Andrija Štampar, sedamdeset godina od smrti, sigurno uživa u činjenici da mu “ostavština živi vječno”, istina ne i u njegovoj domovini! Naime, baš u trenutku kad Hrvatska svim silama nastoji izbrisati tragove postojanja javnog zdravstva “po Štamparu”, oko 600 sudionika Europskog zdravstvenog foruma na temu “Zdravlje i održivi razvoj - Odvažni politički potezi za Agendu 2030.” održanog u austrijskom Gasteinu silno se ovih dana trudilo dokazati da “dijete treba vratiti materi”, odnosno da javno zdravstvo nema alternative ako se želi postići maksimalna medicinska skrb, izbjeći siromaštvo i ostvariti gospodarske i društvene ciljeve. Nažalost, u radu foruma nije sudjelovao nitko iz hrvatske zdravstvene administracije premda su od predstavnika Svjetske zdravstvene organizacije, Europske komisije i čelnika ministarstava zdravstva, financija, socijalne skrbi i dr. većine zemalja EU mogli čuti i mnogo toga naučiti iz prve ruke zašto put kojim se trenutačno pokušava trasirati hrvatsko zdravstvo vodi u propast sustava.
Naime, sve zemlje koje su proteklih petnaestak godina činile baš ono što pokušava Hrvatska shvatile su da su građani u tom razdoblju za više novca dobili manje zdravlja. Pokazalo se da primarna zdravstvena zaštita (PZZ) “u zajednici”, u kojoj prevencija ima značajnu ulogu, nema alternative ako se žele postići dobri zdravstveni pokazatelji bez bankrota proračuna i osiromašenja građana. Liječnici koji rade u PZZ-u, kao i medicinske sestre i liječnici medicine rada oni su kojima treba pomoći da postanu temelj održivosti zdravstvenih sustava, tvrde stručnjaci. Dakako, to podrazumijeva i dobro opremljene ambulante, ali i “izlaz među ljude”, sve ne bi li se zdravlje konačno tretiralo kao investicija, a ne trošak. Naravno, to je moguće samo u slučaju da državne vlasti osiguraju da se novac troši što racionalnije, odnosno ondje gdje je potrebno, temeljem jasne i podacima “podebljane” zdravstvene politike.
Bez imalo sustezanja, sudionici su isticali i primjerice važnost prikupljanja kvalitetnih i pravih podataka jer samo oni jamče kliničku prednost i dobre ishode liječenja te učinkovitije upravljanje sustavima i smanjenje troškova. Baš u tom segmentu Hrvatska ima velikih nedostataka jer još uvijek nije postigla ni temeljnu povezanost ni dostupnost zdravstvenih podataka, ponekad čak ni unutar jedne bolnice, a o povezivanju različitih ustanova da i ne govorimo.
Estonska genska karta
Na forumu se mnogo govorilo o IT tehnologiji i njezinim dobrobitima za zdravlje građana. Estonci su najavili gensku banku svojega stanovništva, a očekuje se da će u njoj do kraja ove godine biti njih 10 posto. Razlog? “Mogućnost preciznijeg planiranja potreba za lijekovima i skrbi”, objasnila je estonska ministrica zdravstva i rada Riina Sikkut. Naime, Estonci očekuju da će im genska karta reći koje su specifičnosti njihova stanovništva i na što trebaju staviti naglasak žele li učinkovito i kvalitetno zdravstvo te personalizirano liječenje.
Naglašeno je da, pored brige o europskom jedinstvenom tržištu, politici zapošljavanja, zaštiti vanjskih granica i politici migranata u EU, zdravstvena i socijalna politika bivaju neopravdano zanemarene. Također se zaboravlja da zdravlje EU ne ovisi samo o zdravstvenoj zaštiti, zaposlenima u zdravstvu te istraživanju i znanosti na tom području, nego na njega imaju vrlo snažan utjecaj i društvene odrednice, što drugim riječima znači da na njega snažno utječe gospodarstvo kako u pozitivnom, tako i negativnom smislu. Drugim riječima, zdravlje na ovaj ili onaj način mora dobivati poticaje, odnosno biti u sinergiji s drugim djelatnostima.
Upozoreno je na i dalje velike europske zdravstvene izazove poput debljine, kontrole duhanskih proizvoda, alkohol, okoliš i opasnosti od necijepljenja. No, na ovom se skupu otišlo značajno dalje primjerice u “obrani” od pušenja. Naime, u većini zemalja odavno je zabranjeno pušenje u svim javnim prostorima uključujući i kafiće, povećane su i cijene cigareta do čak 90 kuna, primjerice u Irskoj. Sada je na red došao i globalni sektor financiranja, odnosno od banaka, osiguravajućih društava i mirovinskih fondova traži se da ne ulažu u duhanske tvrtke. Nedavno je zato Generalna skupština UN-a pokrenula zakladu za “financiranje bez duhanskog dima” u koju se već uključilo više od 90 financijskih institucija iz više od 18 zemalja, a inicijalno ulaganje iznosi 6500 milijardi dolara. Potpisnici odnosno osnivači su i neke od najvećih europskih banaka kao što su BNP Paribas, ABN AMRO i ING. Sve su se one obvezale da više neće ulagati u duhansku industriju. Sudionici skupa drže da bi to u vrlo bliskoj budućnosti mogla biti dodatna injekcija za smanjenje smrtnosti od pušenja u cijelom svijetu. Upozorava se na “najezdu” novih duhanskih proizvoda koji nisu sigurni premda se takvima predstavljaju pa se stručnjaci boje, ne poduzmu li se pravovremeni koraci, da će mladi posegnuti za njima iako se još ne znaju njihove dugoročne posljedice po zdravlje. Poruka je također da ne bi smjelo doći do preusmjeravanja financiranja iz duhanske u primjerice industriju alkoholnih pića i nezdrave hrane jer su i to problemi čije su posljedice rast kroničnih nezaraznih bolesti koje život čine manje kvalitetnim, a zdravstveni sustav značajno skupljim.
Upozoreno je na nužnost integrirane zdravstvene skrbi u PZZ-u jer se tako bitno smanjuje bolnička potrošnja. Državni tajnik finskog ministarstva financija Martti Hetemäki naglasio je da su Finci vrlo brzo shvatili da sve ono što građani ne dobiju u PZZ-u povećava pritisak na specijalističke službe, poglavito bolničke i, dakako, povećava potrošnju. “Integriranje zdravstvenih i socijalnih usluga ide teško, ali upravo je zato nužno ustrajati na pokretanju integriranog pristupa koji kombinira različite usluge i omogućava integraciju primarnih i specijaliziranih bolničkih usluga. Ne rješavaju li se problemi na njihovu izvoru, cijena će sigurno biti mnogo veća”, kaže Hetemäki.
Energija na krive odluke
Nažalost, taj glas razuma koji govori da jaki domovi zdravlja moraju biti dostupni svima, a bolnice tek kad dijagnoza to traži, u Hrvatskoj se u politici zdravstva zadnjih godina uglavnom marginalizira. Koliko smo daleko od Štampara, ali i najnovijih europskih viđenja zdravstvenih sustava govori i prijedlog zakona o zdravstvenoj zaštiti koji pokušava više od 70 posto PZZ-a, ulaznih vrata u zdravlje, privatizirati tvrdeći da će “tako sve bolje funkcionirati”, što je daleko od istine. Potvrđuju to europska iskustva, gdje se dogodilo baš ono što se zapravo moglo i očekivati - profit je “ubio” zdravlje, poglavito siromašnih.
Naime, sudionici foruma više su puta naglasili da treba jasno razlučiti financiranje zdravstvene zaštite od financiranja zdravlja. “Novac koji stiže u sustav za plaćanje usluga, odnosno plaće zaposlenih, zapravo je financiranje ukupne zdravstvene skrbi, pa se onda može raspravljati hoće li to biti iz poreza, doprinosa ili nekog drugog izvora. No, kad se govori o financiranju zdravlja, onda to podrazumijeva donošenje pravih političkih, pravnih i fiskalnih odluka koje su u direktnoj vezi s poboljšanjem zdravstvenih pokazatelja stanovništva, odnosno učinak se mora odraziti na smanjenje nejednakosti, ulaganje u djecu, kao i na prihvaćanje smanjenja mogućnosti uporabe duhana i alkohola”, objasnila je Natasha Azzopardi Muscat iz malteške Uprave za informiranje i istraživanje zdravlja.
“Hrvatska mora biti proaktivnija u nadnacionalnim mrežama vezanim uz neke medicinske probleme, primjerice za rijetke bolesti u mHealthu, procijepljenosti, ali i u Hub-ovima. Razmjenom iskustava s drugim zemljama otvorit ćemo vrata i vlastitom napredovanju, a prilika nažalost ovog puta nije iskorištena”, kaže mr. Anita Galić iz Hrvatskog farmaceutskog društva koja je sudjelovala u radu foruma. Dodaje da su očekivanja od nacionalnih strategija do 2030. uvažavanje digitalne tehnologije koja omogućava veću iskorištenost primjerice elektroničkih kartona, umjetne inteligencije, raznih aplikacija, a u konačnici i maksimalnu personalizaciju u liječenju i brizi za zdravlje stanovništva.
U europskoj zdravstvenoj priči Hrvatska ima mnogo potencijala koji zasad nažalost ostaju neiskorišteni jer se dopušta da se davno otkrivena topla voda ohladi, a energija se troši na, izvjesno je, krive odluke. Pametni, kažu, uče na tuđim, a oni manje mudri na vlastitim greškama. Zašto Hrvatska uvijek izabire ovaj drugi put i pritom zaboravlja, slučajno ili namjerno, Štamparove riječi koje jasno govore da je zdravlje stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo nepostojanje bolesti. No, da bi njegova doktrina oživjela u Hrvatskoj, nužni su nam odvažni i brutalno praktični političari koji se u zdravstvu zasad nisu pojavili.