SLUČAJ ŠKRINJA

EKSKLUZIVNO Nedjeljni u posjedu iskaza Martina Dominića policiji 2005. o nestanku kćeri, koji baca novo svjetlo na ubojstvo u Palovcu

Zeljko Hajdinjak, Robert Fajt / CROPIX

Smiljana Srnec, Katarina Dominić, Martin Dominić (u krugu)

'Jasmina me dvaput zvala u ljeto 2000. i rekla da ide na brod i u Francusku s dečkom. Dopustio sam joj!'; Martin Dominić ni u jednom trenutku nije iznio sumnju da Smiljana ima veze sa sestrinim nestankom. Policiji je predao isteklu Jasmininu osobnu iskaznicu, putovnicu i studentsku iskaznicu

Bio je to rutinski policijski obavijesni razgovor. Sve se zbiva 12. rujna 2005., nepunih mjesec dana nakon što je Katarina Dominić 16. kolovoza prijavila nestanak 21-godišnje kćeri Jasmine. Martin Dominić razgovara s inspektorom i mladim policijskim vježbenikom o Jasmininu nestanku.

Policajci zapisuju što im govori 53-godišnji tesar i poslije će to prepisati u službenu bilješku, koja će imati 39 redaka, nešto više od novinarske kartice, i potpisati se. Ta je bilješka među više od dvije tisuće stranica spisa o Smiljani Srnec. I dok se iz dosadašnjeg tijeka suđenja 44-godišnjoj domaćici iz Palovca stjecao dojam da je ona bila manipulatorica koja je roditelje uvjeravala da je Jasmina na brodu i s dečkom u Francuskoj te da je posebno izmanipulirala oca Martina, ova bilješka ne ide u prilog tome mišljenju. Naime, dvojici policajaca Martin Dominić govori kako je osobno u dva navrata razgovarao s kćeri Jasminom i da je ona u prvom razgovoru tražila dopuštenje da ode na brod, a u drugom da ide s dečkom u Francusku te da je u oba slučaja odobrio njezine želje.

Jutarnji list ekskluzivno donosi sadržaj bilješke koja nosi oznaku broj 511-2103/3-1/6-1632-05 i koja je sačinjena 12. rujna 2005. u Policijskoj postaji Čakovec Policijske uprave Međimurske. S obzirom na to da su policajci prepisali razgovor s Martinom Dominićem u trećem licu, u ovom smo ga tekstu ispisali tako kako ih je govorio Martin Dominić, u prvom licu.

Studij u Zagrebu

- Jasmina se nakon završene osnovne škole upisala u Gimnaziju u Varaždinu, koju je završila s vrlo dobrim uspjehom. Nakon srednje škole upisala se 1999. godine na politologiju u Zagrebu. Do trenutka odlaska u Zagreb Jasmina je živjela s nama u Palovcu. Ne znam gdje u Zagrebu stanovala, ali znam da je bila u privatnom smještaju. Zbog svojeg posla kao terenski radnik često sam izbivao iz kuće, tako da sam se vrlo malo viđao s Jasminom. Ona je, isto tako, rijetko dolazila kući pa smo se povremeno čuli telefonom. Tako me Jasmina, negdje u kolovozu 2000. godine, nazvala na mobitel dok sam bio na terenu i tražila me odobrenje za rad na brodu.

S obzirom na to da s Jasminom nikad nije bilo problema, a vjerovao sam joj i da joj na fakultetu ide dobro, pristao sam. Ponovno me nedugo nakon toga, u rujnu 2000. godine, zvala i molila me da joj odobrim odlazak u Francusku s dečkom kojeg je upoznala na moru. Isto kao prije dopustio sam joj da ode. Nakon toga nismo se više čuli. Tek negdje u proljeće 2001. godine, kad sam se čuo telefonom s kćeri Smiljanom, ona mi je rekla da je Jasmina došla prije nekoliko dana s Mihaelom Polančec i nekim starijim gospodinom. Smiljana mi je rekla da nije previše razgovarala s Jasminom, da je ona samo uzela svoje stvari i napomenula je da ona i dalje studira. Za Mihaelu Polančec znam da je iz okolice Bjelovara i da su studirale u Zagrebu, a za starijeg gospodina ne znam tko bi mogao biti - ispričao je policajcima Martin Dominić, što je zapisano na prvoj stranici službene bilješke.

 

U nastavku je Martin Dominić ustvrdio:

- Zadnju informaciju o Jasmini dobio sam prije dvije ili tri godine, kad sam se sreo s Draženom Palfijem iz Palovca, koji me u razgovoru pitao za Jasminu i rekao mi da ju je vidio u Zagrebu i da su kratko razgovarali. Nakon toga više ništa nisam čuo o Jasmini niti mi se ona javljala telefonom. Cijelo vrijeme bio sam uvjeren da ona studira u Zagrebu. U međuvremenu sam obolio i zanemario sam daljnju brigu o Jasmini sve do sada kad sam u dogovoru sa suprugom Katarinom odlučio prijaviti njezin nestanak. O dugogodišnjem Jasmininu izbivanju nisam osobno ni s kim razgovarao jer smo to htjeli riješiti u krugu obitelji.

S Jasminom sam imao dobar odnos, nikad se nismo jače posvađali niti bili u bilo kakvu sukobu. Uvijek me pitala za savjet ili odobrenje za zaposlenje. Bila je dobra učenica, marljiva, nije zanemarivala svoje obaveze, bez problema se upisala na fakultet, bila je društvena, rado je izlazila s prijateljima. Ne znam je li bila s kim u sukobu ili se kome zamjerila. S obzirom na Jasminin temperament i tvrdoglavost bio sam uvjeren da ona cijelo vrijeme studira u Zagrebu. Tek kad smo prije nekoliko dana pregledavali Jasmininu sobu pronašli smo u stoliću njezinu osobnu iskaznicu, putovnicu i studentsku iskaznicu. Svima je istekao rok važenja - kraj je razgovora Martina Dominića s policajcima. Sa sobom je donio sve te dokumente i predao ih policajcima te Jasminin adresar, u kojem je bilo nekoliko imena i prezimena. Policajci su i tu primopredaju evidentirali u službenoj bilješci.

 

Iako više od tri godine nije znao što mu je s kćeri, a navodno je vjerovao da je negdje u inozemstvu, već se tada pričalo kako Martin kad popije u lokalnim krčmama tugaljivo zbori: “Jaca, moja Jaca!”

U razgovoru s policajcima ni u jednom trenutku nije rekao što je nagnalo njega i suprugu Katarinu na pospremanje sobe i jesu li se u njima budile kakve sumnje kad su u stoliću našli osobnu iskaznicu, putovnicu i studentsku iskaznicu kojoj je istekao rok važenja. Zašto?

Nije ispričao je li mu Jasmina rekla kamo bi išla u Francuskoj, tko je njezin dečko. Ne bi li bilo očekivano da je postavio neko potpitanje kćeri koja donosi takvu životnu odluku. Ništa od toga. Martin Dominić ni u jednom trenutku nije izrazio ni sumnju da bi druga kći, Smiljana, koja se u međuvremenu udala i postala majka, imala ikakve veze s Jasmininim nestankom. Osim što je policajcima iznio kako mu je Smiljana rekla da je kod njih bila njezina kolegica s fakulteta sa starijim gospodinom. I ništa više. Je li Martin Dominić govorio istinu? Je li u tom trenutku znao za mračnu tajnu zamrzivača u hodniku njihove obiteljske kuće? Je li namjerno policajcima nešto prešutio? Je li skrivao istinu? Je li nekoga štitio?

Sve su to pitanja na koja nikad nećemo dobiti odgovor. Martin Dominić umro je 10. srpnja 2013., a i danas će u Palovcu Smiljanina i Jasminina oca opisati kao boema, dobrog čovjeka koji bi kad popije u lokalnoj krčmi govorio: “Jaca, moja Jaca!” te kako ga je do smrti mučilo to što mu se Jasmina prestala javljati. Ali, sad je već poznato i iz priča rodbine, koja je to ponovila na sudu, da je Martin Dominić trošio zarađeni novac u krčmama, a da je supruga Katarina privređivala, da je bio nasilan prema obitelji, ali i prema drugima. Pa je tako u svađi zbog politike čovjeku u krčmi nanio tešku ozljedu glave, sudjelovao u tučnjavama kad bi popio na terenu.

Uz Jasminin nestanak, obitelj Dominić imala je još jednu veliku moru, a to su bili dugovi zbog kojih im je kuća umalo otišla na bubanj jer su posudili 5600 njemačkih maraka uz mjesečnu kamatu od 10 posto. Jedna je od priča da su ih zbog dugova obilazili i kamatari, kao i to da je Katarina Dominić radom u Njemačkoj i Austriji namicala novac kako bi vraćala dugove.

Majčina prijava

Službena bilješka o razgovoru u čakovečkoj policijskoj postaji 12. rujna o nestanku kćeri nije bilo prvo saznanje policije o nestanku Jasmine Dominić. Prva je službeno njezin nestanak prijavila majka Katarina 16. kolovoza 2005.

I policajka koja je ispitala majku o svim okolnostima nestanka postupila je profesionalno. Napisala je službenu bilješku te je, prema proceduri, raspisana objava za nestalom osobom, sa svim njezinim osobnim podacima i karakteristikama. Policija je obavljala terenske provjere, pa je tako policijska postaja u Novom Zagrebu na zamolbu kolega iz Čakovca 5. studenog 2005. razgovarala s Jasmininom fakultetskom kolegicom Martom. Ona je policajcima rekla da ju je posljednji put vidjela 1997. godine na fakultetu, da nisu posebno komunicirale ili se družile. Marta koja je rođena u Varaždinu sjetila se kako joj je Jasmina pričala da ima dečka negdje u inozemstvu te kako misli da je spominjala Njemačku ili Austriju.

Dražen Palfi, jedan od svjedoka ispitanih tijekom suđenja, policiji je u dva navrata 2005. godine pričao o susretu s Jasminom Dominić u Tkalčićevoj ulici. Prvi put, 9. prosinca 2005., rekao je da su se sreli u siječnju 2002. ili 2003. i da su kratko popili kavu jer se oboma žurilo. “Sjećam se da mi je Jasmina rekla da studira i da joj se žuri na fakultet”, ispričao je Palfi. Tri mjeseca poslije, 22. prosinca 2005., policajki koja je s njim razgovarala i prvi put rekao je kako misli da su se ipak sreli u proljeće 2001. godine. Prema tome ispada da je Jasmina Dominić bila živa jer optužba tvrdi da je u kući u Palovcu usmrćena u ljeto 2000. godine.

Upravo je taj vremenski vakuum bio razlog razdora obitelji Dominić s obitelji Jasminine majke. Katarini Dominić njezina šogorica Draga, supruga brata Drage, koja je ovaj četvrtak svjedočila na varaždinskom Županijskom sudu, jako je zamjerila što je čekala godinama da prijavi nestanak. I ona i druga šogorica Nada, supruga Katarinina brata Franje, raspitivale su se o Jasmini.

Hladni slučaj

- Njezin je odgovor bio da je na brodu i da zato nije doma. S ovom tu, optuženom, nisam komunicirala. I to zato što nisam htjela, jer mi nije odgovarala kao osoba - rekla je Draga Sabol i objasnila zašto je prestala kontaktirati s Katarinom Dominić.

- Prekinula sam kad sam čula da je, kada je išla to prijaviti, prošlo pet godina od Jasminina nestanka. Kakva je to majka koja je čekala pet godina? Jednom smo se srele kod Katarinine tete, a to je bilo nakon što smo moj suprug i ja već bili kod vidovnjaka zbog Jasmine. Tada mi je rekla: ‘Kak moreš ti to s Dragom delati i kaj je vas to briga. To je naš privatni problem. Kak vas nije sramota da se plićete v naše privatne probleme!’ Ja sam njoj rekla: ‘Kak tebe nije sram? Ti nemaš dušu kao majka kad nakon pet godina prijavu daješ’ - posvjedočila je Draga Sabol.

Kao što je bilo najavljeno, kako suđenje za “slučaj Palovec” odmiče, na površinu izlazi sve više nepoznanica i tajni o odnosima u obitelji u ovom međimurskom selu nadomak Čakovca koje će ostati trajno obilježeno zločinom nakon kojeg je tijelo bilo skriveno 19 godina u “Končarevu” zamrzivaču, zbog čega je bilo čak i u vijestima svjetskih medija.

Jedan je od najvećih misterija upravo to je li itko osim Smiljane Srnec znao za tijelo u zamrzivaču, kako to tvrdi optužnica. O ovom jedinstvenom slučaju u hrvatskoj pravosudnoj praksi svatko ima svoje mišljenje. Od onih koji ne sumnjaju da je Smiljana Srnec ubila svoju sestru do onih koji misle da je u svemu svoje prste imao netko iz obitelji ili izvan nje.

Vrijeme će uskoro pokazati hoće li i Smiljana Srnec iznijeti svoju istinu ili će ostati pri obrani šutnjom. No, najveća je enigma majka Katarina, koja je odbila bilo što reći u istrazi o tome zašto je čekala pet godina za prijavak nestanka kćeri i što je pomislila kad je sa suprugom Martinom u stoliću pronašla Jasminine isprave kojima je istekao rok važenja. Je li za njih znala već 16. kolovoza kad je došla prijaviti nestanak ili su nađene kasnije pa je prepustila suprugu Martinu da ih preda policiji? I to je jedno od pitanja bez odgovora.

I dok smo ovaj tjedan čuli što su o višegodišnjoj odgodi prijave nestanka mislile njezine šogorice, svoj stav o Katarini Dominić Palovčani su najviše pokazali 20. veljače na groblju u Palovcu kad je bio Jasminin posljednji ispraćaj. Uplakanoj majci nitko od obitelji i mještana Palovca, ali i iz drugih mjesta i gradova koji su došli na pogreb, nije prišao i izrazio sućut.

Sljedećeg tjedna možda ćemo doznati još neke obiteljske tajne u jednom od najintrigantnijih slučajeva u povijesti hrvatskog pravosuđa. “Hladni slučaj” kako su ga u žargonu nazvali sve više postaje “vrući triler” s neizvjesnim epilogom.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo