosa na glavi.
Napokon, ono najbitnije. Nekoliko visokopozicioniranih hrvatskih obavještajaca upozorilo nas je da je Daniel Markić navodno i danas u vrlo dobrim odnosima s francuskom obavještajnom službom. Nakon Lozančića, koji je bio vrlo blizak s Amerikancima, tako bi i novi prvi čovjek SOA-e imao “čvrst odnos” s jednom stranom obavještajnom zajednicom.
Hrabar i ugodan čovjek
Daniel Markić rođen je 1970. godine u Parizu, gdje je živjela njegova obitelj nakon što su iz bivše Jugoslavije otišli u inozemstvo. Markići su podrijetlom iz Ljubuškog u Hercegovini, odakle su ljudi inače masovno odlazili na rad u inozemstvo, najčešće u Njemačku i Austriju. Mnogi slavni ljudi su iz tog kraja, poput fra Gracijana Raspudića, Zaim-beg Selimića, a iz Ljubuškog su i sve tvrdi političari poput Vice Vukojevića, Bosiljka Mišetića, Ante Paradžika. Na tom popisu su i dvojica visokorangiranih dužnosnika u NDH, Andrija Artuković i Vjekoslav Luburić.
U Parizu je Markić stekao i francusko državljanstvo, a družio se i s nekoliko Hrvata koji su bili u Legiji stranaca. Spominju se Ante Gotovina i Ante Roso, ali niti jedan od njih to nikada nije javno potvrdio. U Hrvatsku se vratio početkom devedesetih, a da dobro upućeni tvrde kako nije posve jasno je li to bilo na samom početku rata 1991. ili godinu kasnije. Slobodan Praljak na svojoj internetskoj stranici iznio je da je Markić došao 1991. i počeo raditi u kabinetu generala Ante Rose, u vrijeme dok je bio zapovjednik HVO-a.
Jedan od Tigrova koji Markića zna kada je bio na Sljemenu, tvrdi da su posve netočne tvrdnje koje sada neki, očito iz političkih razloga, žele plasirati, prikazavši ga gotovo kao kukavicu. “Obrnuto, pamtim ga kao jako hrabrog čovjeka. Mogu reći sve najpozitivnije o njemu, uostalom, svi koji su tada bili na Sljemenu poslije su se iskazali hrabrošću i odlučnošću”, kazao nam je, uz molbu da mu ne spominjemo ime.
U to vrijeme na Sljemenu je bio zapovjednik Ante Gotovina, koji će ovih dana potvrditi da je Markić bio discipliniran, hrabar i požrtvovan časnik. I Gotovina kaže da ga zna od 1991. godine, kada je kao mlad čovjek, student, došao kao dragovoljac u Hrvatsku. Dobro je govorio jezike, uz francuski i engleski, a naš sugovornik koji ga pamti iz vremena dok je pripadao Tigrovima, kaže da je bio i vrlo ljubazan i komunikativan sa suborcima. “Znate, bila su to vremena kada je trebalo sklopiti prijateljstvo u najkraćem vremenu. Odmah ste osjetili je li netko u redu, a za Markića su svi govorili da je vrlo ugodan i drag čovjek”.
Dodaje, vidjelo se da ima i poseban kapacitet kao vojnik. “S njim ste surađivali s potpunim povjerenjem. Bio je, da tako kažem, vrhunski profić, iako nije prije imao neko vojno iskustvo”.
Kada se podigla prašina oko njegova imenovanja i kada je bilo posve jasno da krugovi oko HDZ-a nisu oduševljeni izborom Markića za ravnatelja SOA-e, u nekim su se medijima, ali i na braniteljskim portalima, pojavile i informacije da je napustio livanjsko bojište 1992. godine. Argumentacija baš i nije čvrsta, ali su naslovi dovoljno “opravdavali” želju da ga se prikaže kao nepouzdanog borca.
‘Što je ovo...’
Tako se tvrdi da je baš u trenucima teških borbi za Livno, kada su specijalne postrojbe branile prodor tenkova Kninskog korpusa da ne uđu u grad, Daniel Markić, kao član specijalnih postrojbi, uzvikivao na francuskom “Što je ovo, što je ovo”. Da su tenkovi uspjeli slomiti otpor, preko Sinja bi zaprijetili Splitu, što bi hrvatske snage dovelo u težak i nepovoljan položaj. General Mladić i pukovnik Lisica bili su čvrsto odlučili da sprovedu svoj plan, ali su naišli na veliki otpor Hrvata. Tu je poginuo i Ferdo Sučić, a upravo iz tog vremena je gotovo jedina fotografija Daniela Markića, kako sjedi sa zelenom kapom na glavi na jednom vojnom vozilu, zajedno sa svojim suborcima.
“Podmetanja su da je samovoljno napustio bojište. To naprosto nije bilo tako”, potvrdio nam je jedan od njegovih suboraca iz tog vremena, ali uz napomenu kako je točno da se kratko zadržao u tom kraju. Nastavio je vojnu karijeru u HVO-u i 1993. godine postao je bojnik. Postoji nekoliko dokumenata iz tog vremena, iz kojih se vidi da je izdavao neke zapovjedi.
Tih, burnih godina za Hrvatsku pojavio se i James Marty Cappiau, s kojim je Markić, navodno, bio u dobrim i prijateljskim odnosima. Cappiau je rođen 1969. godine u Bruxellesu, otac mu je bio belgijski, a majka britanska državljanka. Priključio se Hrvatskoj vojsci 1991. godine, nakon što je pohađao srednju školu u Velikoj Britaniji i vojnu školu u sastavu Royal Air Forcea. Mnogo je nejasnog iz njegove biografije, pa tako i podaci o školovanju. Odmah nakon dolaska u Hrvatsku raspoređen je u specijalni bataljun u Kumrovcu i pripadao je bojni “Zrinski”. Za Cappiauom se vuku mnoge kontroverze, prije svega ona da je od početka vojne karijere bio blizak kriminalnom miljeu. General Ante Roso u siječnju 1995. na memorandumu Glavnog stožera Hrvatske vojske pisao je preporuku Miroslavu Tuđmanu da ga se angažira u obavještajnom radu, jer govori mnoge jezike. Godinu dana kasnije će nedaleko Osijeka ubiti Ratka Zrna, člana Paraginog HSP-a 186, a isplivali su i podaci o krajnje mutnim vezama i poslovima, od prodaje oružja do droge. A onda će 22. ožujka 2001. godine u središtu Zagreba ubiti Vjeku Sliška.
Cappiau, kao uostalom i Ante Roso, bili su u Legiji stranaca, a iz tog je vremena i poznanstvo s Markićem. “Koliko je bilo duboko prijateljstvo Markića i Cappiaua ne mogu reći, ali je činjenica da su bili dobri”, kaže nam jedan član hrvatske obavještajne zajednice, koji nas je upozorio na to da bi trebalo podrobnije ispitati i način kako je budući šef SOA-e u Francuskoj završio srednju školu i prošao vojni rok.
O Danielu Markiću iz tih devedesetih godina u svojoj knjizi progovorio je i general Philippe Rondot, šef francuske obavještajne službe. Bivši padobranac i komandos obavljao je niz odgovornih dužnosti u francuskim službama diljem svijeta, od Bejruta nadalje. Početkom devedesetih sudjelovao je u stvaranju Uprave vojne obavještajne službe, a sudjelovao je i u hvatanju Carlosa ili Ilicha Ramireza Sáncheza u Sudanu.
Veza s Francuzima
Iako to u svojoj knjizi striktno ne navodi, može se zaključiti da je imao neku vrstu kontakta, ako ne i suradnje i s Danielom Markićem. Naime, utjecajni Francuz od početka ratnih događaja na tlu bivše Jugoslavije održavao je kontakte s hrvatskim vojnim i obavještajnim vrhom, a dolazio je i u Hrvatsku. Postoji zapis da se susreo s ministrom obrane Gojkom Šuškom, a sam general je napisao da je upoznao i Markića. Dobri poznavatelj hrvatske obavještajne zajednice u Hrvatskoj tvrde nam da su te veze Markića i Francuza ostale do dana današnjeg.
Ante Gotovina predložio je 1994. godine Miroslavu Tuđmanu Daniela Markića za časnika za vezu u HIS-u. Trebalo je naći čovjeka koji dobro govori jezike, a Markić se služi s pet jezika, s time da francuski i engleski govori savršeno. Sam Gotovina je izjavio kako je jedan od razloga što ga je predložio bilo i njegovo dokazivanje u Tigrovima.
Tako je Daniel Markić završio u obavještajnoj službi, ali nije prošao onaj redovni put koji imaju obavještajci. “Nije nikada bio klasični operativac, da ne kažem, špijun. Nije imao svoje ljude, i uvijek je radio neke pomoćne poslove”, kaže nam jedan dobro upućeni izvor iz obavještajnog miljea, za kojeg je spominjanje imena Markića za šefa SOA-e predstavljalo iznenađenje. “To što nema ozbiljnijeg iskustva, ali ni političkog, nije najbolja preporuka za taj posao”.
Kada je bilo jasno da će se premijer odlučiti za Markića, a to podržati i predsjednica, lansirane su i teze koje su ga trebale kompromitirati, a to je navodno aktivno sudjelovanje u lovu na svog bivšeg zapovjednika, Antu Gotovinu. Tvrdilo se da je otvarao šampanjac kada su stigle vijesti iz Španjolske da je Gotovina uhićen.
Čovjek bez fotografije
“To nema veze, Markićeva uloga u svemu nije bila značajna. Sudjelovao je u aktivnostima SOA-e, uostalom kao i svi drugi pripadnici službe, ali nije imao nikakvu posebnu ulogu u tome”, potvrdio nam je jedan dobri poznavatelj odnosa u obavještajnoj zajednici.
U prvo vrijeme Markić je radio poslove tajne pratnje, a zatim je prešao na poslove vezane uz međunarodnu suradnju. U briselskoj Bibliothéque Solvay, u travnju 2004. godine, sudjelovao je, zajedno s Chrisom Pattenom, Javierom Solanom i Jaap de Hoopom Schefferom na konferenciji na kojoj se govorilo o europskoj politici i NATO-u. Predstavljen je u službenom programu kao “prvi tajnik”, a govorio je o hrvatskim nastojanjima da se približi EU.
Postoji još nekoliko pisanih tragova o sudjelovanju Markića na međunarodnim skupovima, poput onog u lipnju 2012. godine u Parizu, u organizaciji Zaklade “Konrad Adenauer”. Tada je Markić govorio o ulozi Hrvatske u europskoj sigurnosti, a bio je predstavljen kao šef odjela sigurnosti hrvatske obavještajne agencije. Tvrdi se da je sudjelovao na inicijativu Amerikanaca i u nekim osjetljivim sigurnosnim poslovima, poput suradnje s Irancima da se dođe do nuklearnog sporazuma, kao i da je aktivno bio uključen u spašavanje Tomislava Salopeka u Egiptu.
Krugovi koji ne odobravaju odabir Daniela Markića za šefa SOA-e zamjeraju mu to da nije ostvario dobre kontakte s vojnom sigurnosnom službom, od vremena kada je tvrtka Alan d. o. o. prodavala oružje, a nešto od toga završilo i kod boraca Islamske države. U Godišnjim smjernicama rada sigurnosno-obavještajnih agencija za 2014. godinu daje se posebni naglasak na borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije pa tako neki postavljaju pitanje što je konkretno Markić učinio da se razjasni neugodna afera s remontom hrvatskih MIG-ova u Ukrajini. Kao osoba zadužena za međunarodnu suradnju, trebao je ostvariti kontakte i s vojnom obavještajnom službom, a očito je da tragovi ove neugodne afere idu sve do samog vrha vlasti i kako će se o tome još mnogo govoriti. U tom kontekstu se spominje i Markićeva uloga kao odgovorne osobe u SOA-i za međunarodnu aktivnost i postavlja pitanje je li poduzimao sve potrebne mjere koje mu je nalagala funkcija.
Da su se pri imenovanju Daniela Markića odvijale mnoge zakulisne igre nije teško pretpostaviti. Kada je riječ o tako delikatnim poslovima u obavještajnoj zajednici nikada do javnosti ne dođu ni mrvice od onoga što se događa i razgovara u kabinetima političara, ali je činjenica da je Markićevo imenovanje imalo i snažan politički odjek. Nezadovoljstvo je pokazao jedan od bivših šefova SOA-e Tomislav Karamarko, koji je imao druge favorite, pa je dojam da su predsjednica i premijer postigli dogovor bez utjecaja prvog potpredsjednika Vlade.
Neki će reći “i nakon Lozančića, Lozančić”, jer ga je predložio uskoro bivši čelnik SOA-e, dok drugi tvrde kako i mnogi unutar sustava nisu zadovoljni ovim imenovanjem. Ante Gotovina se po tko zna koji put ponio kavalirski, ne dopuštajući da ga se uvuče u tvrde utakmice na domaćem terenu. Ima i onih koji tvrde da hrvatskom politikom sada vlada snažni lobi političara s dvojnim državljanstvom, što je i Markiću osiguralo put u najviše strukture obavještajne zajednice. Sve u svemu, kada “čovjek bez fotografije” sjedne u fotelju prvog hrvatskog obavještajca, imat ćemo priliku vidjeti kako zapravo izgleda Daniel Markić.