Mladen Jelkovac ima 40 godina. Njegovo efektivno radno vrijeme je po šest sati četiri dana u tjednu. U tih šest sati kroz zračni prostor provede oko 150 zrakoplova avionskih kompanija iz cijelog svijeta i razgovara s isto toliko pilota. Istodobno razgovara s najmanje petnaestak pilota. Ima izvanredan vid i sluh, tolerantan je na stres, ima osjećaj za prostor u tri dimenzije, može donositi brze i točne odluke itd.
Već 17 godina obavlja jedan od tri najstresnija posla na svijetu za koji, prema istraživanjima, samo tri posto ljudi na svijetu ima potrebne psihofizičke sposobnosti. On je kontrolor zračnog prometa u Centru oblasne kontrole zračnog prometa u Zagrebu . Jelkovac je prva generacija kontrolora leta koji su za to zvanje studirali na Prometnom fakultetu u Zagrebu. Kaže da ga je oduvijek zanimao rad u Oblasnoj kontroli. Njegovo radno mjesto se nalazi u prizemlju 10.000 četvornih metara velike zgrade Hrvatske kontrole zračne plovidbe. Iz nje se godišnje upravlja stotinama tisuća aviona koji lete iznad naših glava te se brine za sigurnost zračnog prometa u Hrvatskoj i većem dijelu BiH.
Opuštena atmosfera
U zgradi radi 400 ljudi, od kojih je 96 kontrolora zračnog prometa u Oblasnoj kontoli.
Operativna dvorana Oblasne kontrole veličine je 820 kvadrata i iz nje se godišnje upravlja s nešto manje od 500.000 zrakoplova. U njoj je raspoređeno 30-ak radnih stolova - konzola. Naš dolazak narušio je tišinu koja vlada prostorijom i koja se može rezati nožem. U dvorani je radilo dvadesetak žena i muškaraca. Neupućenom čovjeku atmosfera se činila prilično opuštena: ležerno odjeveni ljudi sa slušalicama na ušima gledaju u velike ekrane i nasmiješeni razgovaraju s nekim tko je 10.000 metara iznad nas. “Teško je nekome sa strane objasniti koliko je ovo stresan posao. Ali, neka probaju istodobno sat vremena razgovarati s 20-ak ljudi i smireno odgovarati na njihova pitanja. Neka probaju istodobno smirivati nekoliko osoba u čijem glasu osjete paniku. Možda će tako shvatiti što je posao kontrolora”, pojašnjava nam Jelkovac.
On je sebe smatrao cool tipom koji sjedne za konzolu i počne raditi. No, onda je otišao na jedno testiranje. “Na tom su testiranju simulirane opasne situacije. Rezultati su bili strašni. U stresnim situacijama krvni tlak može skočiti i na 200, a srčani pada. Jednostavno osjetite kako vam se srce steže. Ne kaže se bezveze da je kontrolor u Maastrichtu, gdje je jako velik promet, nakon 10 do 12 godina rada neupotrebljiv za taj posao.” U Hrvatskoj je drugačije. Oblasni kontrolori zračnog prometa rade i 30 godina.
Ljudski životi
U dvorani smo bili oko jedan sat, a prema tvrdnji naših domaćina, oko 130 zrakoplova u tom je razdoblju prošlo kroz zračni prostor Hrvatske. Na glavnom ekranu radnog stola konstantno promiče nekoliko desetaka točkica, označenih s nekoliko boja, od kojih svaka predstavlja jedan avion u kojemu je stotinjak ljudskih života. Izgledaju sićušno i čini se kako će se svakog trenutka sudariti. Pomalo jezovito.
Tijekom svog radnog vremena Jelkovac preveze oko 150 aviona u kojima se nalazi i do 30.000 ljudi, no tvrdi kako ne razmišlja o odgovornosti prema tim ljudima. “Ma ne, mi smo istrenirani i uvježbani pa o tome uopće ne razmišljamo.” No, tijekom vježbanja i simuliranja izvanrednih situacija kontrolori se ne uvježbavaju baš za svaku situaciju. A Jelkovac je imao upravo jednu takvu prijavu. “Javlja se pilot i pita me očitavam li na radaru nešto bočno od njega. Odgovaram mu da na radaru nema ništa. No, pilot ubrzo panično javlja da je preko njega preletio NLO i pita što da radi. Za takve situacije nismo uvježbavani jer smatramo da to ne postoji. Ali, i u takvim situacijama morate smirenim glasom pilotu objasniti da je sve u redu i da nastavi s letom.”
Nerazumljivi piloti
Svaka konzola na kojoj je otvoren po jedan sektor radno je mjesto za tri kontrolora. Prema potrebi, odnosno s povećanjem prometa otvara se svaki sljedeći sektor. Dva kontrolora uvijek rade, a jedan se odmara. Jedan kontrolor komunicira s pilotom, a drugi s kontrolama u susjednim zemljama. U vrijeme ljetne sezone kroz zračni prostor prođe oko 2000 aviona, a subotom i do 2500, dok je zimi situacija puno lakša jer dnevno prođe između 900 i 1000 aviona. Sa svakim od pilota tog aviona kontrolor mora razgovarati. Ako je neka izvanredna situacija, kao što su otkaz motora, turbulencije ili loše vrijeme, mora biti smiren i bezbrižno ga provesti kroz zračni prostor. “Najteže je s ruskim, kineskim, ukrajinskim i pakistanskim pilotima. Nije lako prilagoditi uho njihovu lošem engleskom, osobito kad je izvanredna situacija.” Kontrolor za konzolom može sjediti najviše dva sata, a onda slijedi sat odmora. Efektivno, dakle, rade 6 sati. Taj sat neki provode u sobi za odmor, a neki u teretani.
Beneficirani staž
Velike obveze i odgovornost donose i velike plaće, beneficirani radni staž te mnoge druge beneficije. U medijima je nedavno objavljeno da kontrolor letenja može zaraditi i 60.000 kuna, a pisalo se i o znatnim privilegijima na osnovi kolektivnog ugovora. “Plaća od 60.000 kuna u jednom mjesecu uključivala je velik broj prekovremenih sati, a bila je i riječ o kontroloru instruktoru. Ali, pritom treba imati u vidu i ostvarenja tog kontrolora koji je u smjeni u ljetnom mjesecu svojim radom omogućio prihvat većeg broja zrakoplova i time tvrtki donio veći prihod, i to oko 100.000 kuna više na dan. No, to nikako nije pravilo”, tvrdi Dragan Bilać, direktor Hrvatske kontrole zračne plovidbe. “Plaće kontrolora u Oblasnoj kontroli kreću se između 25 i 35 tisuća kuna i mogu se složiti s konstatacijom da je ovo najbolje plaćeni posao u državnim tvrtkama”, napominje Bilać.
Iako je riječ o visokim plaćama, Milivoj Sever Cuglin, direktor Sektora upravljanja zračnim prometom, napominje da su hrvatski kontrolori u odnosu na kolege iz zemalja u okruženju mnogo manje plaćeni. “Primjerice, plaća kontrolora letenja u jednoj susjednoj zemlji je oko 8300 eura.” No, Bilać ističe da se plaće i rad Kontrole letenja ne isplaćuju na teret poreznih obveznika. “Naš godišnji prihod je 600 milijuna kuna. Prihode ostvarujemo od naplate preleta kroz hrvatski zračni prostor i zračni prostor BiH te od terminalnih naknada. Od toga je samo pet posto prihoda od Croatia Airlinesa. Od 600 milijuna kuna prihoda, čak 220 milijuna kuna završi u državnom proračunu”, napominje Bilać. Prema podacima HNB-a, Kontrola zračne plovidbe je prošle godine visinom prihoda od izvoza usluga zauzela četvrto mjesto na listi hrvatskih tvrtki, i to s udjelom od 4,7 posto u ukupno ostvarenim prihodima RH od izvoza usluga.
Lani su kroz zračni prostor Hrvatske prošla 495.242 komercijalna aviona i za sve njih HKZP naplati rutnu naknadu. Prosječna cijena jednog preleta je 1200 kuna, a cijena terminalne naknade, odnosno slijetanja 200 eura. U određivanju cijene naknada morate biti konkurentni jer aviokompanije računaju troškove rute na osnovi 18 parametara. Ako ste preskupi, avioni vas zaobilaze. Jedan od tih parametara je i kašnjenje aviona.
Kasne samo 16 sekundi
Niti jedna aviokompanija ne voli da njihov avion kasni jer je Kontrola leta loše organizirana. Direktor Bilać tvrdi da su po tom pitanju napravili velik napredak. U prvih šest mjeseci prošle godine kašnjenja su iznosila 37.663 minute, a ove godine u istom razdoblju 14.027 minuta. To se možda čini puno, ali po svakom avionu prošle godine kašnjenje je iznosilo 16 sekundi, dok je u prvih šest mjeseci kašnjenje po avionu iznosilo tek sedam sekundi.
Za radno mjesto kontrolora zračnog prometa vlada velik interes. Na posljednjem natječaju, od 1000 kandidata njih 22 je selektirano, ali ih je samo 12 poslano na školovanje u Švedsku. Školovanje stoji između 35 i 50 tisuća eura. Za prijavu je dovoljno imati srednju školu, ali ako nemate izvanredan vid i sluh, sigurno nećete proći.