Kad je god novac u pitanju, solidarnost država članica Europske unije dovodi se u pitanje. Tako je bilo i jučer na neformalnom sastanku šefova država ili vlada EU u Bruxellesu, bez Britanaca, na kojem je glavna tema bila višegodišnja financijski perspektiva za razdoblje nakon 2020. godine. Lideri EU počeli su konzultacije o toj temi koja nije nimalo laka, pogotovo nakon Brexita kada će se u zajedničkom proračunu stvoriti rupa od oko 14 milijardi eura godišnje koliko je iznosio doprinos Britanaca kao jednih od najvećih neto uplatitelja.
Odmah su na vidjelo izašle razlike između neto uplatitelja i neto korisnika proračuna EU. Za Hrvatsku je ključno da EU ne smanji, ili ne smanji značajno, sredstva za kohezijsku politiku, odnosno fond za regionalni razvoj. Kao najnovija članica, Hrvatska je i najveći neto korisnik tih fondova po stanovniku ako se uzme u obzir ono što je Hrvatskoj na raspolaganju. Od više od 12 milijardi eura, za strukturne i investicijske fondove ide 10,7 milijardi eura za sadašnji višegodišnji financijski okvir od 2014. do 2020. godine. Zato je za Hrvatsku bitno da i nakon 2020. može računati na slična sredstva.
Kazne neposlušnima
Rasprava o tome kako popuniti proračun EU i područja u kojima će se najveći dio trošiti poprimaju i političku dimenziju. Države koje su neto uplatitelji, a to su prije svih Njemačka i Nizozemska, smatraju da bi korištenje fondova trebalo uvjetovati poštivanjem načela vladavine prava i pristankom na implementaciju odluka o podjeli tereta migracije. No, Poljska i Mađarska, koje su i najveći korisnici fondova iz kohezijske politike, ne žele primati izbjeglice, a istodobno imaju problema s Europskom komisijom i oko vladavine prava.
Rasprava se odvija u smjeru smanjenja sredstava za neke programe i povećanja doprinosa od država članica. No, EU je već odlučila postaviti neke političke prioritete, poput jačanja sigurnosti i povećanja kapaciteta u obrani, i sada za to treba pronaći financijska sredstva.
Oštre poruke oko toga da se ne može stalno povećavati teret za neto uplatitelje poslali su premijeri Nizozemske i Austrije. Mark Rutte, šef nizozemske vlade, smatra da se proračun treba modernizirati, da više novca treba ići za zaštitu okoliša i nove prioritete. Austrijski kancelar Sebastian Kurz drži da više novca treba usmjeriti prema jačanju zaštite vanjskih granica EU i sigurnosti.
Predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković rekao je jučer u Bruxellesu da je Hrvatska načelno spremna povećati svoja izdvajanja s obzirom na to da očekuje da europski proračun i u idućih desetak godina bude dodatna razvojna snaga ravnomjernom regionalnom razvoju i hrvatskoj poljoprivredi.
- Pedeset i šest posto izravnih plaćanja u poljoprivredi dolazi iz europskog proračuna. Naravno, tu su i pitanja obrazovanja, zapošljavanja mladih, suočavanja s ilegalnim migracijama i sve ono što EU svojom redistribucijskom snagom može učiniti kao dodanu vrijednost hrvatskom razvoju - rekao je Plenković.
Na pitanje o povezivanju kohezijskih fondova s poštivanjem vladavine prava, što je spomenula i njemačka kancelarka Angela Merkel, a ta se ideja postavlja i u Europskoj komisiji, Plenković ima oprezan stav.
- Ta ideja cirkulira već nekoliko mjeseci. Ono što je važno jest da se sve države članice pridržavaju temeljnih načela na kojima Unija počiva. To je ono što je najbitnije, a mehanizmi koji postoje predvođeni su temeljnim ugovorima. Kao zemlja koja spada u grupu kohezijskih zemalja nismo, naravno, ni u kakvoj kategoriji ni blizu nekakvog takvog povezivanja. Međutim, vjerujem da tu moramo biti jako oprezni ako bi došlo do nekakvog automatizma u povezivanju korištenja europskih fondova i pitanja koja se odnose na poštivanje vladavine prava.
Prvi krug konzultacija
Plenković je rekao da se logikom “učiniti više s manje sredstava” pokušava naći način za popunjavanje rupe koja se stvara Brexitom. Upozorio je i na činjenicu da deset zemalja članica financira 80 posto proračuna EU i zato će biti izazov nakon što Komisija izađe s prijedlogom. Povjerenik Günther Oettinger će 8. ožujka posjetiti Zagreb i tada će se razgovarati i o tome.
Lideri EU željeli bi da se konzultacije završe još ove godine, do summita u prosincu, ali to je nerealno. Zato je malo vjerojatno da bi se višegodišnji financijski okvir mogao usvojiti još prije kraja mandata sadašnjeg saziva Europskog parlamenta.
Koliko koja država daje u proračun EU, a koliko dobiva teško je izračunati za tekuću godinu jer se isplate za neke projekte protežu tijekom više godina. Posljednji podaci koje ima Europska komisija za 2016. govore da je Hrvatska u toj godini potrošila 921 milijun eura (toliko je EU uplatila za projekte u Hrvatskoj, a u zajednički je proračun uplatila 391 milijun eura. Istodobno je Poljska dobila deset milijardi eura, a Mađarska 4,5 milijardi.
Slučaj Luksemburg
U Hrvatskoj najveći dio sredstava ide za poljoprivredu te za kohezijske i strukturne fondove.
Najveći neto uplatitelji u proračun EU su Njemačka, Velika Britanija, Francuska i Nizozemska, a po stanovniku Nizozemska. Doprinos se plaća po načelu solidarnosti i platne sposobnosti. Dakle, bogatiji daju više kako bi se manje razvijeni brže razvijali. To se računa po bruto nacionalnom dohotku, ali i po izravnim sredstvima koja se ubiru na carini za robu koja ulazi u EU i od PDV-a.
Zanimljivo je da je Luksemburg, najbogatija članica EU i jedna od najbogatijih država svijeta, neto korisnik novca EU. No, kad se pogleda na što se troši, vidi se da čak 85 posto ide za administraciju, zapravo za osoblje EU u institucijama EU.
