Kupnja nekretnine putem javne dražbe sasvim je zakonit čin. No, je li moralno profitirati na tuđoj nevolji, dakle dobiti kuću ili stan znatno jeftinije od tržišne cijene zato što prijašnji vlasnik više nije imao novca za plaćanje dospjelih rata kredita?
Socijalna etika
Da je ovo pitanje legitimno dići barem na etičku razinu, reći će vam barem svaki deseti stanovnik Hrvatske, koliko ih je u ovom trenutku blokirano ili očekuje ovrhu.
Dojučerašnji ravnatelj Gimnazije Karlovac, koji je jučer inauguriran za gradonačelnika Karlovca, Damir Mandić (HDZ), pravi je sugovornik za ovu temu. Prije tri godine on je, naime, učinio upravo to, kupio je stan putem javne dražbe. Prijašnja vlasnica Branka V. nakon smrti supruga, inače branitelja, više ga nije mogla plaćati i banka joj ga je uzela, sud ga je objavio na svojem oglasu i Damir Mandić ga je kupio za dvije trećine od njegove stvarne vrijednosti.
Mandić je Metkovac koji je maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, a potom završio filozofsko-teološki studij te stekao zvanje diplomiranog teologa na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao vjeroučitelj prije nego što je postao ravnatelj. Unutar teologije, tako je istaknuo u svojoj biografiji, poseban interes mu predstavlja “socijalna etika, odnosno tema socijalne pravde, rada, obitelji, društvenih vrijednosti i zakonodavstva”.
Stan u prizemlju stambene zgrade iz programa tzv. POS gradnje u Kralja Zvonimira 1 u karlovačkoj gradskoj četvrti Grabrik površine 99,18 kvadrata prvi vlasnici, supružnici s djetetom, kupili su 2003. godine, dijelom u gotovini, a dijelom kreditnim sredstvima od 32.000 eura, za koji im se iznos banka odmah i zabilježila u teretovnici vlasničkog lista. Samo sedam godina poslije banka je pokrenula ovršni postupak zbog neplaćanja.
Uplaćen polog
Sudski vještak Davor Petračić nekretninu je procijenio na 91.636,97 eura. Zanimljivo je da je Petračić, kao nezavisni kandidat uz potporu SDP-a, bio Mandiću protukandidat na izborima za gradonačelnika Karlovca te su zajedno ušli u drugi krug. Petračić nam kaže da je kao ovlašteni sudski vještak procjenjivao mnogo nekretnina, pa tako i onu koja će tek kasnije postati Mandićeva, te stoga tu ne vidi ništa više osim slučajnosti.
Četiri mjeseca nakon Petračićeve procjene nekretnina je oglašena za prodaju, ali uz napomenu da ne može biti prodana za manje od dvije trećine procijenjene vrijednosti. Mandić je uplatio polog od traženih 70.200 kuna, a potom se javio kao jedini ponuđač s ponudom od 62.000 eura i kupio nekretninu, od čega je 52.000 bankovnog kredita, za koji iznos je banka zabilježena u njegovoj teretovnici.
Mandić nam kaže da je informaciju o prodaji stana imao dvije godine ranije, jer ga je pronašao u oglasniku
- Već tada utvrdio sam u kontaktu s vlasnicom da u stanu nitko ne stanuje i da je u potpunosti ispražnjen. 2014. stan je sudskom odlukom stavljen na javnu dražbu te sam ga kupio stambenim kreditom - kaže Damir Mandić. Iako je sve bilo zakonito, dodaje, i sami su se u obitelji suočili s etičkim pitanjem pa su raspravljali o moralnosti.
- Kako je stan bio prazan, odlučili smo se na kupnju. Ono što je sigurno, na javnoj dražbi nikad ne bih kupio stan u kojem netko stanuje - zaključio je.