ZAGREB - Odluka Ustavnog suda o suspenziji Kurikuluma zdravstvenog odgoja zato što, po ocjeni toga suda, nije donesena u uravnoteženoj pluralnoj javnoj raspravi, ponovo je svratila pažnju javnosti na moć i utjecaj čuvara hrvatskog Ustava, jedne od nedvojbeno najvažnijih institucija u državi.
Odluka je otvorila niz pitanja, pa i ono u kojoj su mjeri ustavni suci dosljedni u primjeni Ustava i zaštiti ustavnih načela, te funkcionira li sud na Markovu trgu 4 kao neovisni i nepodmitljivi čuvar Ustava ili kao produžena ruka određenih političkih grupacija i institucija.
Je li “okidač” koji suce motivira da u nekim slučajevima reagiraju brzo i odlučno, a u drugima s višegodišnjim oklijevanjem i guranjem pod tepih predmeta prvenstveno ustavno-pravni ili politički?
Donosimo kratki podsjetnik o backgroundu aktualnih dvanaest sudaca Ustavnog suda (mjesto trinaestog upraženjeno je već dvije godine i pet mjeseci), čiji mandat traje osam godina, a mogu biti birani dvaput uzastopno, što znači da u tome sudu mogu u kontinuitetu provesti ukupno 16 godina.
Misterij 13. suca
Već 29 mjeseci Ustavni sud RH radi u krnjem sastavu. Odluke donosi 12 sudaca, umjesto 13, koliko ih je predviđeno Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu.
Trinaestog suca taj je sud izgubio još 19. siječnja 2011., kad je sutkinji Nevenki Šerhost istekao mandat i od tada do danas njezino mjesto u Ustavnom sudu nije popunjeno.
Osim neshvatljivog nemara Sabora, dio problema leži i u činjenici što će nasljednik Nevenke Šernhost biti prvi sudac toga Ustavnog suda kojeg će Sabor morati izabrati dvotrećinskom, a ne kao do sad, kvalificiranom većinom zastupnika.
Naime, u zadnjim ustavnim promjenama izglasanim u Saboru u ljeto 2010. u Ustav je unesena odredba koja nalaže da se suci Ustavnog suda moraju birati dvotrećinskom, a ne kvalificiranom većinom. Da bi takav izbor bio moguć vladajući i oporba moraju postići konsenzus oko kandidata. Neparan broj sudaca neophodan je kako bi se mogle donijeti odluke u situacijama kad su suci nejedinstveni u pravnim stajalištima.